“MOJ OTAC SE VIŠE ZABRINUO KADA SAM POČEO DA IDEM U CRKVU NEGO KADA SAM BIO NA HEROINU”: Naš poznati glumac otkrio kako je hteo da se zamonaši i postane svetac
Nikola Pejaković Kolja iskreno je govorio o svojim lutanjima, porocima i sudbonosnom trenutku kada je u knjigama pronašao odgovore koji su ga poveli putem vere, pokajanja i novog života.
Poznati glumac, scenarista i muzičar Nikola Pejaković Kolja jedan je od onih umetnika čiji se životni put može čitati kao svedočanstvo o snazi Božje promisli. Njegova iskrena priča o pronalaženju vere pokazuje da je svaki pad i svaka lutanja moguće preobraziti u lični susret sa Hristom, ako čovek otvori srce i dušu za istinu.
Kako su tri knjige promenile njegov život
Kolja je, kako sam priznaje, dugo lutao i bio "na pogrešnom putu". Sudbonosan trenutak dogodio se kada mu je jedna žena, koja se bavila akupunkturom, napisala naslove tri knjige i dala mu ih kao „recept“.
– Tad sam bio u zabludi i na pogrešnom putu. Ona mi je na papiriću napisala naslove tri knjige. Ja sam to odneo majci i rekao joj da me više ne šalje kod takvih idiota. Dao sam joj taj papirić, šalio se da je to recept i da može s njim u apoteku. Ona, jadna, ode i kupi te knjige. A ja sam ih bacao, šutirao i govorio da mi skloni te popovske knjige – priseća se on.
Ali Bog mu je, kako kaže, dao šansu da kroz brigu o majci koja danas boluje od demencije, nauči šta znači istinsko sinovsko služenje i pokajanje.
printscreen/youtube.com
Glumac, scenarista i muzičar Nikola Pejaković Kolja
Od Malkolma Iksa do „Apologetske čitanke“
Prelomni trenutak dogodio se kada je, čitajući autobiografiju Malkolma Iksa, uporedo uzeo u ruke i "Apologetsku čitanku“.
– Čitam kako je Malkolm u zatvoru prešao na islam, kleči i moli se, i pitam sebe: šta ja ovo radim? A onda uzmem "Apologetsku čitanku" i imam isti osećaj koji sam imao kad sam prvi put uzeo heroin – samo što sam sada bio na pravom putu. Rekao sam sebi i drugima: zašto mi ovo niko nije dao ranije, pa ovde sve tačno piše! – govorio je Kolja u jednom od svojih intervjua.
Uveren da je vera dar koji se mora javno svedočiti, Pejaković je odlučio da u svojim serijama uvek ostavi prostor i za lik sveštenika, jer, kako kaže, narod je decenijama gledao "sprdnje sa verom".
– Oni su izmislili krilaticu da je vera lična, intimna stvar, o kojoj se ne govori. A o čemu da govorimo? O bitkama i komesarima? E, ja ću Hristovo ime pominjati dok sam živ – kaže on.
"Odmah sam hteo da se zamonašim"
Njegov prvi zanos bio je snažan, gotovo monaški:
– Odmah sam hteo da se monašim, odmah da budem svetac. Moj otac se više zabrinuo za moje zdravlje kad sam krenuo u crkvu, nego kad sam bio na heroinu. Govorio je mojoj majci: šta se dešava s njim, bio je lep narkoman, obećavao je... – priseća se Pejaković.
– Vladika mi je rekao: nemoj ti da se monašiš, nisi ti za monaha, nego se ženi i imaj decu. Kad sam to javio ocu, koji je do tada bio protiv mene i crkve, samo je rekao: slušaj vladiku, pametan je to čovek, svaka mu čast. I tako se ja ne zamonaših – i dobro je to po monaštvo, šta će im ovakav – priča Kolja, prenosi portal krur.rs.
Danas Kolja otvoreno govori da mu je vera postala centar života. Njegova priča svedoši o putu čoveka koji je iz tame poroka zakoračio u svetlost Hristove Crkve – i koji je u tome pronašao smisao, mir i slobodu.
Više od 350.000 prijavljenih iz celog sveta već je najavilo dolazak u baziliku Svetog Franje Asiškog u italijanskom gradu Asizi, gde će tokom narednih mesec dana imati priliku da se poklone moštima svetitelja.
Pravoslavna crkva nalaže da se Bele poklade provedu u duhu smirenja, pomirenja i praštanja, da se zatraži oproštaj od bližnjih i da se sa čistim srcem uđe u dane posta, molitve i pokajanja.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Pravoslavna crkva nalaže da se Bele poklade provedu u duhu smirenja, pomirenja i praštanja, da se zatraži oproštaj od bližnjih i da se sa čistim srcem uđe u dane posta, molitve i pokajanja.
Dok se trpeze sklanjaju, a hramovi pune narodom koji jedni drugima traži oproštaj, ovo je trenutak kada se odlučuje da li će post biti puka forma ili početak istinske unutrašnje promene.
U besedi za Nedelju siropusnu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako čuvanje Hristove poruke u sebi donosi život koji smrt ne može dotaći – saznajte tajnu duhovne svetlosti koja menja svaki dan.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Dok se trpeze sklanjaju, a hramovi pune narodom koji jedni drugima traži oproštaj, ovo je trenutak kada se odlučuje da li će post biti puka forma ili početak istinske unutrašnje promene.
U besedi za Nedelju siropusnu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako čuvanje Hristove poruke u sebi donosi život koji smrt ne može dotaći – saznajte tajnu duhovne svetlosti koja menja svaki dan.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Nikifora po starom kalendaru, dok pomesne crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Otkriće moštiju svetih mučenika u Evgeniji. Katolici proslavljaju Katedru Svetog Petra, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.