Branka Ćurčić/Midyourney/printskrin društvene mreže
U trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.
U savremenom društvu, čovek se sve češće vrednuje po tome šta ima, a ne po tome ko jeste. Materijalni uspeh postao je društveni imperativ, a zarada i gomilanje bogatstva predstavljaju se kao jedini put ka sreći. U toj trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.
Upravo o toj zamci piše otac Bojan Krstanović u svom autorskom tekstu, osvrćući se na novozavetnu reč mamon, koja, kako navodi, "dolazi iz sirijskog jezika i u bukvalnom prevodu znači blago, novac“.
Ali, tu ne staje. Mamon, upozorava on, "označava ljubav prema novcu, obožavanje novca, služenje novcu“.
U tom trenutku, novac prestaje da bude bezazleni alat, a postaje idol — lažni bog kome se čovek klanja.
U savremenom društvenom ambijentu, otac Bojan Krstanović u svom autorskom tekstu postavlja jasnu dilemu: kome služimo – Bogu ili novcu!?
Freepik
Jedno je raditi i zarađivati, a drugo je biti rob novca
Ne ostavlja se prostor za kompromis, jer Hristos je, kako navodi, jasan po pitanju ove pojave. Bog i "mamon" ne mogu zajedno. Ako jednog iskreno volite, drugog ćete odbaciti.
Pitanje koje otac Bojan dalje postavlja glasi: "Zašto Bog i 'mamon' ne mogu zajedno?" Odgovor daje jasno: nije problem u novcu kao takvom, već u načinu na koji mu se čovek predaje.
- Hristos preporučuje rad, pošten rad i da takvim radom zaradimo ono što nam je potrebno. Znači, nije problem u radu i poštenom zarađivanju novca kojim mi gospodarimo, upravljamo, trošimo ga na dobro i korisno. Ali, "mamon" ne želi da se zadovolji tim što imamo. On nas samo podstiče da uvećamo kapital, da ga proširimo, umnožimo... i to više nema granice - piše otac Bojan.
U tom trenutku, upozorava otac Bojan, mamon želi da novac upravlja i gospodari nama.
Tada čovek gubi slobodu i smisao:
- Čovek koji služi "mamonu" živi i diše za novac. Za takvog čoveka novac nije sredstvo nego cilj života. Za njega ne postoji ništa drugo u životu od želje da svoje imanje proširi i sačuva.
Iako naizgled uspešni, takvi ljudi često nose duboku nesreću:
- Nažalost, porodice takvih ljudi su najnesrećnije iako spolja to ne deluje tako. Takvi ljudi su izgubili osećaj za bilo kakve vrednosti i sve pokušavaju da postignu novcem.
Cena takvog života nije samo duhovna – ona je i telesna:
Zbog ovakvog pritiska, ljudi oštete svoje zdravlje, nervi klonu, srce oslabi i vrlo brzo obole.
Suprotno tom duhovnom ropstvu, Bog nudi slobodu i radost:
- Bog nas poziva da dajemo, da pomažemo, da činimo dobra dela, da volimo... Bog nas na to poziva jer je u tome najveća sreća. Radost!
Ali mamon ne poznaje davanje.
- Služitelj Mamona zna samo za uzimanje i grabljenje. Još gore, takvi ljudi se najčešće bogate na nesreći drugih ljudi.
printscreen/društvene mreže
Otac Bojan Krstanović
Tamo gde vlada mamon, upozorava otac Bojan, rađa se i zlo:
- Gde je "mamon" tu su prevare, laži, lopovluci, pljačke, nasilje, otpadništvo od vere i svaki razvrat... sve to čoveka vodi u užas, u pakao, u večne muke koje mu počinju već ovde na zemlji.
On još jednom naglašava da problem nije u poštenom radu:
- Ponavaljam. Nije problem ako čovek pošteno radi i zarađuje, pa onda tim novcem gospodari, koristi ga na dobro, da stvara i proširuje porodicu, da pomaže drugima, da služi Bogu. Problem je kad novac zagospodari ljudima.
I na kraju, poziv koji se ne može zanemariti – reči samog Hrista, na koje otac Bojan podseća:
- "Niko ne može dva gospodara služiti; jer, ili će jednog mrziti, a drugog ljubiti; ili će jednog držati a drugog prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu." (Mt. 6,24)
Svetinja u Mrtvici, stara više od 15 vekova, našla se na ivici uništenja kada je osumnjičeni B. D. zapalio ikonostas i bogoslužbene knjige. Vernici su hrabro reagovali i sprečili katastrofu, a manastir je i ovog puta odoleo zlu.
U besedi za 19. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o plamenu roditeljske i sinovske ljubavi koji menja srce – samo retki ga primećuju.
Kroz istoriju izricana je jereticima i izdajnicima, a posebno je odjeknula anatema mitropolita Amfilohija. Iza tih reči stoji dubok duhovni poziv Crkve — na pokajanje i povratak veri.
Sura Ez-Zumer (39:53–59) i dnevni izbor iz knjige "Kuran – 365 izbora za svakodnevno čitanje" za 12. oktobar podsećaju da je duhovna obnova moguća u svakom trenutku, dok je pravovremena predaja Alahu ključ spasa.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
Sveštenik Predrag Popović je stao pred ikonu Svetog Spiridona i izgovorio molitvu, obraćajući se svetitelju sa potrebom za 30.000 evra kako bi kupio kuću. Smatrao je da bi za taj iznos mogao da obezbedi dom. Tada je taj novac za njega bio ogroman, jer je sa 300 evra, koliko je imao, kuća bila nedostižna.
Kroz istoriju izricana je jereticima i izdajnicima, a posebno je odjeknula anatema mitropolita Amfilohija. Iza tih reči stoji dubok duhovni poziv Crkve — na pokajanje i povratak veri.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Posle godina traganja za duhovnim pozivom, Laís i Džekson Dognini pronašli su ljubav jedno u drugom — na putu koji je vodio kroz samostan i bogosloviju.