CRKVA NIKAD NEĆE VENČATI OVE PAROVE: Postoji 13 prepreka za sklapanje pravoslavnog braka!
Brak u pravoslavnoj crkvi ima mnogo dublje značenje od samog ozvaničenja ljubavne veze.
Brak u pravoslavnoj crkvi ima mnogo dublje značenje od samog ozvaničenja ljubavne veze.
Pravoslavni teolog Andrea Kereš objavila je snimak svadbenog veselja koji je veoma brzo privukao pažnju na društvenim mrežama.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
U obredu crkvenog venčanja u pravoslavnoj crkvi burme imaju posebno mesto.
Mladenci sve češće biraju sredu i petak za venčanja, uprkos tome što Crkva te dane smatra neprimerenim za slavlje, a sveštenici upozoravaju na sve učestalije pokušaje zaobilaženja pravila.
Sveštenik ističe da duhovno srodstvo ne trpi zamene, uzvraćanja ni porodične kompromise, već traži odgovornost pred Bogom i trajnost odnosa.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Između Rođenja Hristovog i Bogojavljenja, Crkva je sačuvala drevni ritam radosti: deset dana bez posta i bez venčanja - vreme u kome se ne broje sati, već smisao.
Saopštenje Sinoda krila tzv. CPC koje predvodi mitropolit Mihailo otvara raspravu o promeni crkvenog kalendara, ali i donosi oštre kazne drugom krilu iste organizacije, uz teške optužbe, poništavanje crkvenih obreda.
Priča o prevari, Božijem promislu i neočekivanom susretu koji je promenio život mladog para.
Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta.
Protinica Olga Jurevič otvoreno govori o preprekama koje stoje na putu ka odluci o sklapanju braka: od sumnje u izbor partnera do bojazni od ličnog sloma i otkriva kojim putem se dolazi do sigurnosti, zrelosti i prave bliskosti.
Dok statistike pokazuju da sve više brakova puca, protojerej Vadim Gladikij objašnjava zašto pravoslavna crkva drugi brak ne smatra idealom, ali ga ipak dopušta — i šta zapravo znači poseban čin venčanja dvobračnih.
Vernici često veruju da izbor venčanog prstena odlučuje o bračnom životu, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava zašto prava snaga braka leži u molitvi, ljubavi i međusobnom poštovanju, a ne u spoljašnjim simbolima.
Crkveno venčanje ima poseban značaj: ne zbog tradicije, običaja ili forme, već zbog toga što se tada priziva blagodat Duha svetoga na mladence - da ih vodi, čuva i osnaži u svim životnim izazovima.
Kada mladenci stanu pred oltar, krunisanje postaje trenutak u kojem ljubav dobija svetost, a njihov dom — neprolazni blagoslov.
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Srpkinja otkrila da je u vezi sa muškarcem s kojim ima zajedničke pretke - njihove čukunbabe su rođene sestre – i pitala sveštenika da li bi njihov brak mogao biti blagosloven.
Za Crkvu su, kad je u pitanju sklapanje bračne zajednice, bitne samo dve stvari.
Za Kanađanina čačanskih korena i njegovu izabranicu iz Azije, odluka da izgovore „da“ upravo u Srbiji predstavlja simbol ljubavi koja prevazilazi granice, čuva tradiciju i spaja porodice kroz veru i zajedništvo.
Ostrog privlači hiljade vernika svakog dana, pa nije čudo što neki požele da prime svetu tajnu braka upravo u ovoj svetinji.
Poznati moskovski sveštenik govori zašto ljudi mešaju zaljubljenost i ljubav, zbog čega čednost nije prevaziđena vrednost i kako prepoznati osobu sa kojom možete osnovati porodicu zauvek.
Jedan od najlepših tekstova Novog zaveta podseća da bez ljubavi nema istinske vere ni života.
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.
Nekada se gotovo podrazumevalo da žena po sklapanju braka automatski uzima muževljevo prezime.
Pošto se kumovanjem na venčanju ne stupa u duhovno srodstvo, jer su kumovi na venčanju ustvari samo svedoci, to i nema nekog posebnog značaja ko će biti taj svedok, odnosno kum, objasnio je sveštenik.
U duhovnom pristupu bračnim krizama, otac Gojko Perović ističe važnosti ljubavi i strpljenja, ali govori i o granicama koje ne treba preći i kada je pomirenje besmisleno.
Sveti apostol Pavle upoređuje bračnu vezu muža i žene s vezom Hrista i crkve: ("Muž je glava žene kao što je Hristos glava crkve"). Kao što čovek i žena u braku postaju jedno, kao jedno bi trebalo i da budu nerazdvojni.
Uz blagoslov vere i pred očima kraljevskih zvanica, grčka princeza i američki advokat započeli su zajednički život u svetinji koja je sedište Grčke arhijepiskopije.
U svojoj knjizi za 11. subotu po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik razmatra brak kao prirodni zakon blagoslovljen od Boga, ali i bezbračnost kao duhovno stanje koje može biti potpuno u skladu sa Božjom voljom. Ovo duhovno razmatranje otvara pitanja koja mnogi izbegavaju – šta je zaista prirodno, a šta nas vodi ka višoj spoznaji vere?
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.