Zvona crkve Svetichoveli u Mcheti danas su označila kraj jednog od najvažnijih izbora u pravoslavnom svetu ove godine. Posle gotovo pola veka patrijaršijske službe Ilije II, koji se upokojio 7. marta, Gruzijska pravoslavna crkva dobila je novog poglavara - mitropolita Šija Mudžirija, koji će ubuduće nositi ime Šio III.
Izbor koji prevazilazi crkvene okvire
Izbor novog patrijarha u Gruziji nije samo crkveni događaj. U zemlji u kojoj Crkva ima veliki društveni ugled i snažan uticaj, izbor poglavara istovremeno se posmatra kao pitanje identiteta, tradicije i stabilnosti društva. Zato je prethodnih nedelja pažnja javnosti bila usmerena na Tbilisi i na Sveti sinod Gruzijske pravoslavne crkve.
Mitropolit Šio izabran je glasovima članova proširenog crkvenog sabora, nakon smrti patrijarha Ilije II koji je je gotovo pet decenija bio centralna ličnost gruzijskog pravoslavlja. Od 1977. godine predvodio je Gruzijsku pravoslavnu crkvu i uspeo da joj vrati snažan društveni položaj još u vreme Sovjetskog Saveza, a potom i u periodu nakon njegovog raspada.
Arhijerej koji je već upravljao Crkvom
Novi patrijarh već je bio poznat u crkvenoj hijerarhiji. Poslednjih godina upravo je on bio među najbližim saradnicima patrijarha Ilije II i učestvovao u vođenju važnih crkvenih poslova. Nakon smrti patrijarha preuzeo je dužnost čuvara patrijaršijskog trona i organizovao izbor njegovog naslednika, zbog čega je i ranije važio za jednog od glavnih kandidata.
Biografija Šija III razlikuje se od uobičajenog puta visokih pravoslavnih jeraraha u postsovjetskom prostoru. Pre monaškog života studirao je muziku na Tbiliskom konzervatorijumu. Početkom devedesetih odlučio je da se zamonaši i tada započinje bogoslovsko obrazovanje u Batumiju, koje je kasnije nastavio u Moskvi, na Moskovskoj duhovnoj akademiji i Pravoslavnom Sveto-Tihonovskom univerzitetu.
Put od Moskve do vrha gruzijske crkvene hijerarhije
Za episkopa je izabran 2003. godine, a mitropolitski čin dobio je 2010. U crkvenim krugovima važi za konzervativnog jerarha koji se oslanja na tradicionalni kurs Gruzijske pravoslavne crkve. Njegovo školovanje u Moskvi i raniji kontakti sa Ruskom pravoslavnom crkvom dodatno su privukli pažnju na njegovo buduće pozicioniranje u složenim odnosima unutar pravoslavnog sveta.
Ovo pitanje prevazilazi granice same Gruzije. Posle dubokih podela unutar pravoslavlja koje su usledile nakon ukrajinskog crkvenog pitanja, svaki izbor novog poglavara dobija i širi međunarodni značaj. U takvom kontekstu Gruzijska pravoslavna crkva nalazi se između očuvanja tradicionalnih odnosa sa Moskvom i očekivanja dela javnosti koji traži jasnije distanciranje od ruskog uticaja.
Nasleđe dugog patrijaršijskog perioda
Prvi utisci iz Gruzije pokazuju da se od Šija III očekuje kontinuitet u radu Crkve. Vernici ga opisuju kao čoveka smirenog stila i unutrašnje discipline, dok deo analitičara smatra da će njegov prioritet biti očuvanje autoriteta Crkve u društvu koje se brzo menja.
Njegovo ustoličenje u Mcheti zato nije samo formalni početak nove crkvene službe. U Gruziji se taj trenutak posmatra kao ulazak u novu fazu života jedne od najstarijih autokefalnih pravoslavnih crkava.
Životni put od trenutka kada mu je episkop nagovestio patrijaraški put, preko godina provedenih u jedinoj bogosloviji pod pritiskom režima, do vremena kada je krštavao hiljade i mirio zavađene.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve u Moskvi govorio je o podelama u pravoslavlju i porastu napetosti među crkvenim centrima, uz poruku da je za izlazak iz krize neophodan povratak kanonskom poretku i dijalogu.
Među kandidatima je i mestobljustitelj prestola, dok jedan od ranije pominjanih arhijereja nije ušao u završni krug. Postupak se nastavlja pred nadležnim telom koje donosi konačnu odluku.
Dok patrijarh carigradski Vartolomej upozorava na nuklearne rizike i posledice rata u Ukrajini, iz Moskve stižu optužbe koje dodatno produbljuju već narušene odnose među crkvenim centrima moći.