AKO VAM SE OVO DOGODI, ZNAJTE DA VAS GOSPOD UPRAVO GLEDA! Arhimandrit Kiril Pavlov o velikoj tajni Božje milosti!
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
U savremenom svetu koji slavi kult zdravlja, mladosti i telesnog savršenstva, suočavanje sa bolešću i bolom često se doživljava kao apsolutni poraz ili nepravda.
Međutim, hrišćanska tradicija nudi potpuno drugačiju perspektivu. Za Crkvu, bolest nije besmislena kazna, već duboka duhovna tajna, poziv na buđenje i prilika za preobražaj ljudske duše.
Prema pravoslavnom učenju, bolest i smrt nisu deo prvobitne Božije kreacije. Oni su u svet ušli sa padom prvih ljudi i narušavanjem harmonije između čoveka i Boga. Zato Crkva na bolest ne gleda kao na direktnu, osvetoljubivu kaznu za pojedinačni greh, već kao na opštu nesavršenost prirode u kojoj živimo.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Kroz strpljivo podnošenje muka, bez roptanja i očajanja, u bolesniku se rađaju ključne hrišćanske vrline: smirenje, trpljenje i saosećanje prema patnji drugih.
Fizička nemoć tako postaje prostor u kojem duša doživljava svoje najveće isceljenje i duhovno pročišćenje.
Na to je ukazivao i Prepodobni Maksim Ispovednik.
"Bol je prirodno sledovanje nezakonitom uživanju, kao lek koji sprečava da se zlo u čoveku umnoži."
Važno je naglasiti da Crkva nikada ne odbacuje zvaničnu medicinu. Naprotiv, lekari i lekovi se posmatraju kao Božiji darovi ljudima za olakšanje muka. Ipak, hrišćanski pristup bolesniku je uvek celovit (holistički) - on ne odvaja telo od duše.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Mnogi vernici mogu da posvedoče da su tek nakon određenog vremena razumeli zašto ih je Gospod poveo baš određenim putem.
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
U pravoslavnom predanju posebno se naglašava važnost smirenja, trezvenosti i pažnje prema sopstvenim mislima i delima.
Reči svetogorskog starca nude neočekivan odgovor na jedno od najtežih pitanja vere i života: zašto patnja uopšte postoji i šta se u njoj može otkriti.
Sveti Tihon je, po uzoru na svete apostole, neumorno obilazio narod, poučavao, krštavao i svojim primerom privodio ljude Hristu.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 4. sedmice po Duhovima donosi snažno upozorenje da čoveka ne određuje ono što ima, već način na koji gleda i postupa prema onima kojima je život dao manje.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Za pravoslavne Srbe ovaj praznik simbolizuje žrtvu, hrabrost i neprekidna nastojanja za slobodom i pravdom, istakao je teolog Đurđević.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.