Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
U Crkvi se pokajanje veoma često pominje. Vernik sluša da je ono neophodno za hrišćanski život i da bez pokajanja nema puta ka životu večnom. Ali i čovek koji redovno odlazi na bogosluženja može u jednom trenutku da se zapita: šta zapravo znači pokajanje? Na šta tačno mislimo kada kažemo da se neko pokajao? I, još važnije, da li sam se zaista pokajao onako kako Crkva uči ili mi je samo bilo žao zbog onoga što sam učinio?
Na to pitanje posebno jasno odgovaraju reči starca Mojsija Svetogorca. On pokajanje ne svodi na osećaj krivice niti na žaljenje zbog počinjenog greha. Za njega ono podrazumeva mnogo dublju promenu čoveka.
- Pokajanje znači promena našeg razmišljanja, našeg karaktera, obnavljanje morala i odbacivanje greha. Pokajanje znači ljubav prema vrlinama, dobročinstvo, želja, spremnost i jaka sklonost da se opet sjedinimo sa Hristom kroz blagodat Duha Svetoga. Pokajanje počinje u dubini srca i neizostavno kulminira u Božanskoj, Svetoj tajni uspovesti - govorio je starac Mojsije Svetogorac.
Iz njegovih reči jasno se vidi da pokajanje nije samo trenutak u kojem čovek shvati da je pogrešio. Ako se sve završi na žaljenju zbog greha, bez odluke da se život promeni, izostaje ono na šta starac Mojsije posebno ukazuje: promena razmišljanja, karaktera i odnosa prema grehu.
Zato on uz odbacivanje greha navodi i ljubav prema vrlinama i dobročinstvo. Pokajanje nije samo okretanje od onoga što je loše već i okretanje prema dobru. U središtu te promene nalazi se želja da se čovek ponovo sjedini sa Hristom kroz blagodat Duha Svetoga.
Starac Mojsije pritom podseća da pokajanje počinje u srcu, ali se tu ne završava. Ono vodi ka Svetoj Tajni Ispovesti, gde čovek pred Bogom, uz prisustvo sveštenika, otvoreno govori o svojim gresima i traži oproštaj.
Možda se zato pitanje „da li sam se pokajao?“ ne završava odgovorom na to koliko nam je zbog greha žao. Mnogo je važnije šta se posle tog kajanja promenilo u našem životu. Upravo tu počinje odgovor na pitanje šta pokajanje zaista jeste.
Čitanje Jevanđelja za četvrtak 18. sedmice po Duhovima
Poslanica Svetog apostola Pavla Efescima, začalo 232 (5,33; 6,1-9)
33. Tako i vi svaki da voli onako svoju ženu kao i sebe samoga; a žena da se boji svoga muža.1. Deco, slušajte svoje roditelje u Gospodu, jer je ovo pravedno. 2. Poštuj oca svoga i mater: ovo je prva zapovest s obećanjem: 3. da ti dobro bude, i da dugo poživiš na zemlji. 4. I vi ocevi, ne razdražujte decu svoju, nego ih podižite u vaspitanju i nauci Gospodnjoj.
5. Robovi, budite poslušni svojim gospodarima po telu, kao Hristu, sa strahom i trepetom, u prostoti srca svoga. 6. Ne radeći samo prividno kao da ugađate ljudima, nego kao sluge Hristove, tvoreći volju Božiju od srca, 7. služeći dragovoljno kao Gospodu, a ne kao ljudima. 8. Znajući da će svaki ako što dobro učini, to primiti od Gospoda, bio rob ili slobodnjak. 9. I vi gospodari, činite to isto njima, bez pretnje, znajući da je i njihov i vaš Gospodar na nebesima, a On ne gleda ko je ko.
Jevanđelje po Luki, začalo 13. (4,16-22)
16. I dođe u Nazaret gde beše odgajen, i uđe po običaju svom u dan subotnji u sinagogu, i ustade da čita. 17. I dadoše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mesto gde beše napisano: 18. „Duh Gospodnji je na meni; zato me pomaza da blagovestim siromasima; posla me da iscelim skrušene u srcu; da propovedim zarobljenima da će biti pušteni, i slepima da će progledati; da oslobodim potlačene; 19. i da propovedam prijatnu godinu Gospodnju.” 20. I zatvorivši knjigu, vrati je služitelju pa sede; i oči svih u sinagogi behu uprte u njega. 21. A poče im govoriti: „Danas se ispuni ovo Pismo u ušima vašim.” 22. I svi mu svedočahu,22. i divljahu se rečima blagodati koje izlažahu iz usta njegovih, i govorahu: „Nije li ovo sin Josifov?”
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
U naselju Šipurske Livade gradiće se crkva Rođenja Presvete Bogorodice. Svečanom činu osvećenja temelja prisustvovali su gradonačelnik Aleksandar Pajić, sveštenstvo, deca koja pohađaju veronauku i brojni vernici.
Poglavar Carigradske patrijaršije stigao je u Sofiju na poziv Bugarske pravoslavne crkve, ali su ga ispred njenog sedišta dočekali demonstranti sa teškim optužbama.
Svetogorski starac Emilijan Simonopetrit u jednoj svojoj pouci nudi drugačiji pogled na bolest i objašnjava kako i najteže iskušenje može postati prilika za duhovni rast.
Veliki duhovnik 20. veka upozorava na reakcije koje često pravdamo tuđim postupcima, ne sluteći šta one otkrivaju o našem duhovnom stanju i zašto je važno da ih prepoznamo na vreme.
Reči blaženopočivšeg srpskog patrijarha Pavla otkrivaju zašto sujeta i gordost dovode do nesporazuma i kako da sačuvamo unutrašnji mir čak i kada nas drugi provociraju.
Poglavar Carigradske patrijaršije stigao je u Sofiju na poziv Bugarske pravoslavne crkve, ali su ga ispred njenog sedišta dočekali demonstranti sa teškim optužbama.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Svečanost je okupila učenike, roditelje i nastavnike, a poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je poruku o veri, obrazovanju i očuvanju srpskog identiteta među mladim generacijama u Australiji.
U Srbskom kuvaru iz 1855. godine sačuvan je recept za pripremu ovog jednostavnog obroka, koji se uz beli sir, beli luk i peršun može obogatiti i pretvoriti u još izdašnije jelo.
U besedi za subotu 20. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto najpre treba prepoznati sopstvene slabosti, kako ispraviti bližnjega bez povređivanja i zašto i opravdana ljutnja mora imati granicu.