TAJNA KOJU BOGATI NE ŽELE DA OTKRIJU: Sveti Jovan Zlatousti objašnjava zašto oni koji imaju mnogo uvek žele još više
Jedan od najvećih Svetih otaca otkriva kako nezasitost uništava dušu i zašto ni najveće bogatstvo ne donosi istinsku sreću.
U trci za još većim bogatstvom mnogi ne primete da gube mir, dok poruka jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja razotkriva kako se u toj navici rađa stalna napetost i unutrašnja uznemirenost.
Ruke koje nervozno prevlače po ekranima kalkulatora ne staju ni kada se dan ugasi, a svetla grada počnu da blede. U tišini stana, dok drugi već odavno spavaju, neko još uvek proverava stanje na računu, sabira troškove, oduzima rizike, planira sledeći korak. Telefon se pali i gasi kao mali alarm nemira, a svaka nova cifra ne donosi olakšanje, već novu brigu koja se kači na prethodnu. Čovek koji je ujutru mislio da će ga „još jedan uspešan posao“ umiriti, uveče shvata da ga je taj isti uspeh samo dodatno opteretio.
U toj napetosti između želje za sigurnošću i straha od gubitka, između onoga što se već ima i onoga što se još uvek juri, otkriva se stara, ali neumoljivo aktuelna istina o ljudskoj pohlepi. Na nju podseća jedna kratka, ali precizna pouka Svetog Vasilija Velikog.
- Srebroljubac ne ume da uživa u onome što je sabrao, nego sebe samoga satire da još više stekne. To donosi nesanicu, brige i nemir. I što se blago više uveća, to mu se više umnože i životne brige - govorio je Sveti Vasilije Veliki.
Rečenice koje su stare vekovima ne zvuče kao moralna opomena iz prošlosti, već kao precizan opis današnje psihologije pohlepe: što se više ima, to je strah od gubitka veći, a mir sve dalje. U toj logici, bogatstvo prestaje da bude sredstvo i postaje stalni izvor unutrašnjeg pritiska.
Na kraju, misao Svetog Vasilija Velikog ne negira posedovanje, već razotkriva njegovu senku: čovek ne postaje slobodan kada sabere više, nego kada prestane da bude zarobljen onim što je već sabrao.
Jedan od najvećih Svetih otaca otkriva kako nezasitost uništava dušu i zašto ni najveće bogatstvo ne donosi istinsku sreću.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
U trci za bogatstvom, čovek lako gubi osećaj za meru.
Pravoslavno učenje vekovima opominje da bez Boga nijedno spoljašnje dobro ne može ispuniti prazninu u čovekovom srcu.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Manastir Tumane će u nedelju, 22. novembra, svečano proslaviti praznik Svetog Nektarija Eginskog, čija se čestica moštiju trajno čuva u ovoj svetinji.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Snimak Čupića iz hrama objavili su "Studenti Raška".
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Odgovor sveštenika otvara i važnije pitanje: kako da uspomena na preminule bude podsticaj za molitvu, a ne predmet sujeverja.
Ljubav prema novcu ne ostaje samo na materijalnom planu, već postepeno menja čovekovu narav, briše zahvalnost i otvara prostor za duhovno otvrdnuće koje vodi u neočekivane krajnosti.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.