OVO ISKUŠENJE JE NAJTEŽE PREPOZNATI, A MNOGO JE OPASNO! Starac Kleopa o "životnoj prilici" od koje treba odmah pobeći
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše.
Hrišćanski život nije obećanje da će čovek biti pošteđen muka, naprotiv.
Mnogi ljudi tokom života često postavljaju isto pitanje - zašto nekome sve ide lakše, dok drugi neprestano nailaze na prepreke, razočaranja i teške odnose s ljudima.
Dok jedni bez mnogo napora pronalaze mir, podršku i nove prilike, drugi kao da iznova prolaze kroz iste borbe, susrećući se s nepravdom, lošim postupcima i neprijatnim okolnostima koje ih iscrpljuju.
Upravo o toj temi govorio je jednom prilikom i otac Goran Kovačević, ukazujući da odgovor ne treba tražiti samo u sreći, slučaju ili karakteru drugih ljudi već mnogo dublje.

Prema njegovim rečima, hrišćanski život nije obećanje da će čovek biti pošteđen muka, naprotiv. Vernik često prolazi kroz iskušenja, nerazumevanje i napade upravo onda kada pokušava da živi po istini i veri.
- Ruganje, klevetanje, gonjenje, čak pokušaj ubistva Njega, zato što svedoči istinu... I vi, sledbenici Hristovi, i ja, isto tako možemo da očekujemo u ovom svetu. Ništa nas bolje ne očekuje. Ali kaže apostol: "U tim situacijama, gde sam nemoćan, a sila protiv mene velika, to priznajem Bogu. Ne glumim da imam tu snagu, smirim se pred njim, prostrem se kao ponjava pred Bogom!" I kaže: "Dobijem takvu silu i snagu da mogu sve!"
Otac Goran objašnjava da čovek često pokušava da sakrije svoje slabosti, mane i unutrašnje borbe, verujući da će tako izgledati snažnije i sigurnije. Međutim, upravo tada dolaze situacije koje razotkrivaju ono što nosimo u sebi - gordost, samopouzdanje bez Boga, ljutnju ili sklonost grehu.
Kako ističe, neprijatni događaji i teški ljudi neretko postaju svojevrsno ogledalo čovekove unutrašnjosti. Kroz njih se pokazuje koliko smo spremni na smirenje, trpljenje i poverenje u Boga, a koliko se oslanjamo samo na sopstvenu snagu.
- Ne treba svoje slabosti gurati pod tepih. Zato se nama i događaju nezgodne situacije i dolaze nam u susret nezgodni ljudi. Okolnosti budu vrlo neprijatne, da se u nama pokaže taj "stari čovek". Taj čovek sklon grehu i samopuzdanju, a ne bogopouzdanju. To je smetnja da uđe blagodat u nas. Zato na nas Gospod popušta određene situacije, da osetimo tu nemoć i da u nemoći priznamo Gospodu. Tek kad to radiš, osetićeš silu i s tom silom, čovek može sve - zaključio je otac Goran i pozvao sve da naprave prvi korak ka lepšem životu kroz duhovnost:
- Stavite sebi jedan međucilj. Ako kažete sebi da ne možete da ljubite svoje neprijatelje, stavite sledeći cilj kao normu: "Neću nikoga da mrzim." To je odličan početak.
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše. Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice. Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici. Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
OVO ISKUŠENJE JE NAJTEŽE PREPOZNATI, A MNOGO JE OPASNO! Starac Kleopa o "životnoj prilici" od koje treba odmah pobeći
ŠTA ČINITI KAD SVE KRENE NAOPAKO? Arhimandrit Vasilije kaže da je ovo jedini izlaz, a malo ko baš ka njemu krene
DA LI JE OKRETANJE CRKVI ZAISTA REŠENJE ZA SVE PROBLEME? Otac Haralambos o najvećoj zabludi ljudi
ŠTA ČINITI KAD BOLEST RAZARA TELO NA KOMADE?! Sveti Jovan Kronštatski kaže da će vam ovo sigurno olakšati muke
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Hrišćanski život nije put bez poteškoća.
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
I dobro i loše je od Gospoda.
Crkva uči da telesni odnosi imaju svoje puno dostojanstvo jedino u Svetoj tajni braka.
U Svetom pismu i učenju Svetih otaca mnogo puta se upozorava na opasnost licemerja, dvoličnosti i laskanja.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
Probajte plavi patlidžan po receptu monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za sredu i duhovno se nadahnite poukom Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
Probajte plavi patlidžan po receptu monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za sredu i duhovno se nadahnite poukom Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog.
Sveštenik upozorava da čovek u trci za udobnošću može zaboraviti duhovne vrednosti, podsećajući na značaj molitve, jednostavnosti i uzdržanja.