Otac Andrej smatra da uzrok nije samo fizičke prirode, već da se dešava susret čoveka sa nečim mnogo dubljim.
Neretko se dogodi da vernik, tek što je zakoračio u crkvu, iznenada oseti slabost, vrtoglavicu ili mučninu.
Sveštenici svedoče da se dešava i da nekome pozli, da se onesvesti, pobledi, poplavi, ponekad čak i tresu - da dođe do prizora koji uznemire i prisutne i sama sveštena lica.
Objašnjenje za ovakva stanja dao je otac Andrej Tkačov, sveštenik poznat po svojim živim i direktnim duhovnim tumačenjima.
On kaže da se ovakve pojave u crkvi viđaju mnogo češće nego što ljudi misle:
Printscreen/Телеканал Царьград
Otac Andrej Tkačev
- Koliko puta smo mi sveštenici bili svedoci ovog prizora: ljudi dolaze u crkvu i u nekom trenutku, na primer, iznenada osete mučninu, čovek istrčava i povraća. Ili se onesvesti. Ili pobledi, poplavi, pozelene ili iznenada počnu da se tresu. Šta je ovo? Video sam to sto puta, a sigurno je svaki sveštenik to video bar sto puta u svom životu.
Otac Andrej smatra da uzrok nije samo fizičke prirode, već da se dešava susret čoveka sa nečim mnogo dubljim. Po njegovom tumačenju, bogosluženje snažno deluje na unutrašnji svet čoveka, jer crkva nije samo mesto na kom se čita Jevanđelje, već prostor koji nosi živu Božiju prisutnost.
- Crkvene službe tako snažno utiču na ljudski život, tako jasno nam objavljuju živog Boga, da živi Bog deluje na mrtvu dušu - objašnjava otac Andrej. - Ova mrtva duša iznenada počinje da leprša, oživljava, trza se, a ponekad i manifestuje svoj povratak u život kroz plač, vrištanje, nesvesticu, drhtanje, jaukanje, povraćanje ili nešto drugo. To smo videli mnogo puta.
Foto: SPC
Neki ljudi osećaju mučninu i nesvesticu u crkvi
On naglašava da je hram "mesto živog prisustva živog Boga", zbog čega ljudi ponekad reaguju snažnije nego što očekuju. Dolaze spolja mirni, ali unutrašnji susret sa nečim što ih duboko dotiče može izazvati dramatičnu fizičku reakciju.
- Ljudi dođu u crkvu Božju, pređu njen prag, sve je u redu, a onda odjednom pozeleni, pa padne, pa i ne diše. Kažu mu: "Zašto si pao? Ovde je tako lepo." Jeste lepo, ali u njemu unutra je sve loše.
Po njegovom mišljenju, upravo taj susret "dobrog" sa onim što je u čoveku "loše" – dovodi do unutrašnje borbe koja se ponekad reflektuje i spolja.
- Kada se "dobro" i "loše" sretnu, čoveku je veoma teško da stoji uspravno. Ono što je dobro guši ono što je loše u njemu, i on pada unazad, kao da ga je pogodio metak tokom bitke.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Proslava "dolaska jeseni" u poznatom klubu pokazala je da se novi duhovni trendovi pod plaštom tradicije i "povratka korenima" uvlače među omladinu, dok pravoslavni autori upozoravaju da se iza tih rituala krije opasnost po veru i identitet.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.