U vremenu u kojem se čovek sve više zatvara u krug sopstvenih interesa, porodice i neposrednih briga, pravoslavna vera nas iznova podseća da je hrišćanski poziv širi od granica doma i krvi. Porodica jeste sveta i blagoslovena zajednica, mala crkva u kojoj se učimo ljubavi, trpljenju i praštanju.
Ali, ako ta ljubav ostane zatvorena samo u krugu onih koji su nam po telu najbliži, ona prestaje da raste i da se umnožava.
U pravoslavnoj tradiciji, svetitelji su uvek živeli tom širinom srca. Njihove kelije, domovi i manastiri postajali su utočišta za nepoznate, bolesne, unesrećene i odbačene. Ljubav prema bližnjem nikada nije bila samo pobožna misao, već konkretno delo – komad hleba, reč utehe, otvorena vrata. Jer u svakom čoveku, ma koliko bio stran, skriven je lik Hristov.
Zato je milosrđe temelj hrišćanskog života. Ne samo milosrđe prema onima koji nam uzvraćaju ljubav, već prema onima koji su nam potpuno nepoznati. U susretu sa siromašnima, bolesnima i zarobljenima, hrišćanin susreće samoga Hrista. Odbaciti njih znači odbaciti Njega; proći pored njih ravnodušno znači proći pored Gospoda.
shutterstock_GaudiLab
Ako nepoznati ljudi nisu tvoja sopstvena porodica, gubiš i svoju, kaže arhimandrit Vasilije
Duhovna porodica Crkve okuplja ljude različitih naroda, jezika i sudbina. Ono što ih spaja nije zajedničko poreklo, niti ista mišljenja, već zajedničko opredeljenje za volju Božiju.
Ta veza je dublja od svake zemaljske povezanosti, jer se temelji na ljubavi koja je izvela svet iz nebića u biće i koja neprestano obnavlja palog čoveka.
U tom duhu, reči arhimandrita Vasilija Ivironskog snažno opominju i podsećaju:
- Ako nepoznati ljudi nisu tvoja sopstvena porodica, gubiš oboje, i svoju sopstvenu porodicu, i sebe. Ako ne vidiš Hrista u ličnosti nepoznatoga, bolesnog, unesrećenog i zarobljenoga, tada ni njega uopšte ne poznaješ.
- Njegov narod, njegovi prijatelji, njegova porodica, njegova majka, i njegova braća, određeni su drugačijom vezom. Oni nisu određeni krvnim srodstvom, ili delenjem jednakih ljudskih mišljenja, ili ograničenim ciljevima, već ljubavlju koja je sve dovela iz nebića u biće, i obnavlja palog čoveka: Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja (Mk. 3, 35). Neće svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, ući u Carstvo nebesko: no koji tvori volju Oca mojega koji je na nebesima.
Zaupokojenom liturgijom i opelom u manastiru u Gornjem Dragljevcu ispraćen protojerej Bogdan Stjepanović; beseda jeromonaha Nikolaja obeležila oproštajnu službu.
Mitropolit australijsko-novozelandski upozorava da se borba za ljudsko srce vodi svakodnevno, između pada i obnove, a Crkvu vidi kao mesto duhovne odluke i preobražaja života.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
U nastavku zasedanja Svetog arhijerejskog sabora SPC, prema informacijama iz više izvora, doneta je odluka o razrešenju mitropolita Justina, dok se istovremeno otvaraju pitanja o različitim stavovima unutar crkvenog vrha.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Drevne mudrosti ugodnika Božjih o ljubavi, oproštaju, molitvi i zajedništvu osvetljavaju put ka sreći i harmoniji u svakom domu. Kroz ove večne poruke možemo pronaći rešenje za mnoge izazove koji se pojavljuju u porodičnim odnosima.
U svetu punom izazova, reči blaženopočivšeg poglavara SPC nas podsećaju na značaj porodičnih vrednosti i predstavljaju svetli primer kako da živimo u harmoniji i ljubavi sa svojim najmilijima, čuvajući porodicu kao sveto mesto.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.