ČIM UPADNETE U OČAJANJE, URADITE OVU SITNU STVAR I NAVUĆI ĆETE BLAGODAT BOŽJU! Dobro poslušajte savet Prepodobnog Makarija Optinskog!
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega.
U pravoslavnom predanju posebno se naglašava važnost smirenja, trezvenosti i pažnje prema sopstvenim mislima i delima.
U duhovnom životu čoveka često se postavlja pitanje zašto u savremenom vremenu sve više ljudi pada u stanja unutrašnje teskobe, nemira i očajanja, iako su spoljašnje okolnosti života često stabilne i uređene.
Oci Crkve vekovima upozoravaju da koren takvih stanja nije uvek u spoljašnjim dešavanjima, već u unutrašnjem odnosu čoveka prema sebi, bližnjima i Bogu.
U pravoslavnom predanju posebno se naglašava važnost smirenja, trezvenosti i pažnje prema sopstvenim mislima i delima.
Sveti oci uče da čovek najčešće gubi mir onda kada svoj pogled usmerava ka tuđim slabostima, a sopstvene propušta da vidi.
Takvo duhovno stanje postepeno vodi u osuđivanje, razdražljivost i duhovnu rasejanost, a posledica toga je udaljavanje od unutrašnjeg mira.
U mnogim besedama savremenih duhovnika ističe se da se čovek danas lako zanosi tuđim greškama, tuđim padovima i tuđim slabostima, dok sopstvenu borbu često ostavlja po strani. Upravo tu nastaje, kako se naglašava, unutrašnji rascep koji vremenom prerasta u duhovnu prazninu.
Crkveno iskustvo svedoči da se mir duše ne može izgraditi na osuđivanju drugih, već isključivo na pokajanju i smirenju.
Ovaj duhovni zakon posebno se prepoznaje u rečima arhimandrita Amvrosija Jurasova, koji ukazuje na duboki uzrok čovekovog očajanja i gubitka unutrašnjeg mira:
"Zbog čega očajavamo? Ne od svetosti, sigurno! Očajavamo zato što se glupački zanosimo, mnogo umišljamo i vidimo samo grehe svojih bližnjih, a svoje ne primećujemo. Prebiramo po gresima drugih, a kroz praznoslovlje i osuđivanje, Božja blagodat odlazi od čoveka... Takva duša nikada neće naći mir i odmor."
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Duhovni život nije takmičenje u bezgrešnosti, nego istrajavanje u veri, molitvi i nadi.
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
Posebno težak može biti osećaj da je čovek izgubio i ono poslednje na šta se oslanjao.
Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti.
U duhovnom smislu, preterana usmerenost na telesno zadovoljstvo zarobljava dušu i odvraća čoveka od Boga i viših, duhovnih ciljeva.
Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan.
Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
U duhovnom smislu, preterana usmerenost na telesno zadovoljstvo zarobljava dušu i odvraća čoveka od Boga i viših, duhovnih ciljeva.
Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.
U besedi za sredu 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da će nestati zemlja i dela na njoj, ali ne i odgovornost čoveka pred Bogom.
Svetogorski starac objašnjava šta se događa u čoveku kada se smiri, zadobije blagodat Božiju i prestane da dozvoljava brigama da mu zavladaju dušom.