ZAŠTO SE NEKI LJUDI OSEĆAJU LOŠE U CRKVI, A NEKIMA ČAK I POZLI? Otac Andrej o situacijama koje uznemiravaju i sveštenike i same vernike
Otac Andrej smatra da uzrok nije samo fizičke prirode, već da se dešava susret čoveka sa nečim mnogo dubljim.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
U mnogim parohijama često tinja tema: zašto pravoslavna žena, ma koliko pobožna i crkveno aktivna bila, ne može da kroči iza oltarske zavese? O tome se govori šapatom, često sa nedoumicom, ponekad sa osećajem da nešto važno izmiče razumevanju. Upravo protojerej Tarasije Zabudjko rešava ovu dilemu, donoseći smisleno i jasno objašnjenje ovog pitanja pred kojim vernici neretko zastanu.
- Zabrana da žene ulaze u oltar nije puki običaj niti nejasna tradicija. Još manje je ta zabrana zasnovana na omalovažavanju žene od strane Crkve - ističe otac Tarasije, a potom objašnjava:
- Najpre, Crkva ne poznaje nikakav "ponižavajući" odnos prema ženi. Naprotiv, upravo hrišćanstvo uzdiže ženu na visinu na koju je ne uzdiže nijedna druga religija. Jer od Žene je rođen Spasitelj, Hristos Sin Božiji. Osim toga, tu Ženu Crkva poštuje kao časniju od heruvima i neuporedivo slavniju od serafima. Dakle, zabrana ulaska žena u oltar nije izraz prezira prema ženskoj prirodi. Isto tako ona nema veze ni sa činjenicom da je prva sagrešila Eva, jer se, uostalom, istočnim grehom najčešće naziva "greh Adamov", a ne "greh Evin" - ističe otac Tarasije, a potom postavlja retoričko pitanje u čemu je, onda, stvar?
- Stvar je u tome da je oltar prostor određen isključivo za prinošenje Bezkrvne Žrtve. I nijednom laiku – dakle čoveku koji zbog neposvećenosti tu Žrtvu ne prinosi, nije dopušteno da ulazi u oltar, bilo da je reč o ženi ili muškarcu. Tako nas uči i 69. pravilo Šestog vaseljenskog sabora:
- Nikome od svih koji pripadaju redu mirjana ne sme biti dopušteno da ulazi u sveti oltar. Ali, po jednom veoma drevnom predanju, to se ne zabranjuje caru, ukoliko poželi da prinese darove Tvorcu.
Sveštenik Tarasije Zabudjko poziva se i na tumačenje velikog pravoslavnog kanoniste:
- Kanonista, episkop Nikodim (Miloš), ovako tumači to pravilo: "Zbog tajanstvenosti Bezkrvne Žrtve koja se prinosi u oltaru, od najstarijih vremena Crkve bilo je zabranjeno svakome ko ne pripada kliru da ulazi u oltar… Oltar je određen samo za sveštena lica. Osim toga, ulazak žena u oltar izričito zabranjuje i 44. pravilo Laodikijskog sabora "Ne priliči ženi da ulazi u oltar".
Isti tumač i kanonista, vladika Nikodim, dodaje o tom pravilu sledeće:
- Podsećajući, u objašnjenju ovog pravila, na zabranu da bilo koji laik ulazi u oltar, Zonara dodaje da to tim pre važi za žene, kod kojih (nezavisno od njihove volje) nastupa mesečno čišćenje.
Dakle, pošto pravoslavna crkva ne prihvata žensko sveštenstvo, a i zbog pojedinih osobenosti ženskog tela, žene ne ulaze u oltar.
- Izuzetak, uz blagoslov arhijereja, mogu biti samo monahinje – i to starije i one koje su sačuvale devojačku čistotu - zaključuje otac Tarasije, prenosi portal spzh.eu..
Kada se sabere sve što Crkva vekovima uči, postaje jasno da pitanje nije usmereno protiv žene, već prema svetosti mesta. Oltar je središte bogosluženja, prostor u kojem se čovek ne pojavljuje zato što želi, već samo ako ga Crkva priziva u službu. I u toj tačno određenoj granici krije se poruka koja nadilazi savremene dileme: svetinja nije prostor ljudskog prava, već dar koji se prima sa strahopoštovanjem - i upravo zato ostaje jasno obeležena onima koji su pozvani da je dotaknu.
Otac Andrej smatra da uzrok nije samo fizičke prirode, već da se dešava susret čoveka sa nečim mnogo dubljim. Vernici se često pitaju da li tuđi krst nosi tuđu sudbinu, a odgovor sveštenika ruši rasprostranjene strahove. Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika. U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
Zašto se izuzetak odnosi samo na pojedine monahinje?
ZAŠTO SE NEKI LJUDI OSEĆAJU LOŠE U CRKVI, A NEKIMA ČAK I POZLI? Otac Andrej o situacijama koje uznemiravaju i sveštenike i same vernike
DA LI JE GREH NOSITI TUĐI KRST: Otac Vladimir jasno odgovara na nedoumicu mnogih vernika koji ovaj simbol hrišćanstva nose oko vrata
"PRAVOSLAVLJE JE DANAS POD UDARIMA SA SVIH STRANA": Vladika Fotije ukazao na iskušenja sa kojima se suočavamo
KAKAV SVEŠTENIK TREBA DA BUDE, A KAKAV NE: Jeromonah Hrizostom rešava sve dileme oko svešteničkog poziva
Zašto ne nosi krst, kako mu se pravilno obraća i kada mu ne treba prilaziti - to su detalji koje većina vernika nikada nije učila.
U razgovoru o sve prisutnijem fenomenu Nebojša Lazić objašnjava zašto se vera lako pretvara u ritual, a ritual u rutinu.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Iako je ova praksa uobičajena među mnogim vernicima, Đurđević ističe da nije obavezna i ljudi mogu birati da li će je slediti ili ne.
Pravoslavno učenje podseća da nijedna nevolja koja nas zadesi nije lišena smisla i da Gospod, čak i kada ćuti, ne napušta čoveka.
Od reportaža iz najvećih svetinja do svetih mesta koja mediji retko obilaze, portal obeležava drugi rođendan uz priče o svom razvoju i akciju darivanja čitalaca.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama najvećih svetitelja pravoslavlja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama najvećih svetitelja pravoslavlja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jermu po novom kalendaru i Svetu mučenicu Akilinu po starom, katolici slave blagdan Bezgrešno Srce Marijino, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kiparski arhijerej objašnjava kako preopterećenost brigama postaje navika koja polako razgrađuje odnose i unutrašnji mir.