OVO ISKUŠENJE JE NAJTEŽE PREPOZNATI, A MNOGO JE OPASNO! Starac Kleopa o "životnoj prilici" od koje treba odmah pobeći
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše.
Hrišćanski život nije obećanje da će čovek biti pošteđen muka, naprotiv.
Mnogi ljudi tokom života često postavljaju isto pitanje - zašto nekome sve ide lakše, dok drugi neprestano nailaze na prepreke, razočaranja i teške odnose s ljudima.
Dok jedni bez mnogo napora pronalaze mir, podršku i nove prilike, drugi kao da iznova prolaze kroz iste borbe, susrećući se s nepravdom, lošim postupcima i neprijatnim okolnostima koje ih iscrpljuju.
Upravo o toj temi govorio je jednom prilikom i otac Goran Kovačević, ukazujući da odgovor ne treba tražiti samo u sreći, slučaju ili karakteru drugih ljudi već mnogo dublje.

Prema njegovim rečima, hrišćanski život nije obećanje da će čovek biti pošteđen muka, naprotiv. Vernik često prolazi kroz iskušenja, nerazumevanje i napade upravo onda kada pokušava da živi po istini i veri.
- Ruganje, klevetanje, gonjenje, čak pokušaj ubistva Njega, zato što svedoči istinu... I vi, sledbenici Hristovi, i ja, isto tako možemo da očekujemo u ovom svetu. Ništa nas bolje ne očekuje. Ali kaže apostol: "U tim situacijama, gde sam nemoćan, a sila protiv mene velika, to priznajem Bogu. Ne glumim da imam tu snagu, smirim se pred njim, prostrem se kao ponjava pred Bogom!" I kaže: "Dobijem takvu silu i snagu da mogu sve!"
Otac Goran objašnjava da čovek često pokušava da sakrije svoje slabosti, mane i unutrašnje borbe, verujući da će tako izgledati snažnije i sigurnije. Međutim, upravo tada dolaze situacije koje razotkrivaju ono što nosimo u sebi - gordost, samopouzdanje bez Boga, ljutnju ili sklonost grehu.
Kako ističe, neprijatni događaji i teški ljudi neretko postaju svojevrsno ogledalo čovekove unutrašnjosti. Kroz njih se pokazuje koliko smo spremni na smirenje, trpljenje i poverenje u Boga, a koliko se oslanjamo samo na sopstvenu snagu.
- Ne treba svoje slabosti gurati pod tepih. Zato se nama i događaju nezgodne situacije i dolaze nam u susret nezgodni ljudi. Okolnosti budu vrlo neprijatne, da se u nama pokaže taj "stari čovek". Taj čovek sklon grehu i samopuzdanju, a ne bogopouzdanju. To je smetnja da uđe blagodat u nas. Zato na nas Gospod popušta određene situacije, da osetimo tu nemoć i da u nemoći priznamo Gospodu. Tek kad to radiš, osetićeš silu i s tom silom, čovek može sve - zaključio je otac Goran i pozvao sve da naprave prvi korak ka lepšem životu kroz duhovnost:
- Stavite sebi jedan međucilj. Ako kažete sebi da ne možete da ljubite svoje neprijatelje, stavite sledeći cilj kao normu: "Neću nikoga da mrzim." To je odličan početak.
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše. Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice. Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici. Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
OVO ISKUŠENJE JE NAJTEŽE PREPOZNATI, A MNOGO JE OPASNO! Starac Kleopa o "životnoj prilici" od koje treba odmah pobeći
ŠTA ČINITI KAD SVE KRENE NAOPAKO? Arhimandrit Vasilije kaže da je ovo jedini izlaz, a malo ko baš ka njemu krene
DA LI JE OKRETANJE CRKVI ZAISTA REŠENJE ZA SVE PROBLEME? Otac Haralambos o najvećoj zabludi ljudi
ŠTA ČINITI KAD BOLEST RAZARA TELO NA KOMADE?! Sveti Jovan Kronštatski kaže da će vam ovo sigurno olakšati muke
Hrišćanski život nije put bez poteškoća.
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
I dobro i loše je od Gospoda.
Pravoslavna vera uči da nijedna muka nije besmislena i da nijedno stradanje nije bez smisla ako se nosi sa poverenjem u Božiju volju.
Dok Crkva slavi Svetog Kirila i Metodija, patrijarhu moskovskom i cele Rusije upućene su čestitke koje su otvorile pitanje uloge vere u očuvanju društvenog jedinstva i kulturnog kontinuiteta u Rusiji.
Mnogi duhovnici govorili su da nijedna molitva ne ostavlja takav trag na čovekovu dušu kao iskreno čitanje psalama.
U besedi za nedelju 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači delovanje Duha Božjeg kao silu koja ne ostavlja prostor za neutralnost, već vodi čoveka kroz unutrašnju nužnost.
Pouka svetogorskog monaha razbija uverenje da su sveta mesta ključ duhovne promene i jasno pokazuje zašto se i pad i uzdizanje dešavaju tamo gde već jesmo — u svakodnevnim odlukama i načinu života.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
U besedi za nedelju 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači delovanje Duha Božjeg kao silu koja ne ostavlja prostor za neutralnost, već vodi čoveka kroz unutrašnju nužnost.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Ćirila i Metodija po starom i Svetog Simeona Divnogorca po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Duhove i spomendan Presvete Bogorodice Pomoćnice, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od ubistva i hule na Boga do kršenja Šabata i neposlušnosti prema roditeljima, drevni jevrejski zakoni predviđali su najstrože kazne.