Shutterstock/Sergey Shubin/I.K.Media, Facebook/Православна Вера, Православне поуке, проповеди и предавања.
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji već da podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
U savremenom društvu često se susrećemo sa paradoksom: mnogi se izjašnjavaju kao vernici, a ipak njihov svakodnevni život retko odražava ono što sama vera propoveda. Pravoslavlje nas uči da vera nije samo tradicija, reč ili deklaracija identiteta - ona je, pre svega, način postojanja i neprekidni odnos čoveka sa Bogom.
Ipak, u praksi se pokazuje da se mnogi zaustavljaju samo na prvom koraku: na izgovorenoj pripadnosti, bez življenja te pripadnosti.
Crkva naglašava da post nije samo dijetetska disciplina, već sredstvo duhovnog očišćenja, put ka smirenju, nadvladavanju strasti i potvrđivanju slobodne volje.
Pričešće, kao najdublje jedinstvo čoveka sa Hristom, predstavlja srce bogoslužbenog života, a ispovest put ka oslobađanju duše od tereta greha i ka obnavljanju duhovne svežine.
YT/Chasing Pavements
Otac Georgije
Ipak, mnogi danas, iako nose krst oko vrata, ne poste ni sredom ni petkom, ne učestvuju u liturgijskom životu, niti pristupaju svetoj Tajni ispovesti i pričešća. Iako se formalno smatraju vernicima, njihov odnos prema veri ostaje pasivan, često sveden na običaj, naviku ili kulturnu pripadnost.
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji. Ona podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
Čovek koji kaže da veruje, a pritom ne učestvuje u liturgijskom životu Crkve, ne moli se, ne posti, ne ispoveda se i ne pričešćuje, zapravo propušta samu suštinu pravoslavnog življenja. Takva "vera“ ne menja čoveka, ne gradi ga i ne vodi ga ka Bogu, već ostaje samo spoljašnja etiketa.
Foto: Eparhija mileševska
Istinski vernik vodi liturgijski život
- Vera sama po sebi ne znači ništa. Sveti Jakov u Svetom pismu kaže da i đavo gleda u Boga i drhti. Dakle, đavo zna da Bog postoji, veruje u njega, ali se demon, đavo, neprestano protiv Boga i bori, ignoriše ga, gura ga od sebe, bori se na razne načine... Tako da, vera sama po sebi, ne spasava čoveka. U Svetom pismu isti apostol kaže: "Vera bez dela je prazna, mrtva vera." - kaže otac Georgije i nastavlja:
- Kada bismo sad napravili jednu anketu i kada biste pitali naše pravoslavne Srbe da li poste svaku sredu i petak, 90 posto će reći da ne posti. Da li poste sva četiri posta od početka do kraja, da li nedeljom idu u crkvu, da li se mole, da li se ispovedaju, da li postoji kod njih taj život u Bogu... Rezultat te ankete bio bi katastrofalan. I možemo li posle ovoga reći da su Srbi pravoslavan narod.
Otac Željko Marković jednom prilikom je govorio o tome kako naše misli mogu uticati na zdravlje, navodeći primer stvaranja čira na želucu zbog nakupljenih negativnih emocija.
Sveštenik Ruske pravoslavne crkve ukazuje na pogrešna verovanja, otkriva simboliku najvažnijih nijansi i objašnjava zašto pojedine tonove ipak treba zaobići
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.
U besedi za četvrtak Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da svako odbijanje Spasiteljeve ruke vodi u duhovnu tamu, dok prihvatanje donosi svetlost, čistotu i besmrtnost.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kako tri različite verske tradicije koriste uzdržavanje od hrane i molitvu da bi ojačale duhovnu disciplinu, približile se Bogu i razvile solidarnost prema bližnjima – prikaz jednog dana posta u svakoj religiji.
Sveštenik Ruske pravoslavne crkve ukazuje na pogrešna verovanja, otkriva simboliku najvažnijih nijansi i objašnjava zašto pojedine tonove ipak treba zaobići
U besedi za četvrtak Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da svako odbijanje Spasiteljeve ruke vodi u duhovnu tamu, dok prihvatanje donosi svetlost, čistotu i besmrtnost.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Razgovor o regionu, stabilnosti i saradnji otvorio je i pitanje uloge Crkve u savremenim odnosima među državama - može li njen glas da utiče tamo gde politika često nailazi na granice.