Volonteri Verskog dobrotvornog starateljstva Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke doneli su pomoć i nadu, a jedno krštenje pretvorilo zatvor u hram i simbol novog početka.
Iza zatvorskih zidina i gvozdenih vrata, tamo gde mnogi misle da nema mesta za nadu, dogodio se susret koji govori više od hiljadu reči. U Okružni zatvor u Beogradu, među zatvorenicima je odjeknula poruka da Božja ljubav ne poznaje granice ni zidove.
Sa blagoslovom patrijarha srpskog Porfirije, članovi Milosrdne sekcije Versko dobrotvorno starateljstvo Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke posetili su ovu ustanovu, donoseći ne samo humanitarnu pomoć već i duhovnu podršku, utehu i podsećanje da Crkva ostaje uz svoju decu — i kada je sloboda ograničena.
Crkva kao oslonac iza zatvorskih zidina
U okviru svoje dugogodišnje misije, Versko dobrotvorno starateljstvo redovno okuplja vernike iza zatvorskih zidina oko paraklisa Vaskrsenja Hristovog. Upravo tu, pod duhovnim rukovodstvom sveštenika Gligorija Markovića, iz godine u godinu raste jedna tiha, ali snažna liturgijska zajednica — zajednica onih koji, iako lišeni slobode, nisu lišeni dostojanstva ni ljubavi Božje.
Foto: SPC
Sveštenik Branislav Jocić i volonteri uručili su 450 higijenskih paketa zatvorenicima kojima je pomoć najpotrebnija
Ovog jutra, sveštenik Branislav Jocić i volonteri uručili su 450 higijenskih paketa zatvorenicima kojima je pomoć najpotrebnija. Tokom posete razgovarali su sa novim upravnikom Aleksandrom Alimpićem i načelnikom tretmana, potvrđujući da saradnja Crkve i zatvorske uprave ima ne samo humanitarni, već i duboki duhovni značaj.
Krštenje zatvorenika — simbol novog početka
Najdublji trenutak posete bio je čin svete tajne krštenja jednog zatvorenika. U tihom molitvenom ozračju, uz prisustvo osoblja, volontera i drugih zatvorenika, ovaj događaj postao je snažan simbol nade i novog početka. U tom trenutku, zatvorski prostor pretvorio se u hram u kojem je zaživeo stih iz Poslanice Galatima (3, 28): „Nema više Judejca ni Jelina, nema više roba ni slobodnjaka... jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu.“
Poruka ovog susreta bila je jasna — niko nije zaboravljen, a svetlost Vaskrsenja može zasijati i u najmračnijim mestima. Versko dobrotvorno starateljstvo još jednom je pokazalo da milosrđe nije samo čin davanja, već i dodir srca, most koji spaja one iza i ispred zidina, u Hristu, koji svakome daje priliku za novi početak.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu prvomučenicu Teklu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Sergija i Vakha. Katolička crkva obeležava Blaženu Devicu Mariju od Krunice, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna pouka ruskog svetitelja posebno se odnosi na trenutke kada tuđa nepravda probudi bes, želju za osvetom ili potrebu da uzvratimo, ali odgovor koji nudi ide u sasvim drugom smeru.
U prisustvu patrijarha Porfirija i ministarke Milice Đurđević Stamenkovski, potpisan je ugovor kojim država podržava šest decenija Verskog-dobrotvornog starateljstva i tradicije pomoći gladnima, bolesnima i onima koji se bore sa zavisnostima.
Pre 210 godina rođena je Marija Trandafil, žena čije su zadužbine deci bez roditelja, učenicima i hramovima ostavile trag koji se i danas vidi u Novom Sadu.
Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja nastavlja da podržava humanitarni rad Verskog dobrotvornog starateljstva Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.