OVO ISKUŠENJE JE NAJTEŽE PREPOZNATI, A MNOGO JE OPASNO! Starac Kleopa o "životnoj prilici" od koje treba odmah pobeći
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše.
Hrišćanski život nije obećanje da će čovek biti pošteđen muka, naprotiv.
Mnogi ljudi tokom života često postavljaju isto pitanje - zašto nekome sve ide lakše, dok drugi neprestano nailaze na prepreke, razočaranja i teške odnose s ljudima.
Dok jedni bez mnogo napora pronalaze mir, podršku i nove prilike, drugi kao da iznova prolaze kroz iste borbe, susrećući se s nepravdom, lošim postupcima i neprijatnim okolnostima koje ih iscrpljuju.
Upravo o toj temi govorio je jednom prilikom i otac Goran Kovačević, ukazujući da odgovor ne treba tražiti samo u sreći, slučaju ili karakteru drugih ljudi već mnogo dublje.

Prema njegovim rečima, hrišćanski život nije obećanje da će čovek biti pošteđen muka, naprotiv. Vernik često prolazi kroz iskušenja, nerazumevanje i napade upravo onda kada pokušava da živi po istini i veri.
- Ruganje, klevetanje, gonjenje, čak pokušaj ubistva Njega, zato što svedoči istinu... I vi, sledbenici Hristovi, i ja, isto tako možemo da očekujemo u ovom svetu. Ništa nas bolje ne očekuje. Ali kaže apostol: "U tim situacijama, gde sam nemoćan, a sila protiv mene velika, to priznajem Bogu. Ne glumim da imam tu snagu, smirim se pred njim, prostrem se kao ponjava pred Bogom!" I kaže: "Dobijem takvu silu i snagu da mogu sve!"
Otac Goran objašnjava da čovek često pokušava da sakrije svoje slabosti, mane i unutrašnje borbe, verujući da će tako izgledati snažnije i sigurnije. Međutim, upravo tada dolaze situacije koje razotkrivaju ono što nosimo u sebi - gordost, samopouzdanje bez Boga, ljutnju ili sklonost grehu.
Kako ističe, neprijatni događaji i teški ljudi neretko postaju svojevrsno ogledalo čovekove unutrašnjosti. Kroz njih se pokazuje koliko smo spremni na smirenje, trpljenje i poverenje u Boga, a koliko se oslanjamo samo na sopstvenu snagu.
- Ne treba svoje slabosti gurati pod tepih. Zato se nama i događaju nezgodne situacije i dolaze nam u susret nezgodni ljudi. Okolnosti budu vrlo neprijatne, da se u nama pokaže taj "stari čovek". Taj čovek sklon grehu i samopuzdanju, a ne bogopouzdanju. To je smetnja da uđe blagodat u nas. Zato na nas Gospod popušta određene situacije, da osetimo tu nemoć i da u nemoći priznamo Gospodu. Tek kad to radiš, osetićeš silu i s tom silom, čovek može sve - zaključio je otac Goran i pozvao sve da naprave prvi korak ka lepšem životu kroz duhovnost:
- Stavite sebi jedan međucilj. Ako kažete sebi da ne možete da ljubite svoje neprijatelje, stavite sledeći cilj kao normu: "Neću nikoga da mrzim." To je odličan početak.
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše. Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice. Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici. Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu. Budi deo Religija.rs zajednice.
OVO ISKUŠENJE JE NAJTEŽE PREPOZNATI, A MNOGO JE OPASNO! Starac Kleopa o "životnoj prilici" od koje treba odmah pobeći
ŠTA ČINITI KAD SVE KRENE NAOPAKO? Arhimandrit Vasilije kaže da je ovo jedini izlaz, a malo ko baš ka njemu krene
DA LI JE OKRETANJE CRKVI ZAISTA REŠENJE ZA SVE PROBLEME? Otac Haralambos o najvećoj zabludi ljudi
ŠTA ČINITI KAD BOLEST RAZARA TELO NA KOMADE?! Sveti Jovan Kronštatski kaže da će vam ovo sigurno olakšati muke
Manastir Tumane će u nedelju, 22. novembra, svečano proslaviti praznik Svetog Nektarija Eginskog, čija se čestica moštiju trajno čuva u ovoj svetinji.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Snimak Čupića iz hrama objavili su "Studenti Raška".
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Smisao će se otkriti onda kada Gospod blagoslovi da ga vidimo, tvrdi otac Andrej.
Čovek koji živi molitvom ne postaje ravnodušan prema svetu, već slobodan od robovanja okolnostima.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
U trenucima patnje mnogi se pitaju zbog čega ih je zadesila određena nesreća i da li je ona posledica njihovih grešaka.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.