DA LI ŽENA MORA DA POKRIJE GLAVU I KADA SE MOLI KOD KUĆE: Evo šta u Svetom pismu kaže apostol Pavle
Reči Svetog apostola Pavla otkrivaju zašto pravoslavne hrišćanke pokrivaju glavu tokom molitve, ne samo u crkvi već i u svom domu.
Crkveno venčanje ima poseban značaj: ne zbog tradicije, običaja ili forme, već zbog toga što se tada priziva blagodat Duha svetoga na mladence - da ih vodi, čuva i osnaži u svim životnim izazovima.
U Pravoslavnoj crkvi brak nije samo pravni ili društveni čin, već Sveta Tajna – duhovno sjedinjenje muškarca i žene pred licem Božjim. Kroz crkveno venčanje, dvoje ljudi ne stupa samo u zajednički život, već ulazi u blagoslovljeni savez u kome se rađa nova "crkva u malom“ – porodica.
Zato crkveno venčanje ima poseban značaj: ne zbog tradicije, običaja ili forme, već zbog toga što se tada priziva blagodat Duha svetoga na mladence, da ih vodi, čuva i osnaži u svim životnim izazovima.
Da bi crkveni brak bio sklopljen, potrebno je da budu ispunjeni osnovni kanonski uslovi: da se venčavaju muškarac i žena, slobodnom voljom, da ne postoje prepreke za brak (kao što su krvno srodstvo ili već postojeći brak), da sveštenik koji obavlja venčanje bude kanonski, da venčanje bude u pravoslavnom hramu i uz prisustvo validnih svedoka – kumova.
O značaju pripreme za venčanje i spoljašnjem dostojanstvu tog trenutka govorio je i sada upokojeni protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić, koji je jednom verniku objasnio kako bi mladenci trebalo da izgledaju na crkvenom venčanju.
– Za valjan hrišćanski brak važno je da su ispunjeni svi bitni uslovi, ali i da mladenci sa poštovanjem pristupe samom činu venčanja. Mlada se oblači u belu haljinu, ne mora to biti klasična venčanica, jer bela boja simbolizuje čednost i nevinost sa kojom žena stupa u brak. Mladoženja bi trebalo da bude u svečanom odelu, koje ne mora biti crno, ali treba da odražava ozbiljnost i svetost trenutka - istakao je on i dodao:
- Jer, bez obzira na to da li će na venčanju biti samo kumovi i roditelji, ili stotine gostiju, samom činu venčanja treba pristupiti s punom odgovornošću i unutrašnjom sabranošću. Veo na glavi neveste nije obavezan, kao ni cvet u kosi, jer će oboje biti ovenčani bračnim vencem, u obliku krune, dok sveštenik izgovara molitvu: "Gospode Bože naš, slavom i čašću venčaj ih!"
On se pozabavio i pitanjem da li sklapanje crkvenog braka podrazumeva i pravljenje svadbe.
- Sve ono što je najvažnije za vaš budući brak dogodiće se upravo tu, pred Bogom, u crkvi, i bez svadbenog veselja. Jer, ono što čini brak blagoslovenim nije muzika, hrana ili broj gostiju, već molitva i prisustvo Božje blagodati - zaključio je otac Dušan.

Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.
U obredu crkvenog venčanja u pravoslavnoj crkvi burme imaju posebno mesto.
Dok statistike pokazuju da sve više brakova puca, protojerej Vadim Gladikij objašnjava zašto pravoslavna crkva drugi brak ne smatra idealom, ali ga ipak dopušta — i šta zapravo znači poseban čin venčanja dvobračnih.
Srpkinja otkrila da je u vezi sa muškarcem s kojim ima zajedničke pretke - njihove čukunbabe su rođene sestre – i pitala sveštenika da li bi njihov brak mogao biti blagosloven.
Reči Svetog apostola Pavla otkrivaju zašto pravoslavne hrišćanke pokrivaju glavu tokom molitve, ne samo u crkvi već i u svom domu.
Paroh budvanski objašnjava zašto odlazak na groblje nije najvažniji čin, kako molitva povezuje žive i upokojene i zbog čega na ovaj dan nema mesta sujeverju i pravilima koja nemaju uporište u crkvenom učenju.
Kandilo podseća na potrebu za molitvom, na to da je Hristos jedina istinita svetlost i da vera u njega treba da osvetljava čovekov život.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Čak 49 vojnika, videvši Kalistratovu postojanost, prihvatilo je hrišćansku veru.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
U Hramu Svete Trojice u Bransviku, nedaleko od Melburna, srpski pravoslavni vernici dočekali su poglavara Srpske pravoslavne crkve.
Ruski svetitelj objašnjava zašto se zablude ne prevazilaze podsmehom i osudom, već smirenjem, ljubavlju, trpljenjem i molitvom.
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.