BOŽIĆNI SUSRET ZA PAMĆENJE: Patrijarh blagoslovio srpske vaterpoliste pred Evropsko prvenstvo (FOTO)
Posle liturgije u Hramu Svetog Save, vaterpolo reprezentacija Srbije primila je blagoslov uz arhipastirske reči o trudu, disciplini i zajedništvu.
Đavo je protivnik Božji i protivnik čoveka, kome zavidi jer je stvoren po slici Božjoj i pozvan na večni život u zajednici sa Bogom.
U pravoslavnom učenju đavo je pali anđeo, nekadašnji svetlonoša - Lucifer, koji se zbog gordosti i neposlušnosti Bogu otcepio od svetlosti i istine, i izabrao večni mrak i laž. On je postao protivnik Božji i protivnik čoveka, kome zavidi jer je stvoren po slici Božjoj i pozvan na večni život u zajednici sa Bogom.
Đavo nije mitsko biće ni simbol zla, već stvarna, duhovna sila koja neprestano traži načina da odvoji čoveka od Boga, izopači njegovu slobodu i odvede ga putem greha, tame i smrti. On ne deluje otvoreno, već podmuklo, prikazujući zlo kao dobro, greh kao slobodu, laž kao istinu, a propast kao napredak.
Glavno oružje đavola je greh. Kroz slabosti, strasti i gordost čoveka, đavo se uvlači u njegovo srce, utiče na misli, reči i dela. On ne može naterati čoveka da mu služi - jer je čovek slobodno biće - ali ga može lukavo navoditi da izopači svoju slobodu, da sam pristane na greh, da zlo nazove "normalnim", a svetost "nazadnom".
Mnogi ljudi danas, nesvesno, služe đavolu - ne zato što ga svesno prizivaju, već zato što svojim grešnim životom nesvesno padaju pod njegov uticaj. Čovek koji se prepušta bludu, preljubi, mržnji, kleveti, zavisti, pohlepi i gordosti - i ne kaje se - postaje oruđe zla i služi neprijatelju svog spasenja.
Upravo to jasno i silovito govori Sveti Justin Ćelijski kada piše:
"Trgni se, ne služiš Bogu, nego đavolu jer čovek samo svetim životom služi Bogu, a grešnim životom služi đavolu. Tvoja zavist - gle, to je tamjan đavolu; tvoj blud, tvoja preljuba - ti kadiš đavolu, ti služiš đavolu svim bićem svojim. Tvoja zavist, mržnje, klevete, ogovaranje, psovka, pa to je smirna za đavola, ti kadiš đavolu, služiš đavolu. Braćo i ljudi, trgnite se! Čoveče, pa ti si sazdan da budeš hram Božji!"
Priča o prevari, Božijem promislu i neočekivanom susretu koji je promenio život mladog para.
Sveti oci često govore da strasti i grehovi, ukoliko im se čovek preda, ne razaraju samo duševni mir, već mogu da oslabe i telesne snage.
Strasti su, prema pravoslavlju, izopačene i neumerene sklonosti duše, duhovne rane koje, ako se ne leče, postaju tirani našeg bića.
Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
Otac Marko je naglasio da je vrlo važno da se prema badnjaku odnosimo sa poštovanjem.
Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava.
Dirljiva priča o Roniju Lokvudu, beskućniku koji je postao član jedne porodice i o decenijama ljubavi, podrške i nesebične posvećenosti koja je zauvek oblikovala njihove živote.
Crkva naglašava da Bog ne sudi po kalendaru, već po životu koji je čovek vodio, po veri, pokajanju i odnosu prema bližnjima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Pravoslavni vernici danas slave Drugi dan praznika Rođenja Gospoda Isusa Hrista i Sabor Presvete Bogorodice po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Drugi dan Bogojavljenja. Katolici proslavljaju Gospu od brze pomoći, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Dok većina meri sreću brojem poruka i fotografija, rečenica svetogorskog duhovnika otkriva kako tihi gest može pretvoriti prazničnu radost u svetlost za one koji su sami, bolesni ili u patnji.
Posle božićne liturgije u Moskvi, poglavar Ruske crkve govorio je o grehu koji se proglašava vrlinom, slobodi bez granica i civilizacijskom sukobu koji se više ne može sakriti.