NJIMA NI BOG NE MOŽE POMOĆI! Mitropolit Onufrije Kijevski o ljudima koji sami sebi oduzimaju smisao života
Pravoslavno učenje vekovima opominje da bez Boga nijedno spoljašnje dobro ne može ispuniti prazninu u čovekovom srcu.
Pravoslavno učenje vekovima opominje da bez Boga nijedno spoljašnje dobro ne može ispuniti prazninu u čovekovom srcu.
U trci za bogatstvom, čovek lako gubi osećaj za meru.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
U trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.
Ajet za 2. oktobar podseća nas da prava vlast pripada samo Alahu, dok spletke i zlo donose neizbežnu propast – lekcija koja pogađa svakog čoveka.
Jedan od najvećih Svetih otaca otkriva kako nezasitost uništava dušu i zašto ni najveće bogatstvo ne donosi istinsku sreću.
Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
Ljudi, umesto da čuvaju svoje, sve više gledaju šta imaju drugi, ubeđeni da je tamo bolje.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavlje uči da prava snaga nije u tome da čovek pobedi drugoga, već sebe.
Nisu svaka tuga i svako ganuće znak duhovnog napretka.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.