"MOJ OTAC SE VIŠE ZABRINUO KADA SAM POČEO DA IDEM U CRKVU NEGO KADA SAM BIO NA HEROINU": Naš poznati glumac otkrio kako je hteo da se zamonaši i postane svetac
Nikola Pejaković Kolja iskreno govorio o lutanjima, porocima i sudbonosnom trenutku kada je u knjigama pronašao odgovore koji su ga poveli putem vere, pokajanja i novog života.
Poznati glumac, scenarista i muzičar Nikola Pejaković Kolja jedan je od onih umetnika čiji se životni put može čitati kao svedočanstvo o snazi Božje promisli. Njegova iskrena priča o pronalaženju vere pokazuje da je svaki pad i svaka lutanja moguće preobraziti u lični susret sa Hristom, ako čovek otvori srce i dušu za istinu.
Kako su tri knjige promenile njegov život
Kolja je, kako sam priznaje, dugo lutao i bio "na pogrešnom putu". Sudbonosan trenutak dogodio se kada mu je jedna žena, koja se bavila akupunkturom, napisala naslove tri knjige i dala mu ih kao "recept".
- Tad sam bio u zabludi i na pogrešnom putu. Ona mi je na papiriću napisala naslove tri knjige. Ja sam to odneo majci i rekao joj da me više ne šalje kod takvih idiota. Dao sam joj taj papirić, šalio se da je to recept i da može s njim u apoteku. Ona, jadna, ode i kupi te knjige. A ja sam ih bacao, šutirao i govorio da mi skloni te popovske knjige - priseća se on.
Ali Bog mu je, kako kaže, dao šansu da kroz brigu o majci koja danas boluje od demencije, nauči šta znači istinsko sinovsko služenje i pokajanje.
printscreen/youtube.com
Glumac, scenarista i muzičar Nikola Pejaković Kolja
Od Malkolma Iksa do "Apologetske čitanke"
Prelomni trenutak dogodio se kada je, čitajući autobiografiju Malkolma Iksa, uporedo uzeo u ruke i "Apologetsku čitanku“.
- Čitam kako je Malkolm u zatvoru prešao na islam, kleči i moli se, i pitam sebe: "Šta ja ovo radim?" A onda uzmem "Apologetsku čitanku" i imam isti osećaj koji sam imao kad sam prvi put uzeo heroin - samo što sam sada bio na pravom putu. Rekao sam sebi i drugima: zašto mi ovo niko nije dao ranije, pa ovde sve tačno piše - govorio je Kolja u jednom od svojih intervjua.
Uveren da je vera dar koji se mora javno svedočiti, Pejaković je odlučio da u svojim serijama uvek ostavi prostor i za lik sveštenika jer, kako kaže, narod je decenijama gledao "sprdnje sa verom".
- Oni su izmislili krilaticu da je vera lična, intimna stvar, o kojoj se ne govori. A o čemu da govorimo? O bitkama i komesarima? E, ja ću Hristovo ime pominjati dok sam živ - kaže on.
"Odmah sam hteo da se zamonašim"
Njegov prvi zanos bio je snažan, gotovo monaški:
- Odmah sam hteo da se monašim, odmah da budem svetac. Moj otac se više zabrinuo za moje zdravlje kad sam krenuo u crkvu, nego kad sam bio na heroinu. Govorio je mojoj majci: "Šta se dešava s njim, bio je lep narkoman, obećavao je..." - priseća se Pejaković.
- Vladika mi je rekao: "Nemoj ti da se monašiš, nisi ti za monaha, nego se ženi i imaj decu." Kad sam to javio ocu, koji je do tada bio protiv mene i Crkve, samo je rekao: "Slušaj vladiku, pametan je to čovek, svaka mu čast." I tako se ja ne zamonaših - i dobro je to po monaštvo, šta će im ovakav - priča Kolja, prenosi portal Krur.rs.
Danas Kolja otvoreno govori da mu je vera postala centar života. Njegova priča svedoši o putu čoveka koji je iz tame poroka zakoračio u svetlost Hristove Crkve – i koji je u tome pronašao smisao, mir i slobodu.
U vrhu Srpske pravoslavne crkve tvrde da je odluka doneta u kratkom postupku, bez prethodnog obaveštavanja patrijarha, dok pravni stručnjaci ukazuju na pitanja kanonskog ustrojstva i verskih sloboda.
Bez ulja, sa nekoliko jednostavnih namirnica i mnogo ljubavi, ovo posno jelo iz knjige "Ko posti dušu gosti" pokazuje kako se u skromnoj trpezi kriju bogat ukus, tradicija i duh pravoslavnih manastira.
U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Lekarka Marija Podlesnaja govori o ljudskim suzama, ljubavi, pokajanju i veri u Hrista, osvetljavajući istinu koju često zaboravljamo – da je svaki novi dan dar, a ne pravo.
Probajte kuvani krompir sa belim lukom, po receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara", pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za petak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Zlatousta.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Probajte kuvani krompir sa belim lukom, po receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara", pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za petak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Zlatousta.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Sampsona Stranoprimca po starom i Svete 45 mučenika iz Nikopolja po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih prvomučenika Kine, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki ruski svetitelj podseća da uzrok nemira često ne dolazi iz sveta koji nas okružuje, već iz sopstvenog srca, i ostavlja pouku o putu ka unutrašnjoj tišini i duhovnoj snazi.