PATRIJARH PORFIRIJE POSLAO SNAŽNU PORUKU IZ ZUCA: Svako od nas nosi u sebi ikonu Božju
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio liturgiju u hramu Nerukotvorenog Obraza Gospodnjeg i pozvao vernike da u svakom čoveku prepoznaju lik Božji.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
Pred novopodignutim Hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila na Palama, patrijarha srpskog Porfirija svečano je dočekao mitropolit dabrobosanski Hrizostom sa otačastvenim arhijerejima, sveštenstvom, monaštvom i brojnim vernim narodom.
Svečani doček patrijarha bio je uvertira u veliki crkveni događaj koji je usledio, kada je služio svetu Liturgiju i osveštao hram, uz sasluženje više arhijereja.
U pozdravnoj besedi mitropolit Hrizostom podsetio je na značaj Pala u istoriji srpskog naroda, istakavši da je ova varošica postala simbol nacionalnog jedinstva i otpora u najtežim vremenima srpske istorije 20. veka.
Govoreći o novom hramu, mitropolit je istakao da on predstavlja zahvalnost srpskog naroda Bogu, ali i sećanje na one koji su u ovom kraju ispisivali nove stranice srpske istorije.
Patrijarh Porfirije potom se obratio okupljenom narodu. Na početku besede govorio je o radosti susreta pravoslavnih hrišćana, naglašavajući da se u takvom susretu bez mnogo reči prepoznaju zajednička vera i pripadnost istoj zajednici.
- Velika je radost, siguran sam, za svakog čoveka koji dolazi u ove krajeve, u ovo mesto Pale, ali posebna je radost kada dođe pravoslavni hrišćanin u susret pravoslavnim hrišćanima, jer tada bez reči svako u svakome prepoznaje da pripada istoj veri, istoj krvi, da je jedna te ista zajednica - rekao je patrijarh.
Podsetio je i na višedecenijsko poznanstvo sa mitropolitom Hrizostomom. Njihov prvi susret dogodio se još na Svetoj Gori, u Manastiru Hilandar.
Patrijarh je taj susret opisao kao susret bratske ljubavi i ljubavi u Hristu, koja, kako je rekao, „uvek znači i Krst i Vaskrsenje“. Upravo ta ljubav, dodao je, pokreće i nadahnjuje njihov odnos, ali i zajednički trud u služenju Crkvi.
Posebno emotivno patrijarh Porfirije govorio je o svom odnosu prema Republici Srpskoj.
- A iznad svega, govoreći lično, mimo svih i svakog dostojanstva i bilo gde i bilo na kom mestu, nema mi dražeg puta nego puta u Republiku Srpsku - rekao je patrijarh.
Objasnio je da njegov odnos prema ovom prostoru nije vezan samo za patrijarašku službu. Ovde ga, kako je rekao, dočekuju ljubav, podrška i molitve pravoslavnog naroda, ali ga za Republiku Srpsku vezuju i duboke porodične uspomene.
- Ovde su, na ovim prostorima, živeli pravoslavnom verom i vaspitavali se u Jevanđelju Hristovom svako u svoje vreme moji praoci, pradedovi, dedovi i roditelji, a i ja sve do završetka punoletstva i još nekoliko godina kasnije - kazao je patrijarh.
Dodao je da je upravo u ovom kraju proveo veliki deo svog života.
- Više sam vremena od onoga što je takozvano slobodno vreme provodio u ovim krajevima nego bilo gde drugde - rekao je patrijarh Porfirije.
Zato su njegove reči o Republici Srpskoj bile i lično svedočenje o kraju za koji ga vezuju porodica, detinjstvo i godine odrastanja.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Hram Sabora Svetog arhangela Gavrila nalazi se u neposrednoj blizini fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Ekonomskog, Filozofskog, Pravnog i Fakulteta za fizičku kulturu. Njegov položaj posebno je značajan zbog velikog broja studenata koji žive i studiraju na Palama.
Ideja o njegovoj izgradnji potekla je još tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata od blaženog spomena mitropolita dabrobosanskog Nikolaja. On je prepoznao razvojni potencijal Pala i potrebu da više hiljada studenata dobije svoj duhovni dom.
Izgradnja hrama počela je 2008. godine. Temelje je iste godine, 22. septembra, na praznik Svetih Joakima i Ane, osveštao mitropolit Nikolaj, dok se bogosluženja u hramu vrše od 2015. godine.
Svečanom dočeku patrijarha prisustvovali su i mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije, episkop pakračko-slavonski Jovan, kao i predstavnici javnog, kulturnog i političkog života Pala i Istočnog Sarajeva.
Novi hram tako je pred veliki crkveni događaj okupio arhijereje, sveštenstvo, monaštvo, studente, predstavnike javnog života i brojne vernike. Patrijarh Porfirije je u svojoj besedi podsetio na ono što takvo okupljanje, iznad svih spoljašnjih okolnosti, čini posebnim: susret ljudi iste vere, molitve i ljubavi u Hristu.
BOBUS VIDEO
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio liturgiju u hramu Nerukotvorenog Obraza Gospodnjeg i pozvao vernike da u svakom čoveku prepoznaju lik Božji.
Susret vernika, sveštenstva i poglavara Srpske pravoslavne crkve uoči velikog jubileja Sabornog hrama u Ljubljani.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.