Aktuelno iz SPC 30.09.2025 | 09:48

ŠTA SE DEŠAVA KAD NEKO IZ PORODICE KRENE U CRKVU? Vera može da promeni ukućane i donese mir celom domu

Slika Autora
Izvor: Republika.rs
Autor: Olga Ilić
ŠTA SE DEŠAVA KAD NEKO IZ PORODICE KRENE U CRKVU? Vera može da promeni ukućane i donese mir celom domu
SPC/Schutterstock/Rawpixel.com

Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.

Promena jedne osobe u porodici, odluka da pođe u crkvu, da započne molitvu, da ide na Liturgiju, često je neočekivana za druge članove. Reakcije su raznovrsne: negodovanje, briga, čak bunt. 

Jeromonah Rafailo Boljević, među vernicima poznat po svojoj duhovnoj dubini, ističe da kada jedan član porodice istinski krene putem vere, njegova promena može da deluje kao iskra i da polako razgore plamen vere u srcima drugih.

Suočavanje s predrasudama i kritikama

Često članovi porodice reaguju kritikama, iz navike, iz straha, iz nerazumevanja. Kažu da vera odvlači, da previše vremena troši, da to nije praktično. Takva reakcija nije iznenađujuća, porodica je zajednica osećanja, navika, ideja koje su navikle na određeni način života. Promena određenog člana remeti tu dinamiku.

Član porodice koji je pokrenuo taj preobražaj često se suočava sa unutrašnjom borbom. Ne samo da mora da pokrije svoju veru molitvom i postom, već i da opravda svoje izbore pred onima koje voli. Tu je osećaj osude, sumnje, ali i iskušenja da odustane.

Ali vera je upravo to – put duhovne borbe. Skoro uvek se događa da, kada vernik istraje, njegova istrajnost postaje svetonosna. Ne kroz pretnju, ne kroz osudu, nego kroz primer. Sloboda, mir i ljubav postaju vidljivi.

Kako pokajanje jednog utiče na druge

Vera se ne živi samo pojedinačno, već zajednički. Pokajanje jednog člana porodice često izazove pitanja, refleksiju, razgovore. Vide se promene. Reči su manje gorke, sitne navike drugačije, stoje ikone u kući, pale se sveće, molitve se ređe zaboravljaju.

Članovi porodice koji su prvobitno bili skeptični, mogu postati posmatrači, zatim podrška, pa eventualno i sami učesnici. I ne dešava se to preko noći, to je proces. Ali kada ljubav, strpljenje i molitva prate taj put, tada i porodica transformiše.

Saveti kako postupiti u toj situaciji

Pokaži strpljenje i ljubav. Razgovaraj, objasni ne agresivno nego iz srca zašto je vera važna. Ne prekidaj veze uprkos kritikama. Postavi primer u svakodnevnim delima – poštenje, smirenje, služenje drugima.

Molitva – za sebe, za porodicu. Jer je molitva snaga koju ništa ne može pokoriti.

Iniciraj zajednička okupljanja u molitvi ili čitanju Svetog pisma, zatim pokaži kako vera donosi mir i osećaj svrhe.

Kada jedan član porodice iskreno krene putem vere, njegova promena ne ostaje samo njegova. Ona se širi kroz primere, kroz ljubav, kroz promišljanje. Iako prvo nailazi na sumnju, hladne poglede ili kritike, ona sa sobom donosi šansu za celovito isceljenje odnosa. Jer Crkva nije samo mesto gde vernik ide, nego porodica Božjih ljudi u kojoj svako može da nađe mir, ljubav i nadu.