“MOJ OTAC SE VIŠE ZABRINUO KADA SAM POČEO DA IDEM U CRKVU NEGO KADA SAM BIO NA HEROINU”: Naš poznati glumac otkrio kako je hteo da se zamonaši i postane svetac
Nikola Pejaković Kolja iskreno je govorio o svojim lutanjima, porocima i sudbonosnom trenutku kada je u knjigama pronašao odgovore koji su ga poveli putem vere, pokajanja i novog života.
Poznati glumac, scenarista i muzičar Nikola Pejaković Kolja jedan je od onih umetnika čiji se životni put može čitati kao svedočanstvo o snazi Božje promisli. Njegova iskrena priča o pronalaženju vere pokazuje da je svaki pad i svaka lutanja moguće preobraziti u lični susret sa Hristom, ako čovek otvori srce i dušu za istinu.
Kako su tri knjige promenile njegov život
Kolja je, kako sam priznaje, dugo lutao i bio "na pogrešnom putu". Sudbonosan trenutak dogodio se kada mu je jedna žena, koja se bavila akupunkturom, napisala naslove tri knjige i dala mu ih kao „recept“.
– Tad sam bio u zabludi i na pogrešnom putu. Ona mi je na papiriću napisala naslove tri knjige. Ja sam to odneo majci i rekao joj da me više ne šalje kod takvih idiota. Dao sam joj taj papirić, šalio se da je to recept i da može s njim u apoteku. Ona, jadna, ode i kupi te knjige. A ja sam ih bacao, šutirao i govorio da mi skloni te popovske knjige – priseća se on.
Ali Bog mu je, kako kaže, dao šansu da kroz brigu o majci koja danas boluje od demencije, nauči šta znači istinsko sinovsko služenje i pokajanje.
printscreen/youtube.com
Glumac, scenarista i muzičar Nikola Pejaković Kolja
Od Malkolma Iksa do „Apologetske čitanke“
Prelomni trenutak dogodio se kada je, čitajući autobiografiju Malkolma Iksa, uporedo uzeo u ruke i "Apologetsku čitanku“.
– Čitam kako je Malkolm u zatvoru prešao na islam, kleči i moli se, i pitam sebe: šta ja ovo radim? A onda uzmem "Apologetsku čitanku" i imam isti osećaj koji sam imao kad sam prvi put uzeo heroin – samo što sam sada bio na pravom putu. Rekao sam sebi i drugima: zašto mi ovo niko nije dao ranije, pa ovde sve tačno piše! – govorio je Kolja u jednom od svojih intervjua.
Uveren da je vera dar koji se mora javno svedočiti, Pejaković je odlučio da u svojim serijama uvek ostavi prostor i za lik sveštenika, jer, kako kaže, narod je decenijama gledao "sprdnje sa verom".
– Oni su izmislili krilaticu da je vera lična, intimna stvar, o kojoj se ne govori. A o čemu da govorimo? O bitkama i komesarima? E, ja ću Hristovo ime pominjati dok sam živ – kaže on.
"Odmah sam hteo da se zamonašim"
Njegov prvi zanos bio je snažan, gotovo monaški:
– Odmah sam hteo da se monašim, odmah da budem svetac. Moj otac se više zabrinuo za moje zdravlje kad sam krenuo u crkvu, nego kad sam bio na heroinu. Govorio je mojoj majci: šta se dešava s njim, bio je lep narkoman, obećavao je... – priseća se Pejaković.
– Vladika mi je rekao: nemoj ti da se monašiš, nisi ti za monaha, nego se ženi i imaj decu. Kad sam to javio ocu, koji je do tada bio protiv mene i crkve, samo je rekao: slušaj vladiku, pametan je to čovek, svaka mu čast. I tako se ja ne zamonaših – i dobro je to po monaštvo, šta će im ovakav – priča Kolja, prenosi portal krur.rs.
Danas Kolja otvoreno govori da mu je vera postala centar života. Njegova priča svedoši o putu čoveka koji je iz tame poroka zakoračio u svetlost Hristove Crkve – i koji je u tome pronašao smisao, mir i slobodu.
Vernici i sveštenstvo okupili su se oko oltara Crkve Svetog kneza Lazara, evocirajući život i duhovnu snagu blaženopočivšeg patrijarha, čije se sećanje i danas oseća u svakom kutku Srpske pravoslavne crkve.
Među anđelima vlada savršeno jednomislije, jednodušnost i ljubav, a uz to još i potpuna poslušnost nižih činova višim činovima, i svih ukupno svetoj volji Božjoj.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Objavljivanjem radne biografije na platformama za zapošljavanje, katolički sveštenik skrenuo je pažnju na pad priloga i finansijsku borbu svoje parohijske zajednice, o kojoj se već godinama gotovo i ne govori.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Od jeretika i vračeva do bezbožnih sveštenika – upozorenja ove podvižnice sa Krita potresaju verne i pozivaju na molitvu, pokajanje i život čistog srca.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Kroz biblijske priče o Marti i Mariji otkrijte kako Hronos i Kairos oblikuju naš život, zašto stalno jurimo i propuštamo ono što nosi smisao, i kako svaka sekunda može postati dodir večnosti.
U besedi za 24. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako su ljudi pre Isusovog dolaska živeli u mreži iskušenja i sablazni.