Volonteri Verskog dobrotvornog starateljstva Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke doneli su pomoć i nadu, a jedno krštenje pretvorilo zatvor u hram i simbol novog početka.
Iza zatvorskih zidina i gvozdenih vrata, tamo gde mnogi misle da nema mesta za nadu, dogodio se susret koji govori više od hiljadu reči. U Okružni zatvor u Beogradu, među zatvorenicima je odjeknula poruka da Božja ljubav ne poznaje granice ni zidove.
Sa blagoslovom patrijarha srpskog Porfirije, članovi Milosrdne sekcije Versko dobrotvorno starateljstvo Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke posetili su ovu ustanovu, donoseći ne samo humanitarnu pomoć već i duhovnu podršku, utehu i podsećanje da Crkva ostaje uz svoju decu — i kada je sloboda ograničena.
Crkva kao oslonac iza zatvorskih zidina
U okviru svoje dugogodišnje misije, Versko dobrotvorno starateljstvo redovno okuplja vernike iza zatvorskih zidina oko paraklisa Vaskrsenja Hristovog. Upravo tu, pod duhovnim rukovodstvom sveštenika Gligorija Markovića, iz godine u godinu raste jedna tiha, ali snažna liturgijska zajednica — zajednica onih koji, iako lišeni slobode, nisu lišeni dostojanstva ni ljubavi Božje.
Foto: SPC
Sveštenik Branislav Jocić i volonteri uručili su 450 higijenskih paketa zatvorenicima kojima je pomoć najpotrebnija
Ovog jutra, sveštenik Branislav Jocić i volonteri uručili su 450 higijenskih paketa zatvorenicima kojima je pomoć najpotrebnija. Tokom posete razgovarali su sa novim upravnikom Aleksandrom Alimpićem i načelnikom tretmana, potvrđujući da saradnja Crkve i zatvorske uprave ima ne samo humanitarni, već i duboki duhovni značaj.
Krštenje zatvorenika — simbol novog početka
Najdublji trenutak posete bio je čin svete tajne krštenja jednog zatvorenika. U tihom molitvenom ozračju, uz prisustvo osoblja, volontera i drugih zatvorenika, ovaj događaj postao je snažan simbol nade i novog početka. U tom trenutku, zatvorski prostor pretvorio se u hram u kojem je zaživeo stih iz Poslanice Galatima (3, 28): „Nema više Judejca ni Jelina, nema više roba ni slobodnjaka... jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu.“
Poruka ovog susreta bila je jasna — niko nije zaboravljen, a svetlost Vaskrsenja može zasijati i u najmračnijim mestima. Versko dobrotvorno starateljstvo još jednom je pokazalo da milosrđe nije samo čin davanja, već i dodir srca, most koji spaja one iza i ispred zidina, u Hristu, koji svakome daje priliku za novi početak.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
Blagodatni oganj se prvi put javio 335. godine na Veliku subotu i posle godinama do dana današnjeg i to samo pravoslavnom patrijarhu, dajući time potvrdu istinitosti i ispravnosti naše pravoslavne vere.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Supruga predsednika Srbije obišla je Versko dobrotvorno starateljstvo u Beogradu, gde se obroci, garderoba i medicinska pomoć pružaju najugroženijima kroz decenijama negovan humanitarni rad.
U Hramu Svetih novomučenika jasenovačkih episkop pakračko-slavonski služio je svetu arhijerejsku liturgiju, tokom koje je krštena novoprosvećena sluškinja Božja.
Mališanima stigle hiljade poklona iz Verskog dobrotvornog starateljstva i humanitarne organizacije „Naši Srbi“ iz Čikaga, uz podsećanje na ljubav i dar života kroz pravoslavne vrednosti.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
Patrijarh ukazuje da se Vaskrsli Hristos ne prepoznaje spoljašnjim pogledom, već u ličnom susretu, evharistijskoj zajednici i delatnoj ljubavi prema bližnjem, naročito prema stradalima i vernom narodu na Kosovu i Metohiji.
Poglavar SPC doputovao u drevnu lavru, gde će s vernim narodom dočekati Vaskrs, poklonio se svetinjama i nastavlja bogosluženja u danima koji sabiraju stradanje, nadu i trajanje osmovekovne duhovne tradicije.
Blagodatni oganj se prvi put javio 335. godine na Veliku subotu i posle godinama do dana današnjeg i to samo pravoslavnom patrijarhu, dajući time potvrdu istinitosti i ispravnosti naše pravoslavne vere.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliku subotu po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Džeme Galgani, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.