Potomak ruskih izbeglica i istaknuti stručnjak za rusku književnost i jezik napustio nas je, ostavljajući neizbrisiv trag u srpskoj kulturi. Njegov doprinos prosveti, pedagoški rad i decenije služenja crkvenom životu zauvek će ostati deo našeg sećanja.
U večnom predvečerju, 13. novembra 2024. godine, usnuo je u Gospodu prof. Andrej Tarasjev, čija se duša vinula među svetle pravednike, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag u duhovnom i prosvetnom životu Srbije. Taj tihi, nenametljivi ipođakon, rođen u Beogradu 1933. godine, bio je potomak plemenite loze ruskih izbeglica, koje su, noseći sa sobom veru i tradiciju, našle utočište u Srbiji nakon Oktobarske revolucije.
U subotu, 16. novembra, u ruskom hramu Svete Trojice na Tašmajdanu biće služena sveta zaupokojena liturgija, praćena opelom, za prof. Andreja, čijem će uzglavlju mnogi uzdahnuti s tugom i poštovanjem. Njegova tiha snaga, predanost i izvanredni doprinos pedagoškom radu i očuvanju pravoslavne kulture ostaće kao svetionik i vodilja za sve koji se sa ljubavlju sećaju njegove topline i mudrosti.
Schutterstock
Ruski hram Svete Trojice, u kom je prof Andrej Tarasjev godinama bio horovođa
Porodica Tarasjev, duboko ukorenjena u ruskoj i srpskoj pravoslavnoj tradiciji, darovala je našem narodu generacije sveštenika i uglednih vojnih lica, a Andrej, dete te plemenite loze, bio je istinski most između dva naroda, dve kulture i dve istorije.
Odrastao je u Beogradu, gde je završio osnovnu školu u Ruskom domu cara Nikolaja Drugog i maturirao u Drugoj muškoj gimnaziji. Njegov akademski put bio je bogat: studirao je istoriju umetnosti i arhitekturu, da bi diplomirao na Katedri za istočne i zapadne slovenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta, posvetivši se ruskom jeziku.
Prof. Tarasjev nije bio samo profesor – bio je inspiracija, učitelj i čuvar duhovnih vrednosti. Njegov rad sa studentima, autorstvo desetak udžbenika ruskog jezika i brojnih studija iz oblasti književnosti, osvetljavali su put mladima ka razumevanju ne samo jezika, već i duše ruskog naroda.
Turbulentna vremena komunističke diktature nisu slomila njegovu veru. U januaru 1962. godine, kada je zbog dirigenstva i pevanja u crkvi udaljen sa Katedre za ruski jezik, Andrej je s ponosom nosio teret svog izbora, svedočeći kako ljubav prema Bogu prevazilazi sve nedaće. Njegov doprinos crkvenom pojnom nasleđu bio je neprocenjiv – godinama je bio horovođa ruskog hrama Svete Trojice i ipođakon crkve Svetog Trifuna na Topčiderskom groblju.
Printscreen/Youtube/Palma Plus Jagodina
Protojerej-stavrofor Vitalije Tarasjev, danas je starešina Hrama Svete Trojice
Andrejevo znanje i predanost odjekivali su kroz radove koji su svedočili o bogatoj istoriji Ruske ravoslavne cagranične crkve. Njegove knjige o ruskim monasima koji su obnavljali srpske manastire ostale su kao živi spomenici bratstva i duhovne snage. Ljubav prema ocu, krstonosnom proti Vitaliju Tarasjevu, i sećanja na mitropolita Antonija (Hrapovickog), koji je bio čest gost njihovog doma, utkale su u njega duboko razumevanje smisla zajedništva i vere.
Andrejev stariji brat Vasilije bio je paroh pri ruskoj Svetotrojičkoj crkvi na Tašmajdanu, a njegov bratanac, protojerej-stavrofor Vitalije Tarasjev, danas je starešina tog hrama.
U Andrejevom liku Srbija je imala pravog čuvara duha, onog koji je premostio vekove i doneo svetlost ruske kulture, ostavivši budućim naraštajima da čuvaju to blago. Vječnaja pamjat! Njegovo ime i delo ostaće uklesano u srcima svih koji su ga poznavali i divili se njegovoj postojanosti.
Arhimandrit Zaharija iz Tanzanije krenuo je na neobično duhovno putovanje – odrastao je u rimokatoličkoj porodici, susreo se sa pravoslavljem i postao monah, služeći u Rusiji.
U dubokoj povezanosti pravoslavne vere i bratske ljubavi, poglavar Ruske pravoslavne crkve uputio je iskreno saučešće srpskom narodu, moleći se za večni mir nastradalih i utehu onima koji tuguju.
Suočena s porastom suicida među mladima izazvanih delovanjem opasnih onlajn grupa, Ruska pravoslavna crkva uvodi smernice koje omogućavaju opelo u ovim specifičnim slučajevima.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Na međunarodnoj konferenciji u Palati Srbija obeležen vek crkve Svete Trojice, čiji temelji leže u veri, ljubavi i podršci srpskog naroda ruskoj braći u teškim vremenima nakon Oktobarske revolucije.
Nesreća na novosadskoj železničkoj stanici potresla je Srbiju i pravoslavni svet. Mitropolit volokolamski Antonije uputio je reči utehe i podrške, pridružujući se patrijarhu Porfiriju i ruskoj crkvi u molitvama za nastradale i njihove porodice.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Pravoslavlje uči da je brak zajednica ljubavi, u kojoj oba partnera, kroz međusobnu podršku i poštovanje, imaju ulogu da rastu i postignu duhovnu zrelost.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.