CRKVENI KALENDAR ZA SEPTEMBAR 2026.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 9. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Srpska pravoslavna crkva 29. septembra proslavlja Svetu velikomučenicu Jefimiju, koja je postradala početkom IV veka, u vreme progona hrišćana. Pred namesnikom Priskom odbila je da se odrekne Hrista i prinese žrtvu idolima, zbog čega je bila podvrgnuta teškim mukama.
Sveta Jefimija bila je poreklom iz Halkidona. Njen otac Filofron bio je senator, a majka Teodorisija pobožna hrišćanka. Prema predanju, Jefimija je od mladosti živela u veri i ostala verna Hristu. Kada je namesnik Prisk organizovao praznik sa prinošenjem žrtava idolima, 49 hrišćana se sklonilo kako ne bi učestvovalo u tom obredu. Ipak, bili su pronađeni i izvedeni pred Priska. Među njima je bila i Jefimija.
Prisk ih je pitao zašto ne izvršavaju carsku naredbu, a oni su odgovorili da se vlasti treba pokoravati sve dok njene naredbe nisu suprotne Božjoj volji. Ako se od njih traži nešto što je protivno veri, rekli su, takvoj naredbi ne treba se pokoriti. Zbog ovog odgovora Prisk je naredio da budu mučeni. Njihovo stradanje trajalo je 19 dana, a dvadesetog dana Jefimiju su izdvojili od ostalih.
Prisk je najpre pokušao da je pridobije laskanjima. Govorio joj je o njenoj lepoti i nagovarao je da se odrekne Hrista i prihvati idolopoklonstvo. Kada je shvatio da neće promeniti njenu odluku, naredio je da bude mučena.
Najpre su je stavili na točak, ali je, prema žitiju, anđeo Božji tada polomio spravu za mučenje. Potom su je bacili u ognjenu peć, ali je i tada ostala nepovređena. Dvojica vojnika, Viktor i Sosten, videla su šta se dogodilo i poverovala u Hrista. Zbog toga su i oni osuđeni na smrt i bačeni pred divlje zveri.
Jefimija je zatim bačena u rov ispunjen vodom i otrovnim životinjama. Prema žitiju, pre nego što je ušla u rov, prekrstila je vodu i ostala nepovređena. a kraju je izvedena pred divlje zveri. Pomolila se Bogu i predala svoj duh.
Roditelji su časno sahranili njeno telo. Sveta velikomučenica Jefimija postradala je 304. godine, a Crkva je pamti kao hrišćanku koja ni pod pretnjom smrti nije pristala da se odrekne svoje vere. Njeno stradanje ostalo je primer istrajnosti u veri i spremnosti da se, kada je to potrebno, podnese i najveća žrtva zbog vernosti Hristu.
BONUS VIDEO
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 9. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Bio je rimski oficir, a potom je postao episkop i propovedao Jevanđelje među neznabošcima, uprkos progonima i stradanjima.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 11. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
U crkvenom kalendaru za 31. oktobar upisana su dva velika svetitelja, ali uz različite oznake praznika.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete apostole iz Sedamdesetorice. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok Jevreji obeležavaju Šabat, a muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Bio je lekar, izučavao je grčku filozofiju, propovedao Hristovu reč i, prema crkvenom predanju, naslikao prve ikone Majke Božje.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.