Shutterstock/Sergey Shubin/I.K.Media, Facebook/Православна Вера, Православне поуке, проповеди и предавања.
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji već da podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
U savremenom društvu često se susrećemo sa paradoksom: mnogi se izjašnjavaju kao vernici, a ipak njihov svakodnevni život retko odražava ono što sama vera propoveda. Pravoslavlje nas uči da vera nije samo tradicija, reč ili deklaracija identiteta - ona je, pre svega, način postojanja i neprekidni odnos čoveka sa Bogom.
Ipak, u praksi se pokazuje da se mnogi zaustavljaju samo na prvom koraku: na izgovorenoj pripadnosti, bez življenja te pripadnosti.
Crkva naglašava da post nije samo dijetetska disciplina, već sredstvo duhovnog očišćenja, put ka smirenju, nadvladavanju strasti i potvrđivanju slobodne volje.
Pričešće, kao najdublje jedinstvo čoveka sa Hristom, predstavlja srce bogoslužbenog života, a ispovest put ka oslobađanju duše od tereta greha i ka obnavljanju duhovne svežine.
YT/Chasing Pavements
Otac Georgije
Ipak, mnogi danas, iako nose krst oko vrata, ne poste ni sredom ni petkom, ne učestvuju u liturgijskom životu, niti pristupaju svetoj Tajni ispovesti i pričešća. Iako se formalno smatraju vernicima, njihov odnos prema veri ostaje pasivan, često sveden na običaj, naviku ili kulturnu pripadnost.
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji. Ona podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
Čovek koji kaže da veruje, a pritom ne učestvuje u liturgijskom životu Crkve, ne moli se, ne posti, ne ispoveda se i ne pričešćuje, zapravo propušta samu suštinu pravoslavnog življenja. Takva "vera“ ne menja čoveka, ne gradi ga i ne vodi ga ka Bogu, već ostaje samo spoljašnja etiketa.
Foto: Eparhija mileševska
Istinski vernik vodi liturgijski život
- Vera sama po sebi ne znači ništa. Sveti Jakov u Svetom pismu kaže da i đavo gleda u Boga i drhti. Dakle, đavo zna da Bog postoji, veruje u njega, ali se demon, đavo, neprestano protiv Boga i bori, ignoriše ga, gura ga od sebe, bori se na razne načine... Tako da, vera sama po sebi, ne spasava čoveka. U Svetom pismu isti apostol kaže: "Vera bez dela je prazna, mrtva vera." - kaže otac Georgije i nastavlja:
- Kada bismo sad napravili jednu anketu i kada biste pitali naše pravoslavne Srbe da li poste svaku sredu i petak, 90 posto će reći da ne posti. Da li poste sva četiri posta od početka do kraja, da li nedeljom idu u crkvu, da li se mole, da li se ispovedaju, da li postoji kod njih taj život u Bogu... Rezultat te ankete bio bi katastrofalan. I možemo li posle ovoga reći da su Srbi pravoslavan narod.
Otac Željko Marković jednom prilikom je govorio o tome kako naše misli mogu uticati na zdravlje, navodeći primer stvaranja čira na želucu zbog nakupljenih negativnih emocija.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Od Rаја i prvog pada, preko Isusovog posta u pustinji, do Evharistije — otac Jefrem Mets obјašnjava zašto način na koji jedemo određuje našu duhovnu јasnoću, poslushnost i sposobnost da primimo Božje darove.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Praznik Rođenja Hristovog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 7. januara, ne govori o sili i sjaju, već o tišini, smirenju i nadi koja već dva milenijuma iznova ispituje čoveka i njegov odnos prema Bogu i drugima.
Osvrćući se na Pravednog Josifa, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas u svojoj besedi za 31. utorak po Duhovima podseća kako vera i poslušnost Bogu oblikuju život i donose proslavu onima koji ga slede, čak i u najmračnijim trenucima.
Pravoslavno predanje i oci otkrivaju zašto ovaj dan nije samo uvod u slavlje, već duhovni ispit – i kako od njega zavisi da li će Rođenje Hristovo ostati običan datum ili lični susret.