NIŠTA NE RAZJEDA LJUDSKU DUŠU KAO OVO! Sveti Vasilije o skrivenoj misli koja je u stanju da čoveku pomuti razum i dovede ga do propasti
Sveti oci često su ukazivali na zavist kao na tihu, podmuklu bolest duše.
Čovek koji zavidi ne raduje se ni sopstvenim darovima, jer mu pogled stalno luta ka onome što drugi imaju.
Zavist je jedno od najdubljih i najrazornijih osećanja u čoveku. Ona se ne rađa iz same želje za nečim dobrim, već iz bola što to dobro poseduje neko drugi.
U svojoj suštini, zavist nije samo nezadovoljstvo sopstvenim životom, već i potajna tuga ili gnev zbog tuđe sreće, uspeha, dara ili blagoslova. Zato se zavist često ne prepoznaje lako – ona ume da se prikrije ćutanjem, lažnom ravnodušnošću ili čak osmehom, ali u srcu ostavlja gorčinu koja polako nagriza čovekovu dušu.
Crkva zavist ubraja među sedam smrtnih grehova upravo zbog njene razorne prirode. Smatra se "smrtnom“ ne zato što je jedan trenutni osećaj, već zato što može da postane trajno stanje srca koje vodi u druge grehe: mržnju, ogovaranje, klevetu, zlopamćenje i radovanje tuđem padu.
U hrišćanskom učenju, zavist se suprotstavlja ljubavi, jer gde postoji prava ljubav prema bližnjem, nema mesta žalosti zbog njegovog dobra. Zavist razara zajedništvo, udaljava čoveka od Boga i od ljudi, jer ga zatvara u poređenje, računanje i stalno merenje sebe prema drugima.
U Svetom pismu i crkvenom predanju zavist se često povezuje sa prvobitnim padom i zlom koje razdvaja.
Ona je greh koji ne traži materijalnu dobit, već tuđu štetu ili umanjenje tuđeg sjaja. Čovek koji zavidi ne raduje se ni sopstvenim darovima, jer mu pogled stalno luta ka onome što drugi imaju. Zbog toga Crkva zavist vidi kao znak unutrašnje praznine i duhovne tame, u kojoj čovek gubi mir i sposobnost zahvalnosti.
Zavidni ljudi često žive u neprestanoj unutrašnjoj napetosti. Spolja mogu delovati mirno ili čak dobronamerno, ali iznutra pažljivo prate tuđe uspehe, reči i postupke. Oni pamte sitnice, porede se, preuveličavaju tuđe greške i umanjuju tuđe vrline.
Zavist ih čini osetljivima na svaku pohvalu upućenu drugome i budi u njima potrebu da se opravdaju, objasne ili umanje vrednost onoga što drugi jesu ili imaju. U takvom stanju, čovek postaje budan za tuđe slabosti, brz na osudu i spreman da govori ono što inače ne bi rekao.
Upravo zbog toga se u duhovnom iskustvu često naglašava oprez u ophođenju s ljudima. Zavist ima moć da izvuče na površinu ono što je do tada bilo skriveno: reči koje bole, poglede koji odaju, postupke koji razotkrivaju pravo stanje srca.
Na to upozorava i ruski sveštenik Petar Gurjanov:
"Nikada drugima ne govori, previše o sebi!. Zapamtite da u trenutku zavisti, slep - progleda, nem - progovori, a gluv - pročuje..."
Sveti oci često su ukazivali na zavist kao na tihu, podmuklu bolest duše.
Crkva uči da škrt čovek zapravo ne poseduje novac, već novac poseduje njega.
Sveti oci često govore da strasti i grehovi, ukoliko im se čovek preda, ne razaraju samo duševni mir, već mogu da oslabe i telesne snage.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Gosti su naglasili da su želeli da rad koji im predstoji započnu posetama Gračanici i Visokim Dečanima, saopštila je Eparhija raško-prizrenska.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kada čovek nauči da se raduje tuđem dobru kao svom, tada nestaje i zavist.
Zavist, prema Svetom Teofanu Zatvorniku, donosi laž i zlodušu, čineći je najnepravednijom i najotrovnijom strasti. Ona ne pogađa samo onoga ko zavidi, već i onoga na koga je usmerena.
Prepoznavanje sopstvenih slabosti, prema pravoslavlju, jedan je od koraka na putu ka njihovom prevazilaženju.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.