Duhovna riznica 28.09.2026 | 16:45

KAKO ZVONA ZVONE KADA SE UPOKOJI MUŠKARAC, A KAKO KADA ŽENA: Sveštenik Branko Ćurčin objašnjava da se po njihovom zvuku može znati ko je preminuo

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
KAKO ZVONA ZVONE KADA SE UPOKOJI MUŠKARAC, A KAKO KADA ŽENA: Sveštenik Branko Ćurčin objašnjava da se po njihovom zvuku može znati ko je preminuo
Pexels/Amy Law, SPC

Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.

Vernike ponekad zbuni kada usred bela dana začuju crkvena zvona. Znaju da nije vreme ni za jutarnje bogosluženje, ni za Svetu liturgiju, ni za večernju službu, pa se pitaju zbog čega se zvona oglašavaju. U pravoslavnim hramovima zvona najčešće pozivaju na bogosluženje i molitvu, ali ne zvone samo tada. Njihov zvuk može da označi veliki praznik, najavi važan događaj u životu parohije, ali i da saopšti tužnu vest o upokojenju nekog od vernika.

Upravo po načinu na koji tada zvone nekada se moglo prepoznati ko je preminuo. Zvonjava za muškarca i ženu se razlikovala, pa su oni koji su dobro poznavali ovaj običaj mogli da razumeju poruku i pre nego što bi vest do njih stigla drugim putem.

- Ako je muška osoba u pitanju, onda veliko zvono zvoni tri puta, a četvrti put se oglašavaju sva zvona. Ako se upokojila ženska osoba, veliko zvono zvoni dva puta, dok se treći put javljaju sva zvona zajedno - objašnjava sveštenik Branko Ćurčin, koji često ističe da je hram bez zvona isto kao čovek bez usta.

Foto: SPC
Sveštenik Branko Ćurčin

 

Zvona koja oglašavaju tužnu vest

Kada se zvona oglase zbog nečijeg upokojenja, vest u istom trenutku čuje cela parohija. Nekada je to bio jedan od najbržih načina da meštani saznaju da je preminuo njihov komšija, rođak ili poznanik.

Ali zvonjava nije služila samo za prenošenje vesti. Onaj ko bi je čuo znao je da je to trenutak da zastane i pomoli se za pokoj duše. Zato je u našem narodu ostala izreka da je crkva bez zvona isto što i čovek bez usta. Otac Branko Ćurčin često je podsećao upravo na ovu misao, jer zvona zaista „govore“ onda kada nema ko da izgovori vest.

Njihov zvuk zato može da donese i radost i tugu. Kada zvone praznikom, okupljaju narod na slavlje i molitvu. Kada jave da se neko upokojio, pozivaju na sećanje i molitvu za čoveka koji je napustio ovaj svet. A onaj ko zna razliku u zvonjavi može, po svega nekoliko oglašavanja, da razume i ono što zvona poručuju.

BONUS VIDEO