Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Još od mladosti Evmenije je odlučio da svoj život posveti Hristu. Svoje imanje razdelio je siromašnima i potrebitima, odrekavši se bogatstva i izabravši život posvećen veri. Istovremeno je postio i uzdržavao se, nastojeći da obuzda telesne strasti i svoj život uredi prema hrišćanskim načelima.
U žitiju se naglašava da je Evmenije najpre nastojao da svojim životom svedoči ono čemu je učio druge. Kroz podvig, molitvu i odricanje učvršćivao je svoju veru, a potom je svoju pažnju još više usmerio na pomoć bližnjima.
Sveti Evmenije kao episkop Gortine
Ljudi su u njemu prepoznali duhovnu zrelost i izabrali ga za episkopa Gortine. Kao episkop, brinuo je o poverenom narodu i svoju službu vršio poput dobrog pastira koji se stara o svom stadu.
Predanje mu pripisuje brojna čuda. Molitvom je, kako se navodi u žitiju, umrtvio opaku zmiju, izgonio demone i iscelio mnoge bolesnike. Njegova pomoć, prema crkvenom predanju, nije bila vezana samo za Gortinu. Pominju se i Rim i Tivaida kao mesta u kojima su se ljudi obraćali Svetom Evmeniju i tražili njegovu molitvenu pomoć.
Posebno se pamti događaj iz Tivaide, gde je tokom velike suše molitvom isprosio od Boga kišu. Upravo je u Tivaidi završio svoj zemaljski život i upokojio se, preselivši se u večne obitelji Gospoda kojem je služio.
Svetitelj koji je najpre delima pokazao svoju veru
Žitije Svetog Evmenija govori o čoveku koji se odrekao materijalnog bogatstva i strogo postio, ali smisao njegovog podviga nije bio u samom odricanju. Sve što je činio bilo je usmereno ka životu u Hristu i služenju bližnjima.
Zato se njegov život u crkvenom predanju vezuje za pomoć siromašnima, brigu o vernicima i molitvu za one koji su tražili pomoć. Kao episkop, nastavio je ono što je započeo još kao mladić, koristeći ono što je primio od Boga za dobro drugih.
Sveti Evmenije Gortinski upokojio se u Tivaidi, gde je završio svoj zemaljski život.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.