ŠTA JE JERES I KAKO NASTAJE: Sveti Ignjatije Brjančaninov otkriva zašto rasprava sa jereticima često može da bude opasna
Ruski svetitelj objašnjava zašto se zablude ne prevazilaze podsmehom i osudom, već smirenjem, ljubavlju, trpljenjem i molitvom.
Đavo je protivnik Božji i protivnik čoveka, kome zavidi jer je stvoren po slici Božjoj i pozvan na večni život u zajednici sa Bogom.
U pravoslavnom učenju đavo je pali anđeo, nekadašnji svetlonoša - Lucifer, koji se zbog gordosti i neposlušnosti Bogu otcepio od svetlosti i istine, i izabrao večni mrak i laž. On je postao protivnik Božji i protivnik čoveka, kome zavidi jer je stvoren po slici Božjoj i pozvan na večni život u zajednici sa Bogom.
Đavo nije mitsko biće ni simbol zla, već stvarna, duhovna sila koja neprestano traži načina da odvoji čoveka od Boga, izopači njegovu slobodu i odvede ga putem greha, tame i smrti. On ne deluje otvoreno, već podmuklo, prikazujući zlo kao dobro, greh kao slobodu, laž kao istinu, a propast kao napredak.
Glavno oružje đavola je greh. Kroz slabosti, strasti i gordost čoveka, đavo se uvlači u njegovo srce, utiče na misli, reči i dela. On ne može naterati čoveka da mu služi - jer je čovek slobodno biće - ali ga može lukavo navoditi da izopači svoju slobodu, da sam pristane na greh, da zlo nazove "normalnim", a svetost "nazadnom".
Mnogi ljudi danas, nesvesno, služe đavolu - ne zato što ga svesno prizivaju, već zato što svojim grešnim životom nesvesno padaju pod njegov uticaj. Čovek koji se prepušta bludu, preljubi, mržnji, kleveti, zavisti, pohlepi i gordosti - i ne kaje se - postaje oruđe zla i služi neprijatelju svog spasenja.
Upravo to jasno i silovito govori Sveti Justin Ćelijski kada piše:
"Trgni se, ne služiš Bogu, nego đavolu jer čovek samo svetim životom služi Bogu, a grešnim životom služi đavolu. Tvoja zavist - gle, to je tamjan đavolu; tvoj blud, tvoja preljuba - ti kadiš đavolu, ti služiš đavolu svim bićem svojim. Tvoja zavist, mržnje, klevete, ogovaranje, psovka, pa to je smirna za đavola, ti kadiš đavolu, služiš đavolu. Braćo i ljudi, trgnite se! Čoveče, pa ti si sazdan da budeš hram Božji!"
Opasnost ove strasti leži u tome što ona direktno skrnavi ljudsko telo koje je, prema rečima svetog apostola Pavla, hram Duha svetoga.
Uprkos pritiscima tadašnje vlasti i cara Ahava, kao i carice Jezavelje, koja je progonila proroke, Sveti Ilija nije odstupio od istine.
Hrišćanin je pozvan da svojim ponašanjem svedoči Hristovu ljubav, čak i onda kada je suočen s nerazumevanjem ili neprijateljstvom.
Gledajući tuđe imanje, položaj, ugled ili bogatstvo, mnogi zaboravljaju da svako nosi svoj krst, svoje borbe i svoj put pred Bogom.
Ruski svetitelj objašnjava zašto se zablude ne prevazilaze podsmehom i osudom, već smirenjem, ljubavlju, trpljenjem i molitvom.
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.
Posle više od godinu dana pripreme, molitve i proučavanja vere, članovi porodice krstili su se tokom liturgije.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.