Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Malo je slogana u savremenom pravoslavlju koji izazivaju toliko različitih reakcija kao izraz „Pravoslavlje ili smrt“. Za jedne on predstavlja poruku potpune odanosti Hristu i spremnost da se vera ne napusti ni po cenu života. Za druge, međutim, taj slogan je tokom vremena dobio drugačije značenje i postao povezan sa verskim radikalizmom, političkim nacionalizmom i isključivošću.
Kako je nastao ovaj izraz? Ko ga je prvi koristio? Da li je oduvek imao značenje koje mu se danas pripisuje i kakav je njegov položaj u savremenom pravoslavnom svetu?
Nastanak na Svetoj Gori
Iako se slogan danas često povezuje sa različitim pravoslavnim pokretima u Rusiji, na Balkanu ili u Grčkoj, njegovo najpoznatije savremeno pojavljivanje vezuje se za manastir Esfigmen na Svetoj Gori.
Početkom sedamdesetih godina prošlog veka došlo je do ozbiljnog sukoba između bratstva ovog manastira i tadašnjeg vaseljenskog patrijarha Atenagore I. Monasi Esfigmena protivili su se njegovom dijalogu sa Rimokatoličkom crkvom, smatrajući da takvi kontakti predstavljaju odstupanje od svetootačkog pravoslavnog predanja.
U tom periodu na manastiru se pojavila crna zastava sa belim krstom i natpisom: „Pravoslavlje ili smrt“.
Prema istraživanjima objavljenim u naučnom časopisu Religions, ovaj izraz može se posmatrati u kontekstu grčke političke i verske tradicije slogana poput „Sloboda ili smrt“ (Elefthería í Thánatos), koji je bio poznat kao moto grčkog oslobodilačkog pokreta protiv Osmanskog carstva. U novom obliku, umesto političke slobode, u prvi plan stavljena je vernost pravoslavnoj veri.
shutterstock.com
Manastir Esfigmen
Šta je slogan prvobitno značio?
Kada se danas čuje rečenica „Pravoslavlje ili smrt“, ona kod mnogih ljudi izaziva asocijaciju na sukob i radikalizam. Međutim, u svom prvobitnom kontekstu nije predstavljala poziv na nasilje.
Za monahe koji su je koristili, poruka je bila da je vera vrednost od koje se ne odustaje ni u najtežim okolnostima. Značenje je bilo povezano sa hrišćanskim shvatanjem mučeništva, odnosno sa spremnošću da čovek ostane veran Hristu čak i ako zbog toga pretrpi stradanje. Drugim rečima, slogan bi se mogao razumeti kao: „Radije ćemo umreti nego se odreći pravoslavne svetootačke vere.“
Takvo tumačenje zastupa i srpski sveštenik protojerej-stavrofor Dragan Predić, koji u tekstu za portal Svetosavlje.org objašnjava da izraz treba posmatrati u kontekstu spremnosti hrišćana da sačuvaju veru, a ne kao poziv na nasilje ili neprijateljstvo prema drugim ljudima.
- Prvi put se za njih pročulo u našoj javnosti kada su početkom 2003. godine digli glas protiv odnosa između pravoslavne i Rimokatoličke crkve, optužujući vaseljenskog patrijarha Vartolomeja I za jeres i izdaju pravoslavlja zbog pokušaja da popravi odnose sa Vatikanom. Više od stotinu pravoslavnih grčkih monaha odbilo je tada da po nalogu patrijarha napusti manastir Esfigmen na Svetoj Gori, tako što su se zabarikadirali u prostorije manastira. Kada se grčka policija spremala da blokira Esfigmen, na zid su okačili transparent sa natpisom „Pravoslavlje ili smrt“ - rekao je otac Dragan.
Foto: pokrovska.rs
Sveštenik Dragan Predić
Kada je slogan počeo da dobija drugačiju simboliku?
Tokom narednih decenija izraz „Pravoslavlje ili smrt“ počeo je da se koristi i van prvobitnog monaškog okruženja.
Posebno tokom devedesetih godina prošlog veka slogan je postao prisutan u pojedinim krugovima u Rusiji, gde su ga prihvatili neki ultrakonzervativni i pravoslavno-nacionalistički pokreti. Pojavljivao se na zastavama, majicama, amblemima i u različitim publikacijama.
Na taj način izraz koji je prvobitno trebalo da označi ličnu spremnost na žrtvu zbog vere počeo je da dobija i političku dimenziju.
