Pravoslavna bratija predvođena igumanom, arhimandritom Metodijem optužuje Carigradsku patrijaršiju, patrijarha Vartolomeja i grčke vlasti za sistematsko onemogućavanje verskih prava kroz sudske intervencije, ograničenja kretanja i stalne pretnje silom.
Na Svetoj Gori, svetom mestu vekovne molitve i tihovanja, opet su izbile napetosti koje ugrožavaju mir i spokoj monaške zajednice. Mir ove svete zemlje, koja čuva duh vekova posvećenih Bogu, poslednjih godina sve češće je narušen tenzijama između monaške zajednice manastira Esfigmen i grčkih vlasti. Bratija Esfigmena, s vekovnom predanošću tradiciji Istočne pravoslavne crkve, našla se u središtu sukoba koji sada prelazi granice svetogorskih hramova i dospeva na međunarodne pravne forume.
Pretnje grčke policije ovog leta da će monasi Esfigmena biti prinudno uklonjeni iz manastira izazvale su talas uznemirenja među vernicima širom pravoslavnog sveta. U Grčkoj su usledili protesti, dok je širom sveta odzvanjala tuga i zabrinutost. Ipak, ono što se činilo smirenjem situacije ubrzo se pokazalo kao privid, jer su se oblaci nesloge ponovo nadvili nad Esfigmenom.
Profimedia
Tenzje, pa čak i sukobi između grčke policije i monaha Esfigmena traju godinama
Prvi put u svojoj dugoj istoriji, bratija Esfigmena, predvođena igumanom, arhimandritom Metodijem, obratila se Komitetu za ljudska prava Ujedinjenih nacija, ističući sistematsko uznemiravanje i narušavanje svojih verskih sloboda.
U svojoj žalbi, monasi se pozivaju na povredu člana 18 Međunarodne povelje o građanskim i političkim pravima, koji garantuje pravo na versku slobodu i praksu. Ukazali su na konstantne pritiske grčkih državnih vlasti i pravosudnih organa, kojima se, kako tvrde, želi ugušiti svetogorske tradicije koje čine žilu kucavicu njihovog postojanja.
„Ovo je očigledno kršenje naše slobode da se molimo i živimo prema učenju naših duhovnih otaca,“ navodi se u dopisu manastira. Optužbe upućene Carigradskoj patrijaršiji i patrijarhu Vartolomeju, kojeg ne priznaju, kao i grčkim vlastima, ozbiljne su: sistematsko onemogućavanje prava monaha da slede pravila i običaje Istočne pravoslavne crkve kroz sudske intervencije, ograničenja kretanja i pristupa, kao i stalne pretnje silom.
youtube/printscreen/ΕΛΛΗΝΙΚΗ ΕΛΕΥΘΕΡΗ ΤΗΛΕΟΡΑΣΗ 3.32K subscribers
Ovoga leta u Grčkoj su organizovani protesti na kojim se zahtevala zaštita mohana manastira Esfigmen
Manastir Esfigmen već decenijama stoji kao svedok borbe za očuvanje tradicije, često preispitujući granice telesne i duhovne izdržljivosti svojih monaha. Na čelu bratije, iguman arhimandrit Metodije, uputio je apel koji odzvanja kao eho starozavetnog proročanstva: „Naš put, iako težak, do sada je bio put duhovnog postojanja; sada se nalazimo na granici samouništenja, a to je krst koji nosimo u tišini i veri.“
Ovaj vapaj dolazi nakon godina pokušaja da se nađe ravnoteža između poštovanja crkvene tradicije i zakonskih okvira koje postavlja grčka država. Esfigmen ističe da je težina ograničenja na njihovu slobodu obavljanja molitvi i liturgija postala nesnosna, dok se pretnje udaljenjem iz svetog manastira nadvijaju nad monaškim mirom poput olujnih oblaka.
shutterstock.com
Manastir Esfigmen
Sada, kada je pitanje narušavanja prava dospelo pred Ujedinjene nacije, situacija postaje prekretnica u kojoj se monaška postojanost suočava s modernim pravnim izazovima. Ova borba monaha Esfigmena nije samo pravna, već i duhovna – borba za očuvanje svetlosti koja vekovima osvetljava tamu u svetu raskoši i moći.
Kako se situacija bude dalje razvijala, pravoslavni vernici i svetogorski monasi sa strepnjom i nadom gledaju ka budućnosti, molitvama tražeći da mir i pravda nadvladaju nemir i nepravdu, a duša Svete gore ostane netaknuta i sveta, kao što je bila vekovima.
Ovaj višedecenijski konflikt, odraz tenzije između svetovne vlasti i monaške zajednice koja nepokolebljivo brani tradicionalne vrednosti i pravoslavnu veru, doseže kulminaciju približavanjem datuma prinudnog iseljenja 1. avgusta.
Nakon što je dan "D" na Atosu prošao mirno, organizacija "Pravoslavlje ili smrt" oglasila se saopštenjem u kojem zahvaljuje svima koji su se prethodnih dana molili i poručuje da je put spasenja u pobožnosti, bratoljublju, umnožavanju dobra i umanjivanju zla.
Bivši grčki ministar, general Alkivijadis Stefanis, želi da reši goruće probleme – od klimatske krize i prekomernog verskog turizma do višedecenijske pobune monaha Manastira Esfigmen i uticaja stranih sila.
Dok su patrijarsi širom pravoslavnog sveta poslali reči podrške i molitve za žrtve nesreće u Srbiji, carigradski patrijarh uputio je saučešće Španiji zbog poplava, ali ne i srpskom narodu. Da li iza ovog ćutanja postoji dublja poruka ili je reč o propustu u trenucima kada bi izraz solidarnosti bio znak bratske bliskosti?
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Keliot iz kelije Svetog Jovana Krstitelja na Svetoj Gori zadobio je teške povrede u udesu kod Trikale, a njegova smrt zavila je u tugu bratstvo Ivirona i monašku zajednicu Meteora.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Upravitelj Svete gore Alkiviadis Stefanis otkrio je da je pozvao Donalda Trampa da poseti Atos, a američka reakcija bila je iznenađujuće pozitivna. Moguća poseta imala bi istorijski i duhovni značaj za ceo pravoslavni svet.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.