ZAŠTO JE TAMJAN ČUDO BOŽJE: Starac Tadej objasnio šta sve možete s njim uraditi
Još u Starom zavetu tamjan se pominje kao dar Bogu i kao deo bogoslužbenog poretka.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
U vremenu u kome su porodice izložene brojnim iskušenjima, kada su nemir, ubrzanost i brige postali svakodnevica, pravoslavno predanje podseća da istinska snaga doma ne leži u spoljašnjim okolnostima, već u unutrašnjem stanju srca njegovih članova.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
U pravoslavnom učenju porodica je zajednica u kojoj se najdublje ogleda čovekov odnos prema Bogu i bližnjima. Tu se egoizam najbrže razotkriva, ali se tu i ljubav najčistije projavljuje.
Svaka reč izgovorena bez smirenja može da rani, ali svaka reč izgovorena sa molitvom može da isceli. Tišina ispunjena molitvom često učini više nego mnoge rasprave i dokazivanja.
Kada u domu zavlada napetost, kada se strasti uzburkaju, lako je dozvoliti da gnev preuzme vlast nad srcem. Ipak, duhovno iskustvo Crkve svedoči da je dovoljno jedno srce koje se iskreno predalo Bogu da bi se tok događaja postepeno izmenio.
Takav čovek ne nameće svoju veru drugima, ne osuđuje, ne prekoreva, već tiho svedoči svojim životom. Njegovo trpljenje postaje štit, njegova molitva oslonac, njegovo smirenje izvor mira za sve ukućane.
O tome je govorio i Starac Tadej:
"Ljudska duša je neshvatljivo snažna. Ako se samo jedno biće nađe u porodici koje je odano Bogu, sve se u toj porodici menja. To isto biće je kao kakav katalizator. Uzavrele duhove on stišava, disharmoniju pretvara u harmoniju. Jasno je da od količine njegove Božanske blagodati zavisi i njegova smirenoumna misija u porodici".
Još u Starom zavetu tamjan se pominje kao dar Bogu i kao deo bogoslužbenog poretka.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
Ako je moguće gladnoga da nahrane, žednoga da napoje i sa svima da budu u dobrim odnosima što do njih stoji, govorio je starac Tadej o porodici koja je Bogu mila.
Čovek, zaslepljen emocijama, često vidi samo ono što gubi, a ne i ono što gubitkom dobija.
Život u skladu sa Bogom, prema učenju Svetih otaca, ne oslobađa čoveka od teškoća.
Kada se makar jedna osoba u porodici iskreno i postojano moli, ona postaje duhovni oslonac svima drugima, iako to često nije vidljivo spolja.
Dok sukobi potresaju Bliski istok i unose nemir daleko izvan granica regiona, mnogi se vraćaju odlomku iz Jevanđelja u kojem Isus govori o ratovima, progonima, padu Jerusalima i znakovima na nebu.
U besedi za utorak drugesedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva uzaludnost nasrtaja na Božji naum i kako se sila nasilnika kroz vekove lomila pred istinom koja neprestano raste.
Svetitelj pokazuje kako otvorenost pred Bogom i duhovnikom oslobađa od gorčine i vodi ka unutrašnjem miru koji svi tražimo.
Dok rakete padaju širom Persijskog zaliva i region drhti pred eskalacijom sukoba, patrijarh moskovski i cele Rusije ističe važnost snage, vere i istrajnosti u trenucima neizmernog gubitka.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
U Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg Svetu arhijerejsku Liturgiju služili su vladike Kirilo i Jovan.
Dok rakete padaju širom Persijskog zaliva i region drhti pred eskalacijom sukoba, patrijarh moskovski i cele Rusije ističe važnost snage, vere i istrajnosti u trenucima neizmernog gubitka.
Hiljade vernika sa ikonama u rukama prošlo je ulicama grada, a iz Sabornog hrama odjeknule su reči koje podsećaju da se vera ne brani samo istorijom, već pogledom na čoveka kao živu sliku Božju.