Mladenci sve češće biraju sredu i petak za venčanja, uprkos tome što Crkva te dane smatra neprimerenim za slavlje, a sveštenici upozoravaju na sve učestalije pokušaje zaobilaženja pravila.
Subota više nije sigurna tačka oko koje se gradi svadbeni kalendar. Poslednjih godina, termin koji je nekada bio gotovo podrazumevan vikend, uz crkvena zvona, okupljenu rodbinu i slavlje koje traje do duboko u noć – sve češće ustupa mesto radnim danima. Razlog nije romantičan, već jasan: cene.
Petak postaje nova "subota", ali ne i za Crkvu
Sale za venčanja vikendom su, kažu organizatori, rasprodate mesecima unapred, a razlika u ceni između subote i, recimo, petka može biti tolika da mladenci odluče da pomere čitavu proslavu. Tako se petak nametnuo kao nova "popularna subota". Međutim, ono što je za restorane i budžete praktično, za Crkvu predstavlja ozbiljan problem.
U pravoslavnoj tradiciji, sreda i petak nisu obični dani. Oni nose duboku simboliku i poziv na uzdržanje. Petak je dan kada je Isus Hristos razapet, dok se sreda vezuje za izdaju Jude. Zbog toga su oba dana određena kao dani posta, bez veselja i slavlja, a samim tim i bez venčanja.
Shutterstock
Crkveno venčanje
- U dane jednodnevnog posta sredom i petkom crkvena venčanja se ne obavljaju, kao što se ne obavljaju ni u sve dane postova tokom godine - objašnjava otac Gligorije Marković, sveštenik Crkve Svetih cara Konstantina i carice Jelene u Beogradu.
Kada pravila postanu prepreka - a novac rešenje
Ipak, praksa pokazuje da se granice sve češće pokušavaju pomeriti. Pritisci postoje, a ponekad prelaze i u otvorene pokušaje zaobilaženja pravila.
- Ima slučajeva kada se vrši pritisak da se venčanje zakaže i kada mu vreme nije, nudi se mito, više novca da se to ‘izgura’. Ali to je tako nelogično: želiš da se venčaš u crkvi, ali da izbegneš pravila, misleći da će ti oprostiti Bog. Uopšte nije reč o tome da li hoće ili neće, već o tome da si sam sebe doveo u loš položaj - upozorava otac Gligorije.
Crkva, dodaje on, u izuzetnim situacijama može pokazati snishođenje, ali su takvi slučajevi retki i ne predstavljaju pravilo, već izuzetak koji se razmatra sa velikom pažnjom.
Tiho venčanje posle glasne svadbe - kompromis bez blagoslova
Osim srede i petka, crkvena venčanja se ne obavljaju ni tokom četiri velika posta, na Krstovdan (18. januara i 27. septembra), na Usekovanje (11. septembra), kao ni na Vaskrs i tokom Svetle sedmice. Ova pravila nisu administrativne prepreke, već deo duhovnog poretka koji određuje ritam života vernika.
Tanjug/Printscreen
Sveštenik Gligorije Marković
Suočeni sa tim ograničenjima, pojedini parovi pronalaze kompromis: građansko venčanje i svadba organizuju se u petak, dok se crkveni čin obavlja naknadno, tiše i skromnije, u krugu najbližih. Ipak, ni takva rešenja ne nailaze na odobravanje.
Jer, kako upozoravaju sveštenici, nije suština u "ispunjavanju forme", već u razumevanju smisla. Dan koji je u Crkvi posvećen postu i sećanju na stradanje ne može se istovremeno pretvoriti u dan muzike, bogate mrsne trpeze i veselja, bez unutrašnjeg nesklada.
Između želje da se uštedi i potrebe da se ispoštuje tradicija, mladenci danas često biraju lakši put. Ali upravo tu se, čini se, otvara pitanje koje prevazilazi kalendar i cenovnik: da li je venčanje samo događaj koji treba organizovati – ili čin koji traži razumevanje i poštovanje onoga što predstavlja?
Jedna od najznamenitijih srpskih monahinja našeg vremena objašnjava zašto emocije i duhovna srodnost imaju veći značaj od društvenih očekivanja i kako pravoslavni pogled može pomoći da izbegnemo životne zamke.
Sveštenik Miloš Zekanović objašnjava zašto strpljenje, molitva i iskrena ljubav ostaju ključni za zajednicu koja traje, dok statistika pokazuje da se sve više brakova završava razvodom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Vernici često veruju da izbor venčanog prstena odlučuje o bračnom životu, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava zašto prava snaga braka leži u molitvi, ljubavi i međusobnom poštovanju, a ne u spoljašnjim simbolima.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Protinica Olga Jurevič otvoreno govori o preprekama koje stoje na putu ka odluci o sklapanju braka: od sumnje u izbor partnera do bojazni od ličnog sloma i otkriva kojim putem se dolazi do sigurnosti, zrelosti i prave bliskosti.
Srpkinja otkrila da je u vezi sa muškarcem s kojim ima zajedničke pretke - njihove čukunbabe su rođene sestre – i pitala sveštenika da li bi njihov brak mogao biti blagosloven.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.