ISPRED KUĆE POKOJNIKA IZNENADA OSVANULO ČAK 30 VREDNIH IKONA KOJE JOŠ ČEKAJU PRAVDU: Petar ostavio komšiji 500.000 evra, misteriozno umro, a onda su počele neverovatne stvari da se dešavaju
Uz tvrdnje o lažnom testamentu i neobjašnjenim okolnostima smrti, porodica Gajić veruje da će sud doneti odluku u korist ćerke jedinice. Velika imovina i vredne ikone, za koje je Petar Gajić želeo da budu darovane crkvi, i dalje čekaju pravdu.
Prošle godine, ispred kuće pokojnog Petra Gajića, koji je preminuo 2020. godine u Čađavici, pronađeno je više od 30 vrednih ikona, zajedno sa ordenima i zahvalnicama koje je Gajić dobio tokom života. Ove dragocenosti dodatno su zakomplikovale pravnu borbu oko nasledstva njegove imovine, čija vrednost prema procenama prelazi milion konvertibilnih maraka.
Priča je počela 2020. godine kada je Gajić preminuo, a njegov dvadesetdvogodišnji komšija tvrdio da mu je testamentom ostavio imetak u vrednosti od pola miliona evra. Međutim, porodica Gajić je izrazila sumnju u ovu tvrdnju, navodeći da su okolnosti njegove smrti bile vrlo nejasne. Prema njihovim iskazima, krevet pokojnika bio je zapaljen, a telo prebačeno u mrtvačnicu bez obaveštenja porodice, koja nije imala pristup sanduku sve do dana sahrane.
Advokat Duško Tomić, koji zastupa porodicu, naglasio je da će ikone biti poklonjene Srpskoj pravoslavnoj crkvi, u skladu sa željom pokojnog, nakon što se završi sudski postupak. Tomić je takođe ukazao da je testament, prema kojem je Gajić imanje ostavio komšiji, osporen od strane njegove ćerke, prenosi BN TV. Ona tvrdi da je dokument falsifikovan, a okolnosti njegove izrade izazivaju ozbiljne sumnje. Testament je, naime, potpisan samo sedam dana pre Gajićeve smrti, dok je on, operisan od raka grla i nesposoban za govor, navodno izgovorio saglasnost sa sadržajem dokumenta.
Republika
Sahrana, Ilustracija
Dodatno, istraga je pokazala da testament nije sačinjen u advokatskoj kancelariji, kao što je navedeno, već u kancelariji notarke, što daje osnovu za njegovu osporavanju.
Porodica Gajić takođe ukazuje na tešku životnu situaciju Gajićeve ćerke, koja već 13 godina boravi u neuropsihijatrijskoj bolnici, a njen otac je, prema njenim rečima, želeo da joj obezbedi budućnost. Na crkvenoj ogradi, na zlatnoj pločici, upisano je i njeno ime, što advokat Tomić smatra dokazom da je bila deo njegovog plana.
Porodica traži ekshumaciju posmrtnih ostataka i ponovnu obdukciju, jer smatraju da Gajić nije preminuo od raka grla, kako piše u zvaničnoj dokumentaciji. Svedoci navode da je njegovo telo pronađeno u kući, nago i u sumnjivim okolnostima, dok je kovčeg zatvoren bez prisustva mrtvozornika.
Uz tvrdnje o lažnom testamentu i neobjašnjenim okolnostima smrti, porodica Gajić veruje da će sud doneti odluku u korist ćerke jedinice. Velika imovina i vredne ikone, za koje je Petar Gajić želeo da budu darovane crkvi, i dalje čekaju pravdu.
Pomoćnik direktora Kancelarije za KiM, Miloš Terzić, naglasio je da Pećka patrijaršija predstavlja centar srpske duhovnosti već skoro 800 godina, uz obećanje da će se nastaviti borba za očuvanje srpskih vrednosti na tom prostoru.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo posetio je Gvatemalu, gde su monasi primili sveštenički čin, a zajednice različitih naroda pronašle duhovno utočište pod okriljem pravoslavne crkve.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
Prema navodima iz diplomatskih krugova, Evropska unija ponovo otvara pitanje restriktivnih mera prema patrijarhu Kirilju, što je izazvalo zabrinutost u crkvenim krugovima zbog mogućeg presedana za verske poglavare.
U Ruskom domu u Beogradu održan je humanitarni koncert "Mirno nebo za dečiji osmeh 9", uz poziv vikara patrijarha srpskog za pomoć ugroženim Srbima u Eparhiji raško-prizrenskoj.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Prema navodima iz diplomatskih krugova, Evropska unija ponovo otvara pitanje restriktivnih mera prema patrijarhu Kirilju, što je izazvalo zabrinutost u crkvenim krugovima zbog mogućeg presedana za verske poglavare.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U selu Resen kod Bosilegrada osveštan je hram Svetog proroka Ilije, čija je gradnja započeta u 19. veku, a dovršena tek danas, kada su meštani ispunili obećanje koje su generacije prenosile kao porodični i seoski amanet.
Nežna tekstura, bogat ukus i nekoliko jednostavnih sastojaka dovoljni su za specijalitet koji se odlično slaže uz doručak, večeru ili kao dodatak ručku.