KAKVA JE RAZLIKA IZMEĐU GREŠNIH MISLI I POČINJENOG GREHA? Sveštenik objasnio da nije svaka rđava pomisao za Božju kaznu
Sedam smrtnih grehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije.
Kada čovek nauči da se raduje tuđem dobru kao svom, tada nestaje i zavist.
U vremenu kada su ljudi sve više okrenuti spoljašnjem uspehu, poređenju i dokazivanju pred drugima, mnogi u sebi nose nevidljive rane koje razaraju dušu. Dok se telesne bolesti lako primete i leče, duhovne bolesti često ostaju skrivene iza osmeha, lepih reči i prividnog mira.
Jedna od njih, o kojoj su govorili brojni svetitelji, jeste zavist - tiha i opasna strast koja čoveka udaljava od ljubavi, mira i radosti i svrstava se u jedan od smrnih grehova.
Zavist se ne rađa samo zbog tuđeg bogatstva ili uspeha. Ona se javlja i kada čovek ne može da podnese tuđu sreću, nečiju vrlinu, lepotu, poštovanje ili napredak.
Umesto da se raduje dobru drugoga, zavidan čovek oseća nemir, gorčinu i unutrašnju teskobu. Tada srce postaje teško, a misli ispunjene osuđivanjem, poređenjem i željom da se drugome umanji radost.
Pravoslavna vera uči da je svaki čovek pozvan da se bori protiv takvih osećanja kroz smirenje, molitvu i zahvalnost Bogu. Kada čovek nauči da se raduje tuđem dobru kao svom, tada nestaje prostor za zavist.
Sveti oci su govorili da zavist najviše razara onoga ko je nosi u sebi, jer mu ne dopušta da vidi sopstvene darove i blagoslove koje mu je Gospod podario.
Umesto nadmetanja sa drugima, čovek je pozvan da vodi borbu sa sopstvenim slabostima, da čuva čistotu srca i da u svakome vidi bližnjeg, a ne suparnika. Jer tamo gde ima ljubavi, nema mesta zavisti, a gde je zahvalnost Bogu, tamo duša pronalazi mir.
Sveti Nektarije Eginski govorio je:
"Ne smemo da smetnemo s’ uma da ne postoje samo telesne bolesti. I duša može da boli i da se razboli. Jedna od duševnih i to jedna od najozbiljnijih bolesti je zavist. Vidite na primer, kako neko požuti, oneraspoloži se, kako se buni i drhti kada... vidi ili čuje nešto o napretku, vrlini ili lepoti drugog čoveka, taj sasvim sigurno u duši ima zavist. Ne želi da drugi budu srećni. Ne može da ih vidi kako napreduju, kako se uzvisuju i bivaju boljim od njega. I pokušava zato svim sredstvima i na svaki način da im zatruje radost, da im umanji uspeh.“
Sedam smrtnih grehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije.
Čovek koji zavidi ne raduje se ni sopstvenim darovima, jer mu pogled stalno luta ka onome što drugi imaju.
Stradanja i teškoće nisu znak Božjeg odsustva, već često upravo njegove blizine.
U jednoj svojoj pouci svetogorski podvižnik opisuje preokret vrednosti u kojem se ono što je nekada budilo stid danas predstavlja kao napredak.
Zavist, prema Svetom Teofanu Zatvorniku, donosi laž i zlodušu, čineći je najnepravednijom i najotrovnijom strasti. Ona ne pogađa samo onoga ko zavidi, već i onoga na koga je usmerena.
Čovek teži smirenju, a istovremeno teško priznaje da je pogrešio.
Povrediti drugog, to je teška rana, upozorava mitropolit.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.