Na međunarodnoj konferenciji u Palati Srbija obeležen vek crkve Svete Trojice, čiji temelji leže u veri, ljubavi i podršci srpskog naroda ruskoj braći u teškim vremenima nakon Oktobarske revolucije.
U Palati Srbija, pod okriljem Kabineta ministra dr Nenada Popovića, održana je međunarodna naučna konferencija povodom stogodišnjice Svetotrojičkog hrama Podvorja Ruske pravoslavne crkve u Beogradu. Ovo događanje okupilo je eminentne teologe, istoričare i diplomate, slaveći vek postojanja hrama koji je simbol bratske ljubavi i duhovne povezanosti Srpske i Ruske pravoslavne crkve.
Pozdravnu reč prisutnima uputio je episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije, izaslanik patrijarha Porfirija, prenoseći njegov blagoslov. On je istakao značaj hrama, podignutog 1924. godine uz podršku srpskog naroda i Srpske crkve, kao utočišta ruskim izbeglicama nakon Oktobarske revolucije.
Foto: SPC / TV Hram
Otac Vitalij Tarasjev, starešina Svetotroičkog hrama i mitropolit volokolamski Antonije, predsednik Odeljenja spoljnih crkvenih veza Moskovske patrijaršije
- Srpski narod i Srpska pravoslavna crkva nikada nisu zaboravili bratsku ljubav Rusije kroz našu stradalnu istoriju. Svetotrojički hram je iznikao iz molitvenog plača ruskog naroda za otadžbinom, ali i kao svedočanstvo podrške Srpske crkve u teškim vremenima. On je svetionik koji već vek svedoči o duhovnoj povezanosti naših Crkava i naroda - rekao je vladika Nektarije.
Hram, je projektovao ruski arhitekte Valerij Staševski, ia zgrađen je na zemljištu koje je darovao srpski narod. Ova svetinja u centru Beograda postala je dom mnogim ruskim izbeglicama i simbol uzajamne ljubavi dveju Crkava.
Foto: SPC / TV Hram
U Palati Srbija, pod okriljem Kabineta ministra dr Nenada Popovića, održana je međunarodna naučna konferencija povodom stogodišnjice Svetotrojičkog hrama Podvorja Ruske pravoslavne crkve u Beogradu
Konferencija je otvorena rečima ministra dr Nenada Popovića, koji je naglasio važnost čuvanja zajedničkog nasleđa i podsećanja na vekovno bratstvo. Ambasador Ruske Federacije, Aleksandar Bocan Harčenko, osvrnuo se na značaj rusko-srpskih odnosa, dok je protojerej Vitalij Tarasjev, starešina Podvorja, govorio o kontinuitetu misije hrama u srcu Beograda.
Panel diskusija, pod moderacijom Sanje Lubardić, okupila je ugledne srpske i ruske intelektualce, uključujući mitropolita volokolamskog Antonija, predsednika Odeljenja spoljnih crkvenih veza Moskovske patrijaršije, potom protojereje Jovana Milanovića i Darka Đoga, kao i akademike poput Jelene Guskov. Izlaganja su osvetlila istorijske, teološke i društvene aspekte značaja hrama, naglašavajući njegovu ulogu u očuvanju pravoslavlja i negovanju međusobnih veza.
Foto: SPC / TV Hram
U Palati Srbija, pod okriljem Kabineta ministra dr Nenada Popovića, održana je međunarodna naučna konferencija povodom stogodišnjice Svetotrojičkog hrama Podvorja Ruske pravoslavne crkve u Beogradu
Sto godina Svetotrojičkog hrama nije samo jubilej jedne zgrade, već svedočanstvo o veri i istrajnosti. Njegova istorija podseća na snagu zajedništva i molitve, koja prevazilazi granice i vekove.
Kao što je episkop Nektarije zaključio:
– Neka Gospod svojom milošću i dalje ukrepljuje naše narode i Crkve da zajedno svedočimo veru i ljubav prema Bogu i jedni prema drugima.
Svetotrojički hram i danas ostaje živi spomenik bratstva i duhovne povezanosti, inspiracija za buduće generacije da čuvaju nasleđe vere i ljubavi koje nas ujedinjuje.
Suočena s porastom suicida među mladima izazvanih delovanjem opasnih onlajn grupa, Ruska pravoslavna crkva uvodi smernice koje omogućavaju opelo u ovim specifičnim slučajevima.
Potomak ruskih izbeglica i istaknuti stručnjak za rusku književnost i jezik napustio nas je, ostavljajući neizbrisiv trag u srpskoj kulturi. Njegov doprinos prosveti, pedagoški rad i decenije služenja crkvenom životu zauvek će ostati deo našeg sećanja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kanavka (kanal) je put kojim je prošla Presveta Bogorodica kako ga je Sveti Serafim Sarovski označio. Na tom putu se nalazi manastir Divijevo, jedna od značajnijih svetinja pravoslavnih hrišćana.
Susret poglavara Srpske pravoslavne crkve sa ministrima kulture Rusije i Srbije osvetljava duboke veze dva naroda – od zajedničkog duhovnog nasleđa do očuvanja kulturnih vrednosti u savremenom svetu.
Od Starog zaveta do današnjih dana, proročanstva svetih osoba intrigiraju i uznemiruju svet. Svetiteljka koja je živela u Rusiji u prvoj polovini 20. veka ostavila je proročke poruke koje govore o budućim iskušenjima i teškim vremenima.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.