Shutterstock/Sergey Shubin/I.K.Media, Facebook/Православна Вера, Православне поуке, проповеди и предавања.
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji već da podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
U savremenom društvu često se susrećemo sa paradoksom: mnogi se izjašnjavaju kao vernici, a ipak njihov svakodnevni život retko odražava ono što sama vera propoveda. Pravoslavlje nas uči da vera nije samo tradicija, reč ili deklaracija identiteta - ona je, pre svega, način postojanja i neprekidni odnos čoveka sa Bogom.
Ipak, u praksi se pokazuje da se mnogi zaustavljaju samo na prvom koraku: na izgovorenoj pripadnosti, bez življenja te pripadnosti.
Crkva naglašava da post nije samo dijetetska disciplina, već sredstvo duhovnog očišćenja, put ka smirenju, nadvladavanju strasti i potvrđivanju slobodne volje.
Pričešće, kao najdublje jedinstvo čoveka sa Hristom, predstavlja srce bogoslužbenog života, a ispovest put ka oslobađanju duše od tereta greha i ka obnavljanju duhovne svežine.
YT/Chasing Pavements
Otac Georgije
Ipak, mnogi danas, iako nose krst oko vrata, ne poste ni sredom ni petkom, ne učestvuju u liturgijskom životu, niti pristupaju svetoj Tajni ispovesti i pričešća. Iako se formalno smatraju vernicima, njihov odnos prema veri ostaje pasivan, često sveden na običaj, naviku ili kulturnu pripadnost.
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji. Ona podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
Čovek koji kaže da veruje, a pritom ne učestvuje u liturgijskom životu Crkve, ne moli se, ne posti, ne ispoveda se i ne pričešćuje, zapravo propušta samu suštinu pravoslavnog življenja. Takva "vera“ ne menja čoveka, ne gradi ga i ne vodi ga ka Bogu, već ostaje samo spoljašnja etiketa.
Foto: Eparhija mileševska
Istinski vernik vodi liturgijski život
- Vera sama po sebi ne znači ništa. Sveti Jakov u Svetom pismu kaže da i đavo gleda u Boga i drhti. Dakle, đavo zna da Bog postoji, veruje u njega, ali se demon, đavo, neprestano protiv Boga i bori, ignoriše ga, gura ga od sebe, bori se na razne načine... Tako da, vera sama po sebi, ne spasava čoveka. U Svetom pismu isti apostol kaže: "Vera bez dela je prazna, mrtva vera." - kaže otac Georgije i nastavlja:
- Kada bismo sad napravili jednu anketu i kada biste pitali naše pravoslavne Srbe da li poste svaku sredu i petak, 90 posto će reći da ne posti. Da li poste sva četiri posta od početka do kraja, da li nedeljom idu u crkvu, da li se mole, da li se ispovedaju, da li postoji kod njih taj život u Bogu... Rezultat te ankete bio bi katastrofalan. I možemo li posle ovoga reći da su Srbi pravoslavan narod.
Otac Željko Marković jednom prilikom je govorio o tome kako naše misli mogu uticati na zdravlje, navodeći primer stvaranja čira na želucu zbog nakupljenih negativnih emocija.
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji već da podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
Svetitelj blagosti i praštanja, nepravedno gonjen, danas je utočište svim pravoslavnim vernicima koji nose nevidljivi teret - a ovaj dan mnogi smatraju presudnim.
U Kasarskim Livadama služen je pomen Radu Ćiriću, a vladika Jerotej poručio da njegov život ostaje svedočanstvo hrišćanske hrabrosti i primer koji nadahnjuje generacije.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
Oba stručnjaka u svom radu ukazuju na duhovne uzroke mnogih neurotičnih stanja i nude alternativni pristup koji, prema njihovim tvrdnjama, mnogima donosi olakšanje i unutrašnji mir.
U besedi za 24. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da istinsko oslobođenje nije u delima, već u milosti koja nas vodi iz tame u Carstvo Božje
Savet arhimandrita Kleope svaki vernik može primeniti odmah, kako bi život postao radostan, a u njemu da se vera ne uči samo rečima, već kroz dela i predanost.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U besedi za 24. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da istinsko oslobođenje nije u delima, već u milosti koja nas vodi iz tame u Carstvo Božje
Dobrija Radović, pesnik i potomak znamenite moračke porodice, upokojio se na praznik Svetog Arhangela Mihaila, ostavljajući za sobom sećanje koje ostaje među zavičajnim stazama njegovog roda.