Sociolog religije Roman Lunkin i drugi istraživači savremenih verskih pokreta ukazuju da je upravo u tom periodu slogan počeo da se povezuje sa grupama koje su pravoslavni identitet povezivale sa nacionalnim i političkim idejama.
Kako na slogan gledaju pravoslavni autori?
O ovom pitanju postoje različita mišljenja i unutar samog pravoslavnog sveta.
Pojedini tradicionalistički autori naglašavaju da se slogan ne sme tumačiti izvan konteksta mučeničkog svedočenja vere. Po njihovom mišljenju, njegova poruka nije usmerena protiv drugih ljudi, već govori o spremnosti hrišćanina da ostane veran Bogu čak i kada zbog toga trpi nepravdu.
Ipak, drugi pravoslavni autori upozoravaju da problem nastaje kada se ovakve reči izdvoje iz duhovnog konteksta i počnu da se koriste kao politički simbol.
Šta kažu teolozi koji kritikuju ovaj slogan?
Deo pravoslavnih teologa smatra da je sama formulacija problematična zato što može biti pogrešno shvaćena.
Oni podsećaju da se u Jevanđelju ne pojavljuje izraz poput „Pravoslavlje ili smrt“ i da je Hristova poruka bila izražena drugačijim rečima: „Ja sam Put, Istina i Život“, „Ljubite neprijatelje svoje“, „Ko hoće za mnom da ide, neka uzme krst svoj.“
Zbog toga smatraju da ovakav slogan može ostaviti utisak da je vera prvenstveno borba protiv drugih, dok je u hrišćanskom učenju naglasak na ljubavi, podvigu i ličnoj odgovornosti.
Foto: Gemini
Grafički prikaz ovog kontroverznog slogana vremenom je dobio više varijacija
Stav Ruske pravoslavne crkve
Iako se slogan pojavljivao u pojedinim ruskim pravoslavnim krugovima, Ruska pravoslavna crkva ga nije usvojila kao zvaničan izraz.
Patrijarh moskovski Kiril kritikovao je 2009. godine upotrebu ovog slogana, ističući da hrišćanska vera ne treba da bude predstavljena kroz parole koje mogu izazvati podele.
Kasnije su određene publikacije koje su koristile ovaj slogan u okviru ekstremističkog sadržaja u Rusiji stavljene na listu zabranjenih materijala. Ta odluka odnosila se na konkretne publikacije i njihov sadržaj, a ne na svaku moguću upotrebu same rečenice.
Da li slogan koristi Srpska pravoslavna crkva?
Srpska pravoslavna crkva nema zvanične dokumente, odluke Svetog arhijerejskog sabora, bogoslužbene tekstove niti zvanična saopštenja u kojima se koristi slogan „Pravoslavlje ili smrt“.
Povremeno se može videti na zastavama, majicama ili društvenim mrežama pojedinih neformalnih grupa i pojedinaca, ali nije deo zvanične terminologije SPC niti njenog bogoslužbenog života.
Gde se koristi danas?
Slogan je i dalje prisutan, ali u znatno manjoj meri nego ranije. Najčešće se može videti među pristalicama manastira Esfigmena, kod pojedinih starokalendarskih grupa u Grčkoj, u delu srpskih i ruskih neformalnih pravoslavno-nacionalističkih krugova, kao i na društvenim mrežama.
Međutim, nijedna od glavnih pomesnih pravoslavnih crkava, uključujući Carigradsku patrijaršiju, Srpsku pravoslavnu crkvu, Rusku, Rumunsku, Bugarsku i druge, ne koristi ovaj slogan kao deo svoje zvanične crkvene komunikacije.
Jedna rečenica, dva potpuno različita značenja
Istorija slogana „Pravoslavlje ili smrt“ pokazuje kako jedna kratka poruka može tokom vremena dobiti različita značenja. U svom izvornom monaškom kontekstu ona je predstavljala izraz spremnosti da se vera sačuva čak i po cenu ličnog stradanja. Međutim, kada je preneta u politički i nacionalni kontekst, počela je da dobija drugačije tumačenje i da izaziva polemike.
Zbog toga se ovaj slogan danas ne može razumeti bez poznavanja istorijskog trenutka u kojem je nastao, ali ni bez razumevanja načina na koji je kasnije korišćen u različitim pravoslavnim sredinama.
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Na dan njegovog praznika vernici se sećaju svetitelja koji je kroz molitvu, smirenje i istrajnost osnovao Veliku Lavru na Svetoj Gori i ostavio neizbrisiv trag u istoriji pravoslavnog monaštva.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.