VASKRŠNJA JAJA NIKAKO NE BACAJTE, ČAK I KAD SE POKVARE: Sveštenik objasnio šta bi sa viškom trebalo uraditi!
U duhu poštovanja prema hrani i prazniku, ne bi trebalo da se odlažu uz smeće ili ostavljaju na neprimerenim mestima.
U trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.
U savremenom društvu, čovek se sve češće vrednuje po tome šta ima, a ne po tome ko jeste. Materijalni uspeh postao je društveni imperativ, a zarada i gomilanje bogatstva predstavljaju se kao jedini put ka sreći. U toj trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.
Upravo o toj zamci piše otac Bojan Krstanović u svom autorskom tekstu, osvrćući se na novozavetnu reč mamon, koja, kako navodi, "dolazi iz sirijskog jezika i u bukvalnom prevodu znači blago, novac“.
Ali, tu ne staje. Mamon, upozorava on, "označava ljubav prema novcu, obožavanje novca, služenje novcu“.
U tom trenutku, novac prestaje da bude bezazleni alat, a postaje idol — lažni bog kome se čovek klanja.
U savremenom društvenom ambijentu, otac Bojan Krstanović u svom autorskom tekstu postavlja jasnu dilemu: kome služimo – Bogu ili novcu!?
Ne ostavlja se prostor za kompromis, jer Hristos je, kako navodi, jasan po pitanju ove pojave. Bog i "mamon" ne mogu zajedno. Ako jednog iskreno volite, drugog ćete odbaciti.
Pitanje koje otac Bojan dalje postavlja glasi: "Zašto Bog i 'mamon' ne mogu zajedno?" Odgovor daje jasno: nije problem u novcu kao takvom, već u načinu na koji mu se čovek predaje.
- Hristos preporučuje rad, pošten rad i da takvim radom zaradimo ono što nam je potrebno. Znači, nije problem u radu i poštenom zarađivanju novca kojim mi gospodarimo, upravljamo, trošimo ga na dobro i korisno. Ali, "mamon" ne želi da se zadovolji tim što imamo. On nas samo podstiče da uvećamo kapital, da ga proširimo, umnožimo... i to više nema granice - piše otac Bojan.
U tom trenutku, upozorava otac Bojan, mamon želi da novac upravlja i gospodari nama.
Tada čovek gubi slobodu i smisao:
- Čovek koji služi "mamonu" živi i diše za novac. Za takvog čoveka novac nije sredstvo nego cilj života. Za njega ne postoji ništa drugo u životu od želje da svoje imanje proširi i sačuva.
Iako naizgled uspešni, takvi ljudi često nose duboku nesreću:
- Nažalost, porodice takvih ljudi su najnesrećnije iako spolja to ne deluje tako. Takvi ljudi su izgubili osećaj za bilo kakve vrednosti i sve pokušavaju da postignu novcem.
Cena takvog života nije samo duhovna – ona je i telesna:
Zbog ovakvog pritiska, ljudi oštete svoje zdravlje, nervi klonu, srce oslabi i vrlo brzo obole.
Suprotno tom duhovnom ropstvu, Bog nudi slobodu i radost:
- Bog nas poziva da dajemo, da pomažemo, da činimo dobra dela, da volimo... Bog nas na to poziva jer je u tome najveća sreća. Radost!
Ali mamon ne poznaje davanje.
- Služitelj Mamona zna samo za uzimanje i grabljenje. Još gore, takvi ljudi se najčešće bogate na nesreći drugih ljudi.
Tamo gde vlada mamon, upozorava otac Bojan, rađa se i zlo:
- Gde je "mamon" tu su prevare, laži, lopovluci, pljačke, nasilje, otpadništvo od vere i svaki razvrat... sve to čoveka vodi u užas, u pakao, u večne muke koje mu počinju već ovde na zemlji.
On još jednom naglašava da problem nije u poštenom radu:
- Ponavaljam. Nije problem ako čovek pošteno radi i zarađuje, pa onda tim novcem gospodari, koristi ga na dobro, da stvara i proširuje porodicu, da pomaže drugima, da služi Bogu. Problem je kad novac zagospodari ljudima.
I na kraju, poziv koji se ne može zanemariti – reči samog Hrista, na koje otac Bojan podseća:
- "Niko ne može dva gospodara služiti; jer, ili će jednog mrziti, a drugog ljubiti; ili će jednog držati a drugog prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu." (Mt. 6,24)


Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
Sveštenik Predrag Popović je stao pred ikonu Svetog Spiridona i izgovorio molitvu, obraćajući se svetitelju sa potrebom za 30.000 evra kako bi kupio kuću. Smatrao je da bi za taj iznos mogao da obezbedi dom. Tada je taj novac za njega bio ogroman, jer je sa 300 evra, koliko je imao, kuća bila nedostižna.
U duhu poštovanja prema hrani i prazniku, ne bi trebalo da se odlažu uz smeće ili ostavljaju na neprimerenim mestima.
Zli demoni se posebno boje prizivanja imena našeg Spasitelja, kaže arhimandrit German.
U besedi za ponedeljak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se žalost Hristovih učenika preobražava u radost tek kada se Isus pokaže kao pobednik smrti i Živi Gospod.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vaskršnji (Svetli) ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog pape Martina I, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.