ZAŠTO SE NEKI LJUDI OSEĆAJU LOŠE U CRKVI, A NEKIMA ČAK I POZLI? Otac Andrej o situacijama koje uznemiravaju i sveštenike i same vernike
Otac Andrej smatra da uzrok nije samo fizičke prirode, već da se dešava susret čoveka sa nečim mnogo dubljim.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
U mnogim parohijama često tinja tema: zašto pravoslavna žena, ma koliko pobožna i crkveno aktivna bila, ne može da kroči iza oltarske zavese? O tome se govori šapatom, često sa nedoumicom, ponekad sa osećajem da nešto važno izmiče razumevanju. Upravo protojerej Tarasije Zabudjko rešava ovu dilemu, donoseći smisleno i jasno objašnjenje ovog pitanja pred kojim vernici neretko zastanu.
- Zabrana da žene ulaze u oltar nije puki običaj niti nejasna tradicija. Još manje je ta zabrana zasnovana na omalovažavanju žene od strane Crkve - ističe otac Tarasije, a potom objašnjava:
- Najpre, Crkva ne poznaje nikakav "ponižavajući" odnos prema ženi. Naprotiv, upravo hrišćanstvo uzdiže ženu na visinu na koju je ne uzdiže nijedna druga religija. Jer od Žene je rođen Spasitelj, Hristos Sin Božiji. Osim toga, tu Ženu Crkva poštuje kao časniju od heruvima i neuporedivo slavniju od serafima. Dakle, zabrana ulaska žena u oltar nije izraz prezira prema ženskoj prirodi. Isto tako ona nema veze ni sa činjenicom da je prva sagrešila Eva, jer se, uostalom, istočnim grehom najčešće naziva "greh Adamov", a ne "greh Evin" - ističe otac Tarasije, a potom postavlja retoričko pitanje u čemu je, onda, stvar?
- Stvar je u tome da je oltar prostor određen isključivo za prinošenje Bezkrvne Žrtve. I nijednom laiku – dakle čoveku koji zbog neposvećenosti tu Žrtvu ne prinosi, nije dopušteno da ulazi u oltar, bilo da je reč o ženi ili muškarcu. Tako nas uči i 69. pravilo Šestog vaseljenskog sabora:
- Nikome od svih koji pripadaju redu mirjana ne sme biti dopušteno da ulazi u sveti oltar. Ali, po jednom veoma drevnom predanju, to se ne zabranjuje caru, ukoliko poželi da prinese darove Tvorcu.
Sveštenik Tarasije Zabudjko poziva se i na tumačenje velikog pravoslavnog kanoniste:
- Kanonista, episkop Nikodim (Miloš), ovako tumači to pravilo: "Zbog tajanstvenosti Bezkrvne Žrtve koja se prinosi u oltaru, od najstarijih vremena Crkve bilo je zabranjeno svakome ko ne pripada kliru da ulazi u oltar… Oltar je određen samo za sveštena lica. Osim toga, ulazak žena u oltar izričito zabranjuje i 44. pravilo Laodikijskog sabora "Ne priliči ženi da ulazi u oltar".
Isti tumač i kanonista, vladika Nikodim, dodaje o tom pravilu sledeće:
- Podsećajući, u objašnjenju ovog pravila, na zabranu da bilo koji laik ulazi u oltar, Zonara dodaje da to tim pre važi za žene, kod kojih (nezavisno od njihove volje) nastupa mesečno čišćenje.
Dakle, pošto pravoslavna crkva ne prihvata žensko sveštenstvo, a i zbog pojedinih osobenosti ženskog tela, žene ne ulaze u oltar.
- Izuzetak, uz blagoslov arhijereja, mogu biti samo monahinje – i to starije i one koje su sačuvale devojačku čistotu - zaključuje otac Tarasije, prenosi portal spzh.eu..
Kada se sabere sve što Crkva vekovima uči, postaje jasno da pitanje nije usmereno protiv žene, već prema svetosti mesta. Oltar je središte bogosluženja, prostor u kojem se čovek ne pojavljuje zato što želi, već samo ako ga Crkva priziva u službu. I u toj tačno određenoj granici krije se poruka koja nadilazi savremene dileme: svetinja nije prostor ljudskog prava, već dar koji se prima sa strahopoštovanjem - i upravo zato ostaje jasno obeležena onima koji su pozvani da je dotaknu.
Otac Andrej smatra da uzrok nije samo fizičke prirode, već da se dešava susret čoveka sa nečim mnogo dubljim. Vernici se često pitaju da li tuđi krst nosi tuđu sudbinu, a odgovor sveštenika ruši rasprostranjene strahove. Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika. U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
Zašto se izuzetak odnosi samo na pojedine monahinje?
ZAŠTO SE NEKI LJUDI OSEĆAJU LOŠE U CRKVI, A NEKIMA ČAK I POZLI? Otac Andrej o situacijama koje uznemiravaju i sveštenike i same vernike
DA LI JE GREH NOSITI TUĐI KRST: Otac Vladimir jasno odgovara na nedoumicu mnogih vernika koji ovaj simbol hrišćanstva nose oko vrata
"PRAVOSLAVLJE JE DANAS POD UDARIMA SA SVIH STRANA": Vladika Fotije ukazao na iskušenja sa kojima se suočavamo
KAKAV SVEŠTENIK TREBA DA BUDE, A KAKAV NE: Jeromonah Hrizostom rešava sve dileme oko svešteničkog poziva
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor.
U crkvi se nalaze brojni sveti predmeti, čija upotreba je nužna tokom određenih službi, a antimins je neizostavan pri služenju liturgije.
Psaltir bi trebalo da ima svaki pravoslavni dom.
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
Sama reč "krštenje" znači pogruženje i zato Crkva od apostolskih vremena poznaje samo jedan puni i ispravan način vršenja ove Svete tajne.
U besedi za 33. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako mali izbori oblikuju put ka svetlu i spasenju.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Poseta učenika Bogoslovije Svetog Save Sremskoj Kamenici pretvorila se u susret koji je deci doneo radost, a svima ostalima tiho podsećanje da se vera najpre prepoznaje po delima, a ne po rečima.
Recept za domaću štrudlu sa orasima kakva se pravila u danima kada je dozvoljen beli mrs - savršena za sedmicu pred početak Vaskršnjeg posta i za svaki sto oko koga se okuplja porodica.
U besedi za 33. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako mali izbori oblikuju put ka svetlu i spasenju.