Posle gotovo 60 godina iza industrijskih ograda u Pančevu, manastir Vojlovica ponovo prelazi pod okrilje Srpske pravoslavne crkve, uz poruke o istorijskoj pravdi i bratskim vezama Srbije i Rusije.
Kompanija Naftna industrija Srbije donirala je zemljište sa manastirom Vojlovica Srpskoj pravoslavnoj crkvi, čime je okončan višedecenijski status ovog srednjovekovnog zdanja unutar kompleksa Rafinerije Pančevo. Ugovor o donaciji danas su u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu potpisali mitropolit banatski Nikanor i generalni direktor NIS-a Kiril Tjurdenjev, u prisustvu patrijarha srpskog Porfirija, članova Svetog arhijerejskog sinoda SPC i ambasadora Ruske Federacije u Srbiji Aleksandra Bocan-Harčenka.
Manastir Vojlovica, zadužbina despota Stefana Lazarevića, od 1965. godine nalazi se u okviru industrijskog kompleksa pančevačke rafinerije. Donacijom zemljišta i objekata manastir se formalno vraća u vlasništvo Eparhije banatske Srpske pravoslavne crkve.
Generalni direktor NIS-a Kiril Tjurdenjev izjavio je da taj čin za kompaniju predstavlja „odgovornost i poštovanje prema zajednici u kojoj posluje“, naglašavajući da SPC vidi kao jednog od ključnih nosilaca duhovnog i kulturnog identiteta srpskog naroda.
- Manastir Vojlovica je za nas i mesto duhovne snage koje već decenijama čuva našu rafineriju i naše rafinerce - rekao je Tjurdenjev. On je dodao da kompanija ne poklanja samo zemljište i objekat, već želi da podrži misiju manastira kao mesta okupljanja vernika i očuvanja tradicije.
Mitropolit banatski Nikanor ocenio je da je potpisivanje ugovora "trenutak velike istorijske pravde i duhovne radosti", ističući da se manastir vraća svom „izvornom domu“. Prema njegovim rečima, ovaj potez prevazilazi pravni okvir i predstavlja "čin bratske ljubavi i poštovanja prema istorijskim vrednostima".
Vladika Nikanor je posebno naglasio da je NIS ovim potezom pokazao svest o značaju očuvanja pravoslavnog identiteta i kulture, ocenjujući da svetinje nisu samo spomenici prošlosti, već „živi čuvari pamćenja“.
Tajna banatske svetinje koja je preživela ratove, logor i industriju
Wikimedia
Manastir Vojlovica
Manastir Vojlovica jedan je od najstarijih i najznačajnijih pravoslavnih manastira u Banatu. Smešten nadomak Pančeva, danas se nalazi unutar kompleksa Rafinerije nafte, podignute 1965. godine, što ovu svetinju čini jedinstvenim spojem srednjovekovnog nasleđa i savremene industrijske zone.
Manastir Svetih arhangela osnovan je u 15. veku kao zadužbina despota Stefana Lazarevića. Tokom vekova opstao je uprkos ratovima, razaranjima i političkim promenama, zadržavajući važnu duhovnu i kulturnu ulogu u životu srpskog naroda u Banatu. Zbog istorijske, arhitektonske i umetničke vrednosti proglašen je kulturnim dobrom od izuzetnog značaja.
Posebno mesto u istoriji manastira zauzima period Drugog svetskog rata, kada su u Vojlovici bili zatočeni patrijarh srpski Gavrilo Dožić i vladika Nikolaj Velimirović. Upravo u tom periodu vladika Nikolaj napisao je „Kanon Presvetoj Bogorodici Slovesnici“, nadahnut čudotvornom ikonom Bogorodice koja se i danas čuva u manastirskom hramu.
Za vernike i istoričare, Vojlovica predstavlja mnogo više od arhitektonskog spomenika. Ona je svedočanstvo kontinuiteta pravoslavne tradicije i istorijskog pamćenja na prostoru južnog Banata, ali i simbol opstanka svetinje u okolnostima koje su je decenijama okruživale, doslovno i simbolično, industrijskim postrojenjima rafinerije.
Ceremonija je protekla u snažno naglašenom crkvenom i državnom simbolizmu. Pored predstavnika SPC i NIS-a, događaju je prisustvovao i ambasador Ruske Federacije, a mitropolit Nikanor je u obraćanju ukazao na „neraskidive duhovne veze ruskog i srpskog naroda“. Na kraju govora izrazio je zahvalnost patrijarhu moskovskom Kirilu i predsedniku Ruske Federacije Vladimiru Putinu.
Donacija manastira Vojlovica dolazi u trenutku kada odnosi između velikih kompanija i verskih zajednica sve češće dobijaju i širi društveni i identitetski značaj. U slučaju NIS-a, kompanije sa većinskim ruskim kapitalom, vraćanje manastirskog kompleksa SPC dobija i dodatnu simboličku dimenziju povezivanja privrede, države i crkve kroz ideju očuvanja nacionalnog i pravoslavnog nasleđa.
U Patrijaršiji SPC potpisan je Memorandum o osnivanju Univerziteta koji će spojiti teološke studije sa medicinom, pravom, umetnošću i tehničkim naukama, dok je patrijarh srpski poručio da obrazovanje mora da oblikuje i čoveka, a ne samo stručnjaka.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.
Svečana akademija u hramu na Vračaru okupila je brojne vernike i zvanice, a kroz duhovnu muziku i izložbu obeleženo je 190 godina rada Bogoslovije Svetog Save.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Među onima koji nisu želeli da učestvuju u idolopoklonstvu bilo je i sedam mladih vojnika, sinova uglednih efeskih starešina: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
U prisustvu predstavnika Srbije i Ambasade Rusije, kao i arhijereja Srpske pravoslavne crkve, svečanost u Novom Sadu prerastao je diplomatski protokol i dobio snažnu duhovnu i simboličku dimenziju kroz poruke o veri i jedinstvu.
Dugogodišnji dobrotvor Srpske Pravoslavne Crkve nagrađen za izuzetan doprinos očuvanju hrišćanske kulture i pravoslavne baštine u zemlji i inostranstvu.
Na godišnjicu izbora 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve iz Rusije je stigla čestitka ispunjena bratskim porukama i naglaskom na jedinstvu, odgovornosti i istrajnosti u iskušenjima koja prate njegovo dosadašnje delovanje.
Povodom rođendana predsednika Ruske Federacije, Patrijarh srpski ističe vekovne veze Srpske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve između dva bratska naroda.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Upokojila se u 74. godini, a iza nje ostaje gotovo dvadeset godina provedenih uz mošti Svetog Grigorija Kumaničkog i ljude koji su u ovu drevnu svetinju dolazili po molitvu i utehu.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Prema predanju, za istoriju ovog manastira vezuju se Sveti Sava, kralj Dragutin i despot Đurađ Branković, a upravo je u vreme Brankovića Sveti Stefan postao njegov nebeski zaštitnik.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Istorijska svetinja vekovima je čuvala tragove vere i kulture Malopoljske, a sada je u velikom požaru nestala zajedno sa dragocenim istorijskim enterijerom.