ŠTA JE JERES I KAKO NASTAJE: Sveti Ignjatije Brjančaninov otkriva zašto rasprava sa jereticima često može da bude opasna
Ruski svetitelj objašnjava zašto se zablude ne prevazilaze podsmehom i osudom, već smirenjem, ljubavlju, trpljenjem i molitvom.
Nikola Pejaković Kolja iskreno govorio o lutanjima, porocima i sudbonosnom trenutku kada je u knjigama pronašao odgovore koji su ga poveli putem vere, pokajanja i novog života.
Poznati glumac, scenarista i muzičar Nikola Pejaković Kolja jedan je od onih umetnika čiji se životni put može čitati kao svedočanstvo o snazi Božje promisli. Njegova iskrena priča o pronalaženju vere pokazuje da je svaki pad i svaka lutanja moguće preobraziti u lični susret sa Hristom, ako čovek otvori srce i dušu za istinu.
Kolja je, kako sam priznaje, dugo lutao i bio "na pogrešnom putu". Sudbonosan trenutak dogodio se kada mu je jedna žena, koja se bavila akupunkturom, napisala naslove tri knjige i dala mu ih kao "recept".
- Tad sam bio u zabludi i na pogrešnom putu. Ona mi je na papiriću napisala naslove tri knjige. Ja sam to odneo majci i rekao joj da me više ne šalje kod takvih idiota. Dao sam joj taj papirić, šalio se da je to recept i da može s njim u apoteku. Ona, jadna, ode i kupi te knjige. A ja sam ih bacao, šutirao i govorio da mi skloni te popovske knjige - priseća se on.
Ali Bog mu je, kako kaže, dao šansu da kroz brigu o majci koja danas boluje od demencije, nauči šta znači istinsko sinovsko služenje i pokajanje.
Prelomni trenutak dogodio se kada je, čitajući autobiografiju Malkolma Iksa, uporedo uzeo u ruke i "Apologetsku čitanku“.
- Čitam kako je Malkolm u zatvoru prešao na islam, kleči i moli se, i pitam sebe: "Šta ja ovo radim?" A onda uzmem "Apologetsku čitanku" i imam isti osećaj koji sam imao kad sam prvi put uzeo heroin - samo što sam sada bio na pravom putu. Rekao sam sebi i drugima: zašto mi ovo niko nije dao ranije, pa ovde sve tačno piše - govorio je Kolja u jednom od svojih intervjua.
Uveren da je vera dar koji se mora javno svedočiti, Pejaković je odlučio da u svojim serijama uvek ostavi prostor i za lik sveštenika jer, kako kaže, narod je decenijama gledao "sprdnje sa verom".
- Oni su izmislili krilaticu da je vera lična, intimna stvar, o kojoj se ne govori. A o čemu da govorimo? O bitkama i komesarima? E, ja ću Hristovo ime pominjati dok sam živ - kaže on.
Njegov prvi zanos bio je snažan, gotovo monaški:
- Odmah sam hteo da se monašim, odmah da budem svetac. Moj otac se više zabrinuo za moje zdravlje kad sam krenuo u crkvu, nego kad sam bio na heroinu. Govorio je mojoj majci: "Šta se dešava s njim, bio je lep narkoman, obećavao je..." - priseća se Pejaković.
Jedno vreme je boravio i u Manastiru Tvrdoš, gde je razgovarao s vladikom Grigorijem.
- Vladika mi je rekao: "Nemoj ti da se monašiš, nisi ti za monaha, nego se ženi i imaj decu." Kad sam to javio ocu, koji je do tada bio protiv mene i Crkve, samo je rekao: "Slušaj vladiku, pametan je to čovek, svaka mu čast." I tako se ja ne zamonaših - i dobro je to po monaštvo, šta će im ovakav - priča Kolja, prenosi portal Krur.rs.
Danas Kolja otvoreno govori da mu je vera postala centar života. Njegova priča svedoši o putu čoveka koji je iz tame poroka zakoračio u svetlost Hristove Crkve – i koji je u tome pronašao smisao, mir i slobodu.

Od Malkolma Iksa do "Apologetske čitanke"
"Odmah sam hteo da se zamonašim"

Razgovor sa vladikom i prekretnica u Trebinju
Lekarka Marija Podlesnaja govori o ljudskim suzama, ljubavi, pokajanju i veri u Hrista, osvetljavajući istinu koju često zaboravljamo – da je svaki novi dan dar, a ne pravo.
Ruski svetitelj objašnjava zašto se zablude ne prevazilaze podsmehom i osudom, već smirenjem, ljubavlju, trpljenjem i molitvom.
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.
Posle više od godinu dana pripreme, molitve i proučavanja vere, članovi porodice krstili su se tokom liturgije.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.