Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Još od mladosti Evmenije je odlučio da svoj život posveti Hristu. Svoje imanje razdelio je siromašnima i potrebitima, odrekavši se bogatstva i izabravši život posvećen veri. Istovremeno je postio i uzdržavao se, nastojeći da obuzda telesne strasti i svoj život uredi prema hrišćanskim načelima.
U žitiju se naglašava da je Evmenije najpre nastojao da svojim životom svedoči ono čemu je učio druge. Kroz podvig, molitvu i odricanje učvršćivao je svoju veru, a potom je svoju pažnju još više usmerio na pomoć bližnjima.
Sveti Evmenije kao episkop Gortine
Ljudi su u njemu prepoznali duhovnu zrelost i izabrali ga za episkopa Gortine. Kao episkop, brinuo je o poverenom narodu i svoju službu vršio poput dobrog pastira koji se stara o svom stadu.
Predanje mu pripisuje brojna čuda. Molitvom je, kako se navodi u žitiju, umrtvio opaku zmiju, izgonio demone i iscelio mnoge bolesnike. Njegova pomoć, prema crkvenom predanju, nije bila vezana samo za Gortinu. Pominju se i Rim i Tivaida kao mesta u kojima su se ljudi obraćali Svetom Evmeniju i tražili njegovu molitvenu pomoć.
Posebno se pamti događaj iz Tivaide, gde je tokom velike suše molitvom isprosio od Boga kišu. Upravo je u Tivaidi završio svoj zemaljski život i upokojio se, preselivši se u večne obitelji Gospoda kojem je služio.
Svetitelj koji je najpre delima pokazao svoju veru
Žitije Svetog Evmenija govori o čoveku koji se odrekao materijalnog bogatstva i strogo postio, ali smisao njegovog podviga nije bio u samom odricanju. Sve što je činio bilo je usmereno ka životu u Hristu i služenju bližnjima.
Zato se njegov život u crkvenom predanju vezuje za pomoć siromašnima, brigu o vernicima i molitvu za one koji su tražili pomoć. Kao episkop, nastavio je ono što je započeo još kao mladić, koristeći ono što je primio od Boga za dobro drugih.
Sveti Evmenije Gortinski upokojio se u Tivaidi, gde je završio svoj zemaljski život.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Začeće Svetog Jovana Preteče i Krstitelja po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Tomu. Katolička crkva obeležava Svetog Bruna, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Foku i Svetog proroka Jonu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Haritinu. Katolička crkva obeležava Svetu Faustinu Kovalsku, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U besedi za utorak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o granicama ljudskog saznanja i upozorava da se Božja istina prima čistim i smirenim srcem.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Začeće Svetog Jovana Preteče i Krstitelja po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Tomu. Katolička crkva obeležava Svetog Bruna, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.