Branka Ćurčić/Midyourney/printskrin društvene mreže
U trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.
U savremenom društvu, čovek se sve češće vrednuje po tome šta ima, a ne po tome ko jeste. Materijalni uspeh postao je društveni imperativ, a zarada i gomilanje bogatstva predstavljaju se kao jedini put ka sreći. U toj trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.
Upravo o toj zamci piše otac Bojan Krstanović u svom autorskom tekstu, osvrćući se na novozavetnu reč mamon, koja, kako navodi, "dolazi iz sirijskog jezika i u bukvalnom prevodu znači blago, novac“.
Ali, tu ne staje. Mamon, upozorava on, "označava ljubav prema novcu, obožavanje novca, služenje novcu“.
U tom trenutku, novac prestaje da bude bezazleni alat, a postaje idol — lažni bog kome se čovek klanja.
U savremenom društvenom ambijentu, otac Bojan Krstanović u svom autorskom tekstu postavlja jasnu dilemu: kome služimo – Bogu ili novcu!?
Freepik
Jedno je raditi i zarađivati, a drugo je biti rob novca
Ne ostavlja se prostor za kompromis, jer Hristos je, kako navodi, jasan po pitanju ove pojave. Bog i "mamon" ne mogu zajedno. Ako jednog iskreno volite, drugog ćete odbaciti.
Pitanje koje otac Bojan dalje postavlja glasi: "Zašto Bog i 'mamon' ne mogu zajedno?" Odgovor daje jasno: nije problem u novcu kao takvom, već u načinu na koji mu se čovek predaje.
- Hristos preporučuje rad, pošten rad i da takvim radom zaradimo ono što nam je potrebno. Znači, nije problem u radu i poštenom zarađivanju novca kojim mi gospodarimo, upravljamo, trošimo ga na dobro i korisno. Ali, "mamon" ne želi da se zadovolji tim što imamo. On nas samo podstiče da uvećamo kapital, da ga proširimo, umnožimo... i to više nema granice - piše otac Bojan.
U tom trenutku, upozorava otac Bojan, mamon želi da novac upravlja i gospodari nama.
Tada čovek gubi slobodu i smisao:
- Čovek koji služi "mamonu" živi i diše za novac. Za takvog čoveka novac nije sredstvo nego cilj života. Za njega ne postoji ništa drugo u životu od želje da svoje imanje proširi i sačuva.
Iako naizgled uspešni, takvi ljudi često nose duboku nesreću:
- Nažalost, porodice takvih ljudi su najnesrećnije iako spolja to ne deluje tako. Takvi ljudi su izgubili osećaj za bilo kakve vrednosti i sve pokušavaju da postignu novcem.
Cena takvog života nije samo duhovna – ona je i telesna:
Zbog ovakvog pritiska, ljudi oštete svoje zdravlje, nervi klonu, srce oslabi i vrlo brzo obole.
Suprotno tom duhovnom ropstvu, Bog nudi slobodu i radost:
- Bog nas poziva da dajemo, da pomažemo, da činimo dobra dela, da volimo... Bog nas na to poziva jer je u tome najveća sreća. Radost!
Ali mamon ne poznaje davanje.
- Služitelj Mamona zna samo za uzimanje i grabljenje. Još gore, takvi ljudi se najčešće bogate na nesreći drugih ljudi.
printscreen/društvene mreže
Otac Bojan Krstanović
Tamo gde vlada mamon, upozorava otac Bojan, rađa se i zlo:
- Gde je "mamon" tu su prevare, laži, lopovluci, pljačke, nasilje, otpadništvo od vere i svaki razvrat... sve to čoveka vodi u užas, u pakao, u večne muke koje mu počinju već ovde na zemlji.
On još jednom naglašava da problem nije u poštenom radu:
- Ponavaljam. Nije problem ako čovek pošteno radi i zarađuje, pa onda tim novcem gospodari, koristi ga na dobro, da stvara i proširuje porodicu, da pomaže drugima, da služi Bogu. Problem je kad novac zagospodari ljudima.
I na kraju, poziv koji se ne može zanemariti – reči samog Hrista, na koje otac Bojan podseća:
- "Niko ne može dva gospodara služiti; jer, ili će jednog mrziti, a drugog ljubiti; ili će jednog držati a drugog prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu." (Mt. 6,24)
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
Sveštenik Predrag Popović je stao pred ikonu Svetog Spiridona i izgovorio molitvu, obraćajući se svetitelju sa potrebom za 30.000 evra kako bi kupio kuću. Smatrao je da bi za taj iznos mogao da obezbedi dom. Tada je taj novac za njega bio ogroman, jer je sa 300 evra, koliko je imao, kuća bila nedostižna.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.