U vremenu u kojem se čovek sve više zatvara u krug sopstvenih interesa, porodice i neposrednih briga, pravoslavna vera nas iznova podseća da je hrišćanski poziv širi od granica doma i krvi. Porodica jeste sveta i blagoslovena zajednica, mala crkva u kojoj se učimo ljubavi, trpljenju i praštanju.
Ali, ako ta ljubav ostane zatvorena samo u krugu onih koji su nam po telu najbliži, ona prestaje da raste i da se umnožava.
U pravoslavnoj tradiciji, svetitelji su uvek živeli tom širinom srca. Njihove kelije, domovi i manastiri postajali su utočišta za nepoznate, bolesne, unesrećene i odbačene. Ljubav prema bližnjem nikada nije bila samo pobožna misao, već konkretno delo – komad hleba, reč utehe, otvorena vrata. Jer u svakom čoveku, ma koliko bio stran, skriven je lik Hristov.
Zato je milosrđe temelj hrišćanskog života. Ne samo milosrđe prema onima koji nam uzvraćaju ljubav, već prema onima koji su nam potpuno nepoznati. U susretu sa siromašnima, bolesnima i zarobljenima, hrišćanin susreće samoga Hrista. Odbaciti njih znači odbaciti Njega; proći pored njih ravnodušno znači proći pored Gospoda.
shutterstock_GaudiLab
Ako nepoznati ljudi nisu tvoja sopstvena porodica, gubiš i svoju, kaže arhimandrit Vasilije
Duhovna porodica Crkve okuplja ljude različitih naroda, jezika i sudbina. Ono što ih spaja nije zajedničko poreklo, niti ista mišljenja, već zajedničko opredeljenje za volju Božiju.
Ta veza je dublja od svake zemaljske povezanosti, jer se temelji na ljubavi koja je izvela svet iz nebića u biće i koja neprestano obnavlja palog čoveka.
U tom duhu, reči arhimandrita Vasilija Ivironskog snažno opominju i podsećaju:
- Ako nepoznati ljudi nisu tvoja sopstvena porodica, gubiš oboje, i svoju sopstvenu porodicu, i sebe. Ako ne vidiš Hrista u ličnosti nepoznatoga, bolesnog, unesrećenog i zarobljenoga, tada ni njega uopšte ne poznaješ.
- Njegov narod, njegovi prijatelji, njegova porodica, njegova majka, i njegova braća, određeni su drugačijom vezom. Oni nisu određeni krvnim srodstvom, ili delenjem jednakih ljudskih mišljenja, ili ograničenim ciljevima, već ljubavlju koja je sve dovela iz nebića u biće, i obnavlja palog čoveka: Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja (Mk. 3, 35). Neće svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, ući u Carstvo nebesko: no koji tvori volju Oca mojega koji je na nebesima.
Usred sukoba i nesigurnosti, mali grad na severoistoku Libana dočekao je simbol nade i molitve koji podseća da čak i u najmračnijim vremenima svetlost uvek pobeđuje tamu.
Sutra će se u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice služiti zaupokojena liturgija i opijelo, a vekovna svetinja Gornji Brčeli čuva sećanje na monahinju koja je ostavila dubok duhovni trag.
Dragutin Lalatović i Marinko Jovanović zakoračili su putem poslušnosti, molitve i unutrašnjeg preobražaja u jednoj od najznačajnijih pravoslavnih svetinja u Crnoj Gori
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Drevne mudrosti ugodnika Božjih o ljubavi, oproštaju, molitvi i zajedništvu osvetljavaju put ka sreći i harmoniji u svakom domu. Kroz ove večne poruke možemo pronaći rešenje za mnoge izazove koji se pojavljuju u porodičnim odnosima.
U svetu punom izazova, reči blaženopočivšeg poglavara SPC nas podsećaju na značaj porodičnih vrednosti i predstavljaju svetli primer kako da živimo u harmoniji i ljubavi sa svojim najmilijima, čuvajući porodicu kao sveto mesto.
U besedi za četvrtak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako krotost, blagočešće i vera opstaju usred tame i nasilja, i poziva vernike da postanu učesnici pobede Hrista nad svim silama zla.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobne oce ubijene u manastiru Svetog Save Osvećenog po starom i Prepodobnog Tita Čudotvorca po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Franju Paolskog, dok Jevreji danas slave Pashu, a muslimani nemaju većeg opšteg praznika.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.