Na međunarodnoj konferenciji u Palati Srbija obeležen vek crkve Svete Trojice, čiji temelji leže u veri, ljubavi i podršci srpskog naroda ruskoj braći u teškim vremenima nakon Oktobarske revolucije.
U Palati Srbija, pod okriljem Kabineta ministra dr Nenada Popovića, održana je međunarodna naučna konferencija povodom stogodišnjice Svetotrojičkog hrama Podvorja Ruske pravoslavne crkve u Beogradu. Ovo događanje okupilo je eminentne teologe, istoričare i diplomate, slaveći vek postojanja hrama koji je simbol bratske ljubavi i duhovne povezanosti Srpske i Ruske pravoslavne crkve.
Pozdravnu reč prisutnima uputio je episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije, izaslanik patrijarha Porfirija, prenoseći njegov blagoslov. On je istakao značaj hrama, podignutog 1924. godine uz podršku srpskog naroda i Srpske crkve, kao utočišta ruskim izbeglicama nakon Oktobarske revolucije.
Foto: SPC / TV Hram
Otac Vitalij Tarasjev, starešina Svetotroičkog hrama i mitropolit volokolamski Antonije, predsednik Odeljenja spoljnih crkvenih veza Moskovske patrijaršije
- Srpski narod i Srpska pravoslavna crkva nikada nisu zaboravili bratsku ljubav Rusije kroz našu stradalnu istoriju. Svetotrojički hram je iznikao iz molitvenog plača ruskog naroda za otadžbinom, ali i kao svedočanstvo podrške Srpske crkve u teškim vremenima. On je svetionik koji već vek svedoči o duhovnoj povezanosti naših Crkava i naroda - rekao je vladika Nektarije.
Hram, je projektovao ruski arhitekte Valerij Staševski, ia zgrađen je na zemljištu koje je darovao srpski narod. Ova svetinja u centru Beograda postala je dom mnogim ruskim izbeglicama i simbol uzajamne ljubavi dveju Crkava.
Foto: SPC / TV Hram
U Palati Srbija, pod okriljem Kabineta ministra dr Nenada Popovića, održana je međunarodna naučna konferencija povodom stogodišnjice Svetotrojičkog hrama Podvorja Ruske pravoslavne crkve u Beogradu
Konferencija je otvorena rečima ministra dr Nenada Popovića, koji je naglasio važnost čuvanja zajedničkog nasleđa i podsećanja na vekovno bratstvo. Ambasador Ruske Federacije, Aleksandar Bocan Harčenko, osvrnuo se na značaj rusko-srpskih odnosa, dok je protojerej Vitalij Tarasjev, starešina Podvorja, govorio o kontinuitetu misije hrama u srcu Beograda.
Panel diskusija, pod moderacijom Sanje Lubardić, okupila je ugledne srpske i ruske intelektualce, uključujući mitropolita volokolamskog Antonija, predsednika Odeljenja spoljnih crkvenih veza Moskovske patrijaršije, potom protojereje Jovana Milanovića i Darka Đoga, kao i akademike poput Jelene Guskov. Izlaganja su osvetlila istorijske, teološke i društvene aspekte značaja hrama, naglašavajući njegovu ulogu u očuvanju pravoslavlja i negovanju međusobnih veza.
Foto: SPC / TV Hram
U Palati Srbija, pod okriljem Kabineta ministra dr Nenada Popovića, održana je međunarodna naučna konferencija povodom stogodišnjice Svetotrojičkog hrama Podvorja Ruske pravoslavne crkve u Beogradu
Sto godina Svetotrojičkog hrama nije samo jubilej jedne zgrade, već svedočanstvo o veri i istrajnosti. Njegova istorija podseća na snagu zajedništva i molitve, koja prevazilazi granice i vekove.
Kao što je episkop Nektarije zaključio:
– Neka Gospod svojom milošću i dalje ukrepljuje naše narode i Crkve da zajedno svedočimo veru i ljubav prema Bogu i jedni prema drugima.
Svetotrojički hram i danas ostaje živi spomenik bratstva i duhovne povezanosti, inspiracija za buduće generacije da čuvaju nasleđe vere i ljubavi koje nas ujedinjuje.
Suočena s porastom suicida među mladima izazvanih delovanjem opasnih onlajn grupa, Ruska pravoslavna crkva uvodi smernice koje omogućavaju opelo u ovim specifičnim slučajevima.
Potomak ruskih izbeglica i istaknuti stručnjak za rusku književnost i jezik napustio nas je, ostavljajući neizbrisiv trag u srpskoj kulturi. Njegov doprinos prosveti, pedagoški rad i decenije služenja crkvenom životu zauvek će ostati deo našeg sećanja.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Kanavka (kanal) je put kojim je prošla Presveta Bogorodica kako ga je Sveti Serafim Sarovski označio. Na tom putu se nalazi manastir Divijevo, jedna od značajnijih svetinja pravoslavnih hrišćana.
Susret poglavara Srpske pravoslavne crkve sa ministrima kulture Rusije i Srbije osvetljava duboke veze dva naroda – od zajedničkog duhovnog nasleđa do očuvanja kulturnih vrednosti u savremenom svetu.
Od Starog zaveta do današnjih dana, proročanstva svetih osoba intrigiraju i uznemiruju svet. Svetiteljka koja je živela u Rusiji u prvoj polovini 20. veka ostavila je proročke poruke koje govore o budućim iskušenjima i teškim vremenima.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.