Duhovna riznica 22.10.2025 | 17:30

TIHI RAT PROTIV PRAVOSLAVLJA: Verski analitičar Slobodan Stojičević otkriva kako moćni centri žele da promene duhovni identitet naroda

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
TIHI RAT PROTIV PRAVOSLAVLJA: Verski analitičar Slobodan Stojičević otkriva kako moćni centri žele da promene duhovni identitet naroda
Freepik/Printscreen Informer

Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.

Pravoslavlje je vekovima bilo duhovni stub mnogih naroda, naročito srