U vremenu u kojem se čovek sve više zatvara u krug sopstvenih interesa, porodice i neposrednih briga, pravoslavna vera nas iznova podseća da je hrišćanski poziv širi od granica doma i krvi. Porodica jeste sveta i blagoslovena zajednica, mala crkva u kojoj se učimo ljubavi, trpljenju i praštanju.
Ali, ako ta ljubav ostane zatvorena samo u krugu onih koji su nam po telu najbliži, ona prestaje da raste i da se umnožava.
U pravoslavnoj tradiciji, svetitelji su uvek živeli tom širinom srca. Njihove kelije, domovi i manastiri postajali su utočišta za nepoznate, bolesne, unesrećene i odbačene. Ljubav prema bližnjem nikada nije bila samo pobožna misao, već konkretno delo – komad hleba, reč utehe, otvorena vrata. Jer u svakom čoveku, ma koliko bio stran, skriven je lik Hristov.
Zato je milosrđe temelj hrišćanskog života. Ne samo milosrđe prema onima koji nam uzvraćaju ljubav, već prema onima koji su nam potpuno nepoznati. U susretu sa siromašnima, bolesnima i zarobljenima, hrišćanin susreće samoga Hrista. Odbaciti njih znači odbaciti Njega; proći pored njih ravnodušno znači proći pored Gospoda.
shutterstock_GaudiLab
Ako nepoznati ljudi nisu tvoja sopstvena porodica, gubiš i svoju, kaže arhimandrit Vasilije
Duhovna porodica Crkve okuplja ljude različitih naroda, jezika i sudbina. Ono što ih spaja nije zajedničko poreklo, niti ista mišljenja, već zajedničko opredeljenje za volju Božiju.
Ta veza je dublja od svake zemaljske povezanosti, jer se temelji na ljubavi koja je izvela svet iz nebića u biće i koja neprestano obnavlja palog čoveka.
U tom duhu, reči arhimandrita Vasilija Ivironskog snažno opominju i podsećaju:
- Ako nepoznati ljudi nisu tvoja sopstvena porodica, gubiš oboje, i svoju sopstvenu porodicu, i sebe. Ako ne vidiš Hrista u ličnosti nepoznatoga, bolesnog, unesrećenog i zarobljenoga, tada ni njega uopšte ne poznaješ.
- Njegov narod, njegovi prijatelji, njegova porodica, njegova majka, i njegova braća, određeni su drugačijom vezom. Oni nisu određeni krvnim srodstvom, ili delenjem jednakih ljudskih mišljenja, ili ograničenim ciljevima, već ljubavlju koja je sve dovela iz nebića u biće, i obnavlja palog čoveka: Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja (Mk. 3, 35). Neće svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, ući u Carstvo nebesko: no koji tvori volju Oca mojega koji je na nebesima.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Judu i Svetog Jovana Šangajskog po novom kalendaru, dok se po starom kalendaru obeležava Polaganje rize Presvete Bogorodice u crkvu Vlahernsku u Carigradu. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Otona iz Bamberga, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Drevne mudrosti ugodnika Božjih o ljubavi, oproštaju, molitvi i zajedništvu osvetljavaju put ka sreći i harmoniji u svakom domu. Kroz ove večne poruke možemo pronaći rešenje za mnoge izazove koji se pojavljuju u porodičnim odnosima.
U svetu punom izazova, reči blaženopočivšeg poglavara SPC nas podsećaju na značaj porodičnih vrednosti i predstavljaju svetli primer kako da živimo u harmoniji i ljubavi sa svojim najmilijima, čuvajući porodicu kao sveto mesto.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.