KAD BI LJUDI OVO ZNALI, NE BI PRESTAJALI DA PLAČU! Starac Gavrilo o istini koja lomi i najtvrđa srca
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Čovek koji u bližnjem vidi brata, koji tuđu bol oseća kao svoju i koji bez računa i zadrške pruža ruku pomoći, postaje svedočanstvo žive vere.
Hrišćanstvo od svojih početaka u samoj suštini nosi poziv na brigu o drugima, ljubav i požrtvovanje. U jevanđelskoj poruci ljubav nije tek moralni savet, već zapovest koja čoveka uzvodi ka njegovom pravom dostojanstvu.
Briga o drugome postaje put kroz koji vernik ne samo pomaže onome ko strada, već i sam biva preobražen. Čovek koji u bližnjem vidi brata, koji tuđu bol oseća kao svoju i koji bez računa i zadrške pruža ruku pomoći, postaje svedočanstvo žive vere.
U takvom odnosu prema svetu otkriva se najveća hrišćanska vrlina: ljubav delatna, konkretna, tiha i istrajna.
Nije to ljubav koja se iscrpljuje u rečima, već ona koja se ogleda u spremnosti da se sasluša, uteši, ponese deo tereta, da se učini dobro čak i kada to zahteva napor i ličnu žrtvu.
Hrišćanska tradicija uči da se upravo kroz takvu ljubav ostvaruje najdublja povezanost čoveka sa Bogom, jer svako dobro delo učinjeno drugome postaje prilika da se otkrije toplina Božje blizine.
O tome je na poseban i dubok način govorio i Sveti Pajsije Svetogorac:
"Kada je neko nespokojan jer njegovi bližnji žive teško, kada neko pati zbog bola svojih bližnjih, kada neko probleme bližnjih prihvata kao svoje probleme – tada će takav čovek dobiti veliku platu od Gospoda. Ljudi koji se žrtvuju i daju sve od sebe da pomognu drugima poseduju veliku duhovnu lepotu i milinu. Takvi ljudi sa lakoćom savladavaju neprilike i njihovo lice svetli jer poseduju neprekidnu Božju blagodat!"
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Starac nas podseća da je nada u Boga oružje koje razara svaku đavolsku zamku, jer nada rađa poverenje i smirenje.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Manastir Tumane će u nedelju, 22. novembra, svečano proslaviti praznik Svetog Nektarija Eginskog, čija se čestica moštiju trajno čuva u ovoj svetinji.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Snimak Čupića iz hrama objavili su "Studenti Raška".
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Odgovor sveštenika otvara i važnije pitanje: kako da uspomena na preminule bude podsticaj za molitvu, a ne predmet sujeverja.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
U svetu punom izazova, reči blaženopočivšeg poglavara SPC nas podsećaju na značaj porodičnih vrednosti i predstavljaju svetli primer kako da živimo u harmoniji i ljubavi sa svojim najmilijima, čuvajući porodicu kao sveto mesto.
Niko od ljudi nije savršen i niko ne može drugome pružiti sve ono za čim njegovo srce čezne.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.