"MOJ OTAC SE VIŠE ZABRINUO KADA SAM POČEO DA IDEM U CRKVU NEGO KADA SAM BIO NA HEROINU": Naš poznati glumac otkrio kako je hteo da se zamonaši i postane svetac
Nikola Pejaković Kolja iskreno govorio o lutanjima, porocima i sudbonosnom trenutku kada je u knjigama pronašao odgovore koji su ga poveli putem vere, pokajanja i novog života.
Poznati glumac, scenarista i muzičar Nikola Pejaković Kolja jedan je od onih umetnika čiji se životni put može čitati kao svedočanstvo o snazi Božje promisli. Njegova iskrena priča o pronalaženju vere pokazuje da je svaki pad i svaka lutanja moguće preobraziti u lični susret sa Hristom, ako čovek otvori srce i dušu za istinu.
Kako su tri knjige promenile njegov život
Kolja je, kako sam priznaje, dugo lutao i bio "na pogrešnom putu". Sudbonosan trenutak dogodio se kada mu je jedna žena, koja se bavila akupunkturom, napisala naslove tri knjige i dala mu ih kao "recept".
- Tad sam bio u zabludi i na pogrešnom putu. Ona mi je na papiriću napisala naslove tri knjige. Ja sam to odneo majci i rekao joj da me više ne šalje kod takvih idiota. Dao sam joj taj papirić, šalio se da je to recept i da može s njim u apoteku. Ona, jadna, ode i kupi te knjige. A ja sam ih bacao, šutirao i govorio da mi skloni te popovske knjige - priseća se on.
Ali Bog mu je, kako kaže, dao šansu da kroz brigu o majci koja danas boluje od demencije, nauči šta znači istinsko sinovsko služenje i pokajanje.
printscreen/youtube.com
Glumac, scenarista i muzičar Nikola Pejaković Kolja
Od Malkolma Iksa do "Apologetske čitanke"
Prelomni trenutak dogodio se kada je, čitajući autobiografiju Malkolma Iksa, uporedo uzeo u ruke i "Apologetsku čitanku“.
- Čitam kako je Malkolm u zatvoru prešao na islam, kleči i moli se, i pitam sebe: "Šta ja ovo radim?" A onda uzmem "Apologetsku čitanku" i imam isti osećaj koji sam imao kad sam prvi put uzeo heroin - samo što sam sada bio na pravom putu. Rekao sam sebi i drugima: zašto mi ovo niko nije dao ranije, pa ovde sve tačno piše - govorio je Kolja u jednom od svojih intervjua.
Uveren da je vera dar koji se mora javno svedočiti, Pejaković je odlučio da u svojim serijama uvek ostavi prostor i za lik sveštenika jer, kako kaže, narod je decenijama gledao "sprdnje sa verom".
- Oni su izmislili krilaticu da je vera lična, intimna stvar, o kojoj se ne govori. A o čemu da govorimo? O bitkama i komesarima? E, ja ću Hristovo ime pominjati dok sam živ - kaže on.
"Odmah sam hteo da se zamonašim"
Njegov prvi zanos bio je snažan, gotovo monaški:
- Odmah sam hteo da se monašim, odmah da budem svetac. Moj otac se više zabrinuo za moje zdravlje kad sam krenuo u crkvu, nego kad sam bio na heroinu. Govorio je mojoj majci: "Šta se dešava s njim, bio je lep narkoman, obećavao je..." - priseća se Pejaković.
- Vladika mi je rekao: "Nemoj ti da se monašiš, nisi ti za monaha, nego se ženi i imaj decu." Kad sam to javio ocu, koji je do tada bio protiv mene i Crkve, samo je rekao: "Slušaj vladiku, pametan je to čovek, svaka mu čast." I tako se ja ne zamonaših - i dobro je to po monaštvo, šta će im ovakav - priča Kolja, prenosi portal Krur.rs.
Danas Kolja otvoreno govori da mu je vera postala centar života. Njegova priča svedoši o putu čoveka koji je iz tame poroka zakoračio u svetlost Hristove Crkve – i koji je u tome pronašao smisao, mir i slobodu.
Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
U predanju Pravoslavne crkve čuva se svedočanstvo o mladoj hrišćanki iz 2. veka čija je nepokolebljiva vera, prema crkvenom sećanju, prkosila tamnici, vatri i lavovima – i ostavila trag koji se obeležava 26. maja.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Od neprekidnog pričanja i pohlepe do nedostatka vere - otac Dimitrije objasnio je kako molitva, disciplina i odlazak u crkvu mogu osloboditi dušu i doneti mir.
Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
U trci za još većim bogatstvom mnogi ne primete da gube mir, dok poruka jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja razotkriva kako se u toj navici rađa stalna napetost i unutrašnja uznemirenost.
Među vernim narodom koji je primio blagoslov sa Svete Gore otvorilo se pitanje pravilnog ophođenja prema osveštanoj trakici, a sveštenici iznose pojašnjenje u skladu sa crkvenom praksom.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se zašto čovek često zaboravlja Boga upravo onda kada mu u životu sve ide dobro.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se zašto čovek često zaboravlja Boga upravo onda kada mu u životu sve ide dobro.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Epifanija Kiparskog po starom i Treće obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Mariju Majku Crkve, dok muslimani obeležavaju Dan Arefata, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.