Potomak ruskih izbeglica i istaknuti stručnjak za rusku književnost i jezik napustio nas je, ostavljajući neizbrisiv trag u srpskoj kulturi. Njegov doprinos prosveti, pedagoški rad i decenije služenja crkvenom životu zauvek će ostati deo našeg sećanja.
U večnom predvečerju, 13. novembra 2024. godine, usnuo je u Gospodu prof. Andrej Tarasjev, čija se duša vinula među svetle pravednike, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag u duhovnom i prosvetnom životu Srbije. Taj tihi, nenametljivi ipođakon, rođen u Beogradu 1933. godine, bio je potomak plemenite loze ruskih izbeglica, koje su, noseći sa sobom veru i tradiciju, našle utočište u Srbiji nakon Oktobarske revolucije.
U subotu, 16. novembra, u ruskom hramu Svete Trojice na Tašmajdanu biće služena sveta zaupokojena liturgija, praćena opelom, za prof. Andreja, čijem će uzglavlju mnogi uzdahnuti s tugom i poštovanjem. Njegova tiha snaga, predanost i izvanredni doprinos pedagoškom radu i očuvanju pravoslavne kulture ostaće kao svetionik i vodilja za sve koji se sa ljubavlju sećaju njegove topline i mudrosti.
Schutterstock
Ruski hram Svete Trojice, u kom je prof Andrej Tarasjev godinama bio horovođa
Porodica Tarasjev, duboko ukorenjena u ruskoj i srpskoj pravoslavnoj tradiciji, darovala je našem narodu generacije sveštenika i uglednih vojnih lica, a Andrej, dete te plemenite loze, bio je istinski most između dva naroda, dve kulture i dve istorije.
Odrastao je u Beogradu, gde je završio osnovnu školu u Ruskom domu cara Nikolaja Drugog i maturirao u Drugoj muškoj gimnaziji. Njegov akademski put bio je bogat: studirao je istoriju umetnosti i arhitekturu, da bi diplomirao na Katedri za istočne i zapadne slovenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta, posvetivši se ruskom jeziku.
Prof. Tarasjev nije bio samo profesor – bio je inspiracija, učitelj i čuvar duhovnih vrednosti. Njegov rad sa studentima, autorstvo desetak udžbenika ruskog jezika i brojnih studija iz oblasti književnosti, osvetljavali su put mladima ka razumevanju ne samo jezika, već i duše ruskog naroda.
Turbulentna vremena komunističke diktature nisu slomila njegovu veru. U januaru 1962. godine, kada je zbog dirigenstva i pevanja u crkvi udaljen sa Katedre za ruski jezik, Andrej je s ponosom nosio teret svog izbora, svedočeći kako ljubav prema Bogu prevazilazi sve nedaće. Njegov doprinos crkvenom pojnom nasleđu bio je neprocenjiv – godinama je bio horovođa ruskog hrama Svete Trojice i ipođakon crkve Svetog Trifuna na Topčiderskom groblju.
Printscreen/Youtube/Palma Plus Jagodina
Protojerej-stavrofor Vitalije Tarasjev, danas je starešina Hrama Svete Trojice
Andrejevo znanje i predanost odjekivali su kroz radove koji su svedočili o bogatoj istoriji Ruske ravoslavne cagranične crkve. Njegove knjige o ruskim monasima koji su obnavljali srpske manastire ostale su kao živi spomenici bratstva i duhovne snage. Ljubav prema ocu, krstonosnom proti Vitaliju Tarasjevu, i sećanja na mitropolita Antonija (Hrapovickog), koji je bio čest gost njihovog doma, utkale su u njega duboko razumevanje smisla zajedništva i vere.
Andrejev stariji brat Vasilije bio je paroh pri ruskoj Svetotrojičkoj crkvi na Tašmajdanu, a njegov bratanac, protojerej-stavrofor Vitalije Tarasjev, danas je starešina tog hrama.
U Andrejevom liku Srbija je imala pravog čuvara duha, onog koji je premostio vekove i doneo svetlost ruske kulture, ostavivši budućim naraštajima da čuvaju to blago. Vječnaja pamjat! Njegovo ime i delo ostaće uklesano u srcima svih koji su ga poznavali i divili se njegovoj postojanosti.
Arhimandrit Zaharija iz Tanzanije krenuo je na neobično duhovno putovanje – odrastao je u rimokatoličkoj porodici, susreo se sa pravoslavljem i postao monah, služeći u Rusiji.
U dubokoj povezanosti pravoslavne vere i bratske ljubavi, poglavar Ruske pravoslavne crkve uputio je iskreno saučešće srpskom narodu, moleći se za večni mir nastradalih i utehu onima koji tuguju.
Suočena s porastom suicida među mladima izazvanih delovanjem opasnih onlajn grupa, Ruska pravoslavna crkva uvodi smernice koje omogućavaju opelo u ovim specifičnim slučajevima.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nesreća na novosadskoj železničkoj stanici potresla je Srbiju i pravoslavni svet. Mitropolit volokolamski Antonije uputio je reči utehe i podrške, pridružujući se patrijarhu Porfiriju i ruskoj crkvi u molitvama za nastradale i njihove porodice.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Prema navodima iz diplomatskih krugova, Evropska unija ponovo otvara pitanje restriktivnih mera prema patrijarhu Kirilju, što je izazvalo zabrinutost u crkvenim krugovima zbog mogućeg presedana za verske poglavare.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.