Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Malo je slogana u savremenom pravoslavlju koji izazivaju toliko različitih reakcija kao izraz „Pravoslavlje ili smrt“. Za jedne on predstavlja poruku potpune odanosti Hristu i spremnost da se vera ne napusti ni po cenu života. Za druge, međutim, taj slogan je tokom vremena dobio drugačije značenje i postao povezan sa verskim radikalizmom, političkim nacionalizmom i isključivošću.
Kako je nastao ovaj izraz? Ko ga je prvi koristio? Da li je oduvek imao značenje koje mu se danas pripisuje i kakav je njegov položaj u savremenom pravoslavnom svetu?
Nastanak na Svetoj Gori
Iako se slogan danas često povezuje sa različitim pravoslavnim pokretima u Rusiji, na Balkanu ili u Grčkoj, njegovo najpoznatije savremeno pojavljivanje vezuje se za manastir Esfigmen na Svetoj Gori.
Početkom sedamdesetih godina prošlog veka došlo je do ozbiljnog sukoba između bratstva ovog manastira i tadašnjeg vaseljenskog patrijarha Atenagore I. Monasi Esfigmena protivili su se njegovom dijalogu sa Rimokatoličkom crkvom, smatrajući da takvi kontakti predstavljaju odstupanje od svetootačkog pravoslavnog predanja.
U tom periodu na manastiru se pojavila crna zastava sa belim krstom i natpisom: „Pravoslavlje ili smrt“.
Prema istraživanjima objavljenim u naučnom časopisu Religions, ovaj izraz može se posmatrati u kontekstu grčke političke i verske tradicije slogana poput „Sloboda ili smrt“ (Elefthería í Thánatos), koji je bio poznat kao moto grčkog oslobodilačkog pokreta protiv Osmanskog carstva. U novom obliku, umesto političke slobode, u prvi plan stavljena je vernost pravoslavnoj veri.
shutterstock.com
Manastir Esfigmen
Šta je slogan prvobitno značio?
Kada se danas čuje rečenica „Pravoslavlje ili smrt“, ona kod mnogih ljudi izaziva asocijaciju na sukob i radikalizam. Međutim, u svom prvobitnom kontekstu nije predstavljala poziv na nasilje.
Za monahe koji su je koristili, poruka je bila da je vera vrednost od koje se ne odustaje ni u najtežim okolnostima. Značenje je bilo povezano sa hrišćanskim shvatanjem mučeništva, odnosno sa spremnošću da čovek ostane veran Hristu čak i ako zbog toga pretrpi stradanje. Drugim rečima, slogan bi se mogao razumeti kao: „Radije ćemo umreti nego se odreći pravoslavne svetootačke vere.“
Takvo tumačenje zastupa i srpski sveštenik protojerej-stavrofor Dragan Predić, koji u tekstu za portal Svetosavlje.org objašnjava da izraz treba posmatrati u kontekstu spremnosti hrišćana da sačuvaju veru, a ne kao poziv na nasilje ili neprijateljstvo prema drugim ljudima.
- Prvi put se za njih pročulo u našoj javnosti kada su početkom 2003. godine digli glas protiv odnosa između pravoslavne i Rimokatoličke crkve, optužujući vaseljenskog patrijarha Vartolomeja I za jeres i izdaju pravoslavlja zbog pokušaja da popravi odnose sa Vatikanom. Više od stotinu pravoslavnih grčkih monaha odbilo je tada da po nalogu patrijarha napusti manastir Esfigmen na Svetoj Gori, tako što su se zabarikadirali u prostorije manastira. Kada se grčka policija spremala da blokira Esfigmen, na zid su okačili transparent sa natpisom „Pravoslavlje ili smrt“ - rekao je otac Dragan.
Foto: pokrovska.rs
Sveštenik Dragan Predić
Kada je slogan počeo da dobija drugačiju simboliku?
Tokom narednih decenija izraz „Pravoslavlje ili smrt“ počeo je da se koristi i van prvobitnog monaškog okruženja.
Posebno tokom devedesetih godina prošlog veka slogan je postao prisutan u pojedinim krugovima u Rusiji, gde su ga prihvatili neki ultrakonzervativni i pravoslavno-nacionalistički pokreti. Pojavljivao se na zastavama, majicama, amblemima i u različitim publikacijama.
Na taj način izraz koji je prvobitno trebalo da označi ličnu spremnost na žrtvu zbog vere počeo je da dobija i političku dimenziju.
Sociolog religije Roman Lunkin i drugi istraživači savremenih verskih pokreta ukazuju da je upravo u tom periodu slogan počeo da se povezuje sa grupama koje su pravoslavni identitet povezivale sa nacionalnim i političkim idejama.
Kako na slogan gledaju pravoslavni autori?
O ovom pitanju postoje različita mišljenja i unutar samog pravoslavnog sveta.
Pojedini tradicionalistički autori naglašavaju da se slogan ne sme tumačiti izvan konteksta mučeničkog svedočenja vere. Po njihovom mišljenju, njegova poruka nije usmerena protiv drugih ljudi, već govori o spremnosti hrišćanina da ostane veran Bogu čak i kada zbog toga trpi nepravdu.
Ipak, drugi pravoslavni autori upozoravaju da problem nastaje kada se ovakve reči izdvoje iz duhovnog konteksta i počnu da se koriste kao politički simbol.
Šta kažu teolozi koji kritikuju ovaj slogan?
Deo pravoslavnih teologa smatra da je sama formulacija problematična zato što može biti pogrešno shvaćena.
