Grčki duhovnik ostavio je snažnu pouku o važnosti tihovanja, molitve i pažljivog izbora društva, upozoravajući da čovek treba da čuva svoju dušu od svega što ga udaljava od Boga i unutrašnjeg mira.
Čovek često traži društvo i buku samo da ne bi ostao nasamo sa svojim mislima. Neprestana potreba za razgovorima, zabavom i spoljašnjim sadržajima može da udalji čoveka od unutrašnjeg mira i molitve. Kako pronaći trenutke tišine u kojima se duša sabira i okreće Bogu? Jedan odgovor na ovo pitanje ostavio je starac Filotej Zervakos u svojoj pouci o tihovanju, molitvi i borbi sa rasutošću uma.
Starac Filotej nije pozivao ljude da se odreknu sveta i udalje od drugih, već da pronađu vreme za povlačenje, molitvu i razgovor sa Bogom. Prema njegovim rečima, tišina nije praznina, već prostor u kojem čovek može da sagleda svoje srce i obnovi svoj odnos sa Gospodom. Ovako je savetovao:
- Poslušaj, najpre zavoli tihovanje, kloni se ljudskog mnoštva, a posebno ljudi koji su iskvareni. Kada nemaš šta da radiš, zatvori se u svoju sobu i besedi sa Bogom, čitaj, pevaj, moli se. Sećaj se smrti, budućeg suda i nagrade, sećaj se raja i pakla, sećaj se Boga, izvršavaj Njegove zapovesti, kloni se zla i čini dobro, voli Boga svom svojom dušom. Voli svakog čoveka, moli se za sebe, za mene, za svakog čoveka i postaćeš monah uzvišeniji od mnogih monaha koji su lenji i nemarni. Neki od njih se vraćaju u svet i time izazivaju sablazan, dok su drugi u pustinji samo telom, a mislima su i dalje vezani za svet. Neka Božije milosrđe i moj blagoslov uvek budu sa tobom - govorio je starac Filotej.
Pouka starca Filoteja i danas podseća da se duhovni život ne gradi samo spoljašnjim promenama, već pre svega preobražajem srca. Čovek može biti okružen ljudima, a ipak živeti daleko od Boga, ali može i u samoći pronaći mir koji vodi ka Njemu. Za starca Filoteja najvažniji podvig nije bio bekstvo od sveta, već čuvanje duše od svega što je udaljava od ljubavi, molitve i dobra.
Čitanje Jevanđelja za nedelju 7. sedmice po Duhovima
Shutterstock
Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 116 (15,1-7)
1. Dužni smo pak mi jaki slabosti slabih nositi, i ne sebi ugađati. 2. Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro radi napretka. 3. Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: „Ruženja onih koji ruže tebe padoše na mene.” 4. Jer što se ranije napisa za našu se pouku napisa, da kroz trpljenje i utehom Pisma imamo nadu. 5. A Bog trpljenja i utehe neka vam da isto da mislite među sobom po Hristu Isusu, 6. da bi jednodušno, jednim ustima slavili Boga i Oca Gospoda našega Isusa Hrista.7. Zato primajte jedan drugoga kao što je i Hristos primio vas na slavu Božiju.
Jevanđelje po Mateju, začalo 33. (9,27-35)
27. A kad je Isus odlazio odande, za njim iđahu dva slepca vičući i govoreći: „Pomiluj nas, sine Davidov!” 28. A kada dođe u kuću, pristupiše mu slepci, i reče im Isus: „Verujete li da mogu to učiniti?” A oni mu rekoše: „Da, Gospode.” 29. Tada se dohvati očiju njihovih govoreći: „Po veri vašoj neka vam bude.” 30. I otvoriše im se oči. I zapreti im Isus govoreći: „Gledajte da niko ne dozna!”
31. A oni izišavši, razglasiše ga po svoj zemlji onoj. 32. Kada pak oni izlažahu, gle, dovedoše mu čoveka nema i besomučna. 33. I pošto izagna demona, progovori nemi. I divljaše se narod govoreći: „Nikada se to nije videlo u Izrailju.” 34. A fariseji govorahu: „Pomoću kneza demonskog izgoni demone.” 35. I prohođaše Isus po svim gradovima i selima učeći po sinagogama njihovim i propovedajući jevanđelje o Carstvu, i isceljujući svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.
Njegova poruka ne govori o vraćanju onih koji su otišli, već o tome kako da sačuvate mir, prepoznate ljude koji su bili uz vas kada je bilo najteže i ne rasipate srce na prazna obećanja.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Veliki duhovnik našeg vremena upozoravao je da problem ne mora biti u bahatosti i otvorenoj oholosti, već u uverenju da smo dovoljno dobri, zbog čega prestajemo da preispitujemo sopstvene postupke i slabosti.
Jedna njegova pouka govori o opasnosti koja se ne prepoznaje po krstu, molitvi i izgovorenim rečima, već po onome što čovek čini kada ga niko ne posmatra.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.