ZAŠTO JE TAMJAN ČUDO BOŽJE: Starac Tadej objasnio šta sve možete s njim uraditi
Još u Starom zavetu tamjan se pominje kao dar Bogu i kao deo bogoslužbenog poretka.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
U vremenu u kome su porodice izložene brojnim iskušenjima, kada su nemir, ubrzanost i brige postali svakodnevica, pravoslavno predanje podseća da istinska snaga doma ne leži u spoljašnjim okolnostima, već u unutrašnjem stanju srca njegovih članova.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
U pravoslavnom učenju porodica je zajednica u kojoj se najdublje ogleda čovekov odnos prema Bogu i bližnjima. Tu se egoizam najbrže razotkriva, ali se tu i ljubav najčistije projavljuje.
Svaka reč izgovorena bez smirenja može da rani, ali svaka reč izgovorena sa molitvom može da isceli. Tišina ispunjena molitvom često učini više nego mnoge rasprave i dokazivanja.
Kada u domu zavlada napetost, kada se strasti uzburkaju, lako je dozvoliti da gnev preuzme vlast nad srcem. Ipak, duhovno iskustvo Crkve svedoči da je dovoljno jedno srce koje se iskreno predalo Bogu da bi se tok događaja postepeno izmenio.
Takav čovek ne nameće svoju veru drugima, ne osuđuje, ne prekoreva, već tiho svedoči svojim životom. Njegovo trpljenje postaje štit, njegova molitva oslonac, njegovo smirenje izvor mira za sve ukućane.
O tome je govorio i Starac Tadej:
"Ljudska duša je neshvatljivo snažna. Ako se samo jedno biće nađe u porodici koje je odano Bogu, sve se u toj porodici menja. To isto biće je kao kakav katalizator. Uzavrele duhove on stišava, disharmoniju pretvara u harmoniju. Jasno je da od količine njegove Božanske blagodati zavisi i njegova smirenoumna misija u porodici".
Još u Starom zavetu tamjan se pominje kao dar Bogu i kao deo bogoslužbenog poretka.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi.
Ako je moguće gladnoga da nahrane, žednoga da napoje i sa svima da budu u dobrim odnosima što do njih stoji, govorio je starac Tadej o porodici koja je Bogu mila.
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
U trenucima patnje mnogi se pitaju zbog čega ih je zadesila određena nesreća i da li je ona posledica njihovih grešaka.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu i po starom i Svetog Lukilijana i sa njim postradale po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Karla Lvangenskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.