Za Crkvu su, kad je u pitanju sklapanje bračne zajednice, bitne samo dve stvari.
Za dan venčanja u Srbije vezano je mnoštvo narodnih običaja, a pre svega, svadbeno veselje.
Međutim, u pravoslavlju, gde je brak jedna od svetih tajni, kako je naglašano na pravoslavnom sajtu "Svetosavlje", suština nije u proslavi, već u jednom ozbiljnom pristupu svetinji bračne zajednice, koja je temelj i osnova porodice, a time, i crkve i države.
U vezi sa ovom svetom tajnom, venčanjem i svadbom, za Crkvu su najbitnije dve stvari - predbračni ispit i venčanje u crkvi.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika. Ako mladenci nisu iz iste parohije, za predbračni ispit nadležan je paroh verenice Više o tome pročitajte ovde.
Shutterstock
Molitva pred slavskom ikonom je obavezna u kući mladoženje pre odlaska po mladu
Međutim, ono što malo ljudi i parova zna, a još manje ovo praktikuje, jeste crkveni običaj da se u mladoženjonoj kući, pre odlaska po mladu, treba pročitati molitva.
Kako se ova molitva obavlja?
- Domaćin upali sveću, uzme kadionicu i žar, stavi malo tamjana, okadi ikonu (slavsku), sebe i mladoženju i sve svatove po redu. Zatim se pročita molitva Oče naš, Bogorodice Djevo, ili neka druga molitva iz molitvenika, pomoli se za sretna puta i sretna venčanja, za složan i srećan život mladenaca i tek onda se kreće na put po mladu - objašnjeno je na sajtu "Svetosavlje", a zatim i istaknuto kako se kreće po mladu:
- Ispred svadbene kolone ide stari svat, to jest neko od mladoženjine familije, ujak ili neki drugi srodnik ili prijatelj, koji će ujedno biti sa mladoženjinim kumom drugi svedok na venčanju u crkvi. Iza njega ide mladoženjin kum, a iza njih mladoženja sa ocem.
Naglašeno je za dan venčanja ili svadbu, u našem narodu jvezan običaj svadbenog pira i veselja, ali obzirom na veliku svetinju braka, ovom se događaju i danu mora dati potrebna ozbiljnost i hrišćansko pravoslavno obeležje.
Poznati moskovski sveštenik govori zašto ljudi mešaju zaljubljenost i ljubav, zbog čega čednost nije prevaziđena vrednost i kako prepoznati osobu sa kojom možete osnovati porodicu zauvek.
Za Kanađanina čačanskih korena i njegovu izabranicu iz Azije, odluka da izgovore „da“ upravo u Srbiji predstavlja simbol ljubavi koja prevazilazi granice, čuva tradiciju i spaja porodice kroz veru i zajedništvo.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mladenci sve češće biraju sredu i petak za venčanja, uprkos tome što Crkva te dane smatra neprimerenim za slavlje, a sveštenici upozoravaju na sve učestalije pokušaje zaobilaženja pravila.
Protinica Olga Jurevič otvoreno govori o preprekama koje stoje na putu ka odluci o sklapanju braka: od sumnje u izbor partnera do bojazni od ličnog sloma i otkriva kojim putem se dolazi do sigurnosti, zrelosti i prave bliskosti.
Vernici često veruju da izbor venčanog prstena odlučuje o bračnom životu, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava zašto prava snaga braka leži u molitvi, ljubavi i međusobnom poštovanju, a ne u spoljašnjim simbolima.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.