NIŠTA NE RAZJEDA LJUDSKU DUŠU KAO OVO! Sveti Vasilije o skrivenoj misli koja je u stanju da čoveku pomuti razum i dovede ga do propasti
Sveti oci često su ukazivali na zavist kao na tihu, podmuklu bolest duše.
U trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.
U savremenom društvu, čovek se sve češće vrednuje po tome šta ima, a ne po tome ko jeste. Materijalni uspeh postao je društveni imperativ, a zarada i gomilanje bogatstva predstavljaju se kao jedini put ka sreći. U toj trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.
Upravo o toj zamci piše otac Bojan Krstanović u svom autorskom tekstu, osvrćući se na novozavetnu reč mamon, koja, kako navodi, "dolazi iz sirijskog jezika i u bukvalnom prevodu znači blago, novac“.
Ali, tu ne staje. Mamon, upozorava on, "označava ljubav prema novcu, obožavanje novca, služenje novcu“.
U tom trenutku, novac prestaje da bude bezazleni alat, a postaje idol — lažni bog kome se čovek klanja.
U savremenom društvenom ambijentu, otac Bojan Krstanović u svom autorskom tekstu postavlja jasnu dilemu: kome služimo – Bogu ili novcu!?
Ne ostavlja se prostor za kompromis, jer Hristos je, kako navodi, jasan po pitanju ove pojave. Bog i "mamon" ne mogu zajedno. Ako jednog iskreno volite, drugog ćete odbaciti.
Pitanje koje otac Bojan dalje postavlja glasi: "Zašto Bog i 'mamon' ne mogu zajedno?" Odgovor daje jasno: nije problem u novcu kao takvom, već u načinu na koji mu se čovek predaje.
- Hristos preporučuje rad, pošten rad i da takvim radom zaradimo ono što nam je potrebno. Znači, nije problem u radu i poštenom zarađivanju novca kojim mi gospodarimo, upravljamo, trošimo ga na dobro i korisno. Ali, "mamon" ne želi da se zadovolji tim što imamo. On nas samo podstiče da uvećamo kapital, da ga proširimo, umnožimo... i to više nema granice - piše otac Bojan.
U tom trenutku, upozorava otac Bojan, mamon želi da novac upravlja i gospodari nama.
Tada čovek gubi slobodu i smisao:
- Čovek koji služi "mamonu" živi i diše za novac. Za takvog čoveka novac nije sredstvo nego cilj života. Za njega ne postoji ništa drugo u životu od želje da svoje imanje proširi i sačuva.
Iako naizgled uspešni, takvi ljudi često nose duboku nesreću:
- Nažalost, porodice takvih ljudi su najnesrećnije iako spolja to ne deluje tako. Takvi ljudi su izgubili osećaj za bilo kakve vrednosti i sve pokušavaju da postignu novcem.
Cena takvog života nije samo duhovna – ona je i telesna:
Zbog ovakvog pritiska, ljudi oštete svoje zdravlje, nervi klonu, srce oslabi i vrlo brzo obole.
Suprotno tom duhovnom ropstvu, Bog nudi slobodu i radost:
- Bog nas poziva da dajemo, da pomažemo, da činimo dobra dela, da volimo... Bog nas na to poziva jer je u tome najveća sreća. Radost!
Ali mamon ne poznaje davanje.
- Služitelj Mamona zna samo za uzimanje i grabljenje. Još gore, takvi ljudi se najčešće bogate na nesreći drugih ljudi.
Tamo gde vlada mamon, upozorava otac Bojan, rađa se i zlo:
- Gde je "mamon" tu su prevare, laži, lopovluci, pljačke, nasilje, otpadništvo od vere i svaki razvrat... sve to čoveka vodi u užas, u pakao, u večne muke koje mu počinju već ovde na zemlji.
On još jednom naglašava da problem nije u poštenom radu:
- Ponavaljam. Nije problem ako čovek pošteno radi i zarađuje, pa onda tim novcem gospodari, koristi ga na dobro, da stvara i proširuje porodicu, da pomaže drugima, da služi Bogu. Problem je kad novac zagospodari ljudima.
I na kraju, poziv koji se ne može zanemariti – reči samog Hrista, na koje otac Bojan podseća:
- "Niko ne može dva gospodara služiti; jer, ili će jednog mrziti, a drugog ljubiti; ili će jednog držati a drugog prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu." (Mt. 6,24)


Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
Sveštenik Predrag Popović je stao pred ikonu Svetog Spiridona i izgovorio molitvu, obraćajući se svetitelju sa potrebom za 30.000 evra kako bi kupio kuću. Smatrao je da bi za taj iznos mogao da obezbedi dom. Tada je taj novac za njega bio ogroman, jer je sa 300 evra, koliko je imao, kuća bila nedostižna.
Sveti oci često su ukazivali na zavist kao na tihu, podmuklu bolest duše.
Proslava krsne slave je znak pripadnosti pravoslavnoj veri i neprekidna veza između predaka i potomaka, čoveka i Boga.
Umesto brojanja zalogaja i pravila, protojerej Aleksej Uminski ukazuje na unutrašnju borbu i lični odnos sa Bogom koji se ne da svesti na spiskove dozvola i zabrana.
U besedi za 25. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Hristos spaja ono što je bilo razdvojeno i zašto samo kroz Njega svaki čovek i svaka zajednica mogu pronaći snagu i smisao
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Ajet 57:21 govori o oprostu, ogromnoj milosti i trci koja se ne vodi među ljudima, već sa sopstvenim slabostima.
Izvori iz Rimske kurije otkrivaju da je Svetoj Stolici stizala lažirana dokumentacija o Alojzu Stepincu, dok stručnjaci tvrde da je manipulacija arhivima bila planski sprovođena.
Dok statistike pokazuju da sve više brakova puca, protojerej Vadim Gladikij objašnjava zašto pravoslavna crkva drugi brak ne smatra idealom, ali ga ipak dopušta — i šta zapravo znači poseban čin venčanja dvobračnih.