Otac Andrej smatra da uzrok nije samo fizičke prirode, već da se dešava susret čoveka sa nečim mnogo dubljim.
Neretko se dogodi da vernik, tek što je zakoračio u crkvu, iznenada oseti slabost, vrtoglavicu ili mučninu.
Sveštenici svedoče da se dešava i da nekome pozli, da se onesvesti, pobledi, poplavi, ponekad čak i tresu - da dođe do prizora koji uznemire i prisutne i sama sveštena lica.
Objašnjenje za ovakva stanja dao je otac Andrej Tkačov, sveštenik poznat po svojim živim i direktnim duhovnim tumačenjima.
On kaže da se ovakve pojave u crkvi viđaju mnogo češće nego što ljudi misle:
Printscreen/Телеканал Царьград
Otac Andrej Tkačev
- Koliko puta smo mi sveštenici bili svedoci ovog prizora: ljudi dolaze u crkvu i u nekom trenutku, na primer, iznenada osete mučninu, čovek istrčava i povraća. Ili se onesvesti. Ili pobledi, poplavi, pozelene ili iznenada počnu da se tresu. Šta je ovo? Video sam to sto puta, a sigurno je svaki sveštenik to video bar sto puta u svom životu.
Otac Andrej smatra da uzrok nije samo fizičke prirode, već da se dešava susret čoveka sa nečim mnogo dubljim. Po njegovom tumačenju, bogosluženje snažno deluje na unutrašnji svet čoveka, jer crkva nije samo mesto na kom se čita Jevanđelje, već prostor koji nosi živu Božiju prisutnost.
- Crkvene službe tako snažno utiču na ljudski život, tako jasno nam objavljuju živog Boga, da živi Bog deluje na mrtvu dušu - objašnjava otac Andrej. - Ova mrtva duša iznenada počinje da leprša, oživljava, trza se, a ponekad i manifestuje svoj povratak u život kroz plač, vrištanje, nesvesticu, drhtanje, jaukanje, povraćanje ili nešto drugo. To smo videli mnogo puta.
Foto: SPC
Neki ljudi osećaju mučninu i nesvesticu u crkvi
On naglašava da je hram "mesto živog prisustva živog Boga", zbog čega ljudi ponekad reaguju snažnije nego što očekuju. Dolaze spolja mirni, ali unutrašnji susret sa nečim što ih duboko dotiče može izazvati dramatičnu fizičku reakciju.
- Ljudi dođu u crkvu Božju, pređu njen prag, sve je u redu, a onda odjednom pozeleni, pa padne, pa i ne diše. Kažu mu: "Zašto si pao? Ovde je tako lepo." Jeste lepo, ali u njemu unutra je sve loše.
Po njegovom mišljenju, upravo taj susret "dobrog" sa onim što je u čoveku "loše" – dovodi do unutrašnje borbe koja se ponekad reflektuje i spolja.
- Kada se "dobro" i "loše" sretnu, čoveku je veoma teško da stoji uspravno. Ono što je dobro guši ono što je loše u njemu, i on pada unazad, kao da ga je pogodio metak tokom bitke.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Proslava "dolaska jeseni" u poznatom klubu pokazala je da se novi duhovni trendovi pod plaštom tradicije i "povratka korenima" uvlače među omladinu, dok pravoslavni autori upozoravaju da se iza tih rituala krije opasnost po veru i identitet.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
Od kamenitih Mrkonjića i priča koje su vekovima čuvane u Hercegovini, do otkopavanja groba i kanonizacije u 21. veku - život Svete blažene Ane otkriva gotovo nepoznatu stranu porodice jednog od najvećih pravoslavnih svetitelja Balkana.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje "bez života".
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jakova Zevedejevog po starom i Svetu mučenicu Glikeriju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Djevice Marije Fatimske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje "bez života".
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.