Oni podsećaju da se u Jevanđelju ne pojavljuje izraz poput „Pravoslavlje ili smrt“ i da je Hristova poruka bila izražena drugačijim rečima: „Ja sam Put, Istina i Život“, „Ljubite neprijatelje svoje“, „Ko hoće za mnom da ide, neka uzme krst svoj.“
Zbog toga smatraju da ovakav slogan može ostaviti utisak da je vera prvenstveno borba protiv drugih, dok je u hrišćanskom učenju naglasak na ljubavi, podvigu i ličnoj odgovornosti.
Foto: Gemini
Grafički prikaz ovog kontroverznog slogana vremenom je dobio više varijacija
Stav Ruske pravoslavne crkve
Iako se slogan pojavljivao u pojedinim ruskim pravoslavnim krugovima, Ruska pravoslavna crkva ga nije usvojila kao zvaničan izraz.
Patrijarh moskovski Kiril kritikovao je 2009. godine upotrebu ovog slogana, ističući da hrišćanska vera ne treba da bude predstavljena kroz parole koje mogu izazvati podele.
Kasnije su određene publikacije koje su koristile ovaj slogan u okviru ekstremističkog sadržaja u Rusiji stavljene na listu zabranjenih materijala. Ta odluka odnosila se na konkretne publikacije i njihov sadržaj, a ne na svaku moguću upotrebu same rečenice.
Da li slogan koristi Srpska pravoslavna crkva?
Srpska pravoslavna crkva nema zvanične dokumente, odluke Svetog arhijerejskog sabora, bogoslužbene tekstove niti zvanična saopštenja u kojima se koristi slogan „Pravoslavlje ili smrt“.
Povremeno se može videti na zastavama, majicama ili društvenim mrežama pojedinih neformalnih grupa i pojedinaca, ali nije deo zvanične terminologije SPC niti njenog bogoslužbenog života.
Gde se koristi danas?
Slogan je i dalje prisutan, ali u znatno manjoj meri nego ranije. Najčešće se može videti među pristalicama manastira Esfigmena, kod pojedinih starokalendarskih grupa u Grčkoj, u delu srpskih i ruskih neformalnih pravoslavno-nacionalističkih krugova, kao i na društvenim mrežama.
Međutim, nijedna od glavnih pomesnih pravoslavnih crkava, uključujući Carigradsku patrijaršiju, Srpsku pravoslavnu crkvu, Rusku, Rumunsku, Bugarsku i druge, ne koristi ovaj slogan kao deo svoje zvanične crkvene komunikacije.
Jedna rečenica, dva potpuno različita značenja
Istorija slogana „Pravoslavlje ili smrt“ pokazuje kako jedna kratka poruka može tokom vremena dobiti različita značenja. U svom izvornom monaškom kontekstu ona je predstavljala izraz spremnosti da se vera sačuva čak i po cenu ličnog stradanja. Međutim, kada je preneta u politički i nacionalni kontekst, počela je da dobija drugačije tumačenje i da izaziva polemike.
Zbog toga se ovaj slogan danas ne može razumeti bez poznavanja istorijskog trenutka u kojem je nastao, ali ni bez razumevanja načina na koji je kasnije korišćen u različitim pravoslavnim sredinama.
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Na dan njegovog praznika vernici se sećaju svetitelja koji je kroz molitvu, smirenje i istrajnost osnovao Veliku Lavru na Svetoj Gori i ostavio neizbrisiv trag u istoriji pravoslavnog monaštva.
Jeromonah Nazarije Basilaja poručuje da Crkva ne sme da zaboravi stradanje monaštva i pozvao je na molitvu da se progon i nasilje nad hrišćanima više nikada ne ponove.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Sušene pečurke i nekoliko običnih namirnica, uz posebnu tehniku pripreme, daju jelu bogat ukus, a jedan detalj iz ruske manastirske kuhinje pravi najveću razliku.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Zajednička molitva rimskog pape Lava i patrijarha Vartolomeja na Fanaru izazvala je žestoku osudu bratstva manastira Esfigmen, koje tvrdi da je time načinjeno napuštanje svetih kanona.
U razgovoru za religija.rs, ovaj svetogorac govori o vekovnoj tradiciji hrišćanske ljubavi i molitve koje kroz monaške proizvode, uz blagoslov, donose blagodat za dušu i telo.
Pravoslavna bratija predvođena igumanom, arhimandritom Metodijem optužuje Carigradsku patrijaršiju, patrijarha Vartolomeja i grčke vlasti za sistematsko onemogućavanje verskih prava kroz sudske intervencije, ograničenja kretanja i stalne pretnje silom.
Bivši grčki ministar, general Alkivijadis Stefanis, želi da reši goruće probleme – od klimatske krize i prekomernog verskog turizma do višedecenijske pobune monaha Manastira Esfigmen i uticaja stranih sila.
Jeromonah Nazarije Basilaja poručuje da Crkva ne sme da zaboravi stradanje monaštva i pozvao je na molitvu da se progon i nasilje nad hrišćanima više nikada ne ponove.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
U besedi za sredu 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako je zemlja nekadašnjih idola postala dom velikih monaha, mučenika i podvižnika čiji je podvig ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
U besedi za sredu 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako je zemlja nekadašnjih idola postala dom velikih monaha, mučenika i podvižnika čiji je podvig ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Samuila po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Mamant. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženih mučenika septembarskih progona iSvetog Salomona Leklerka, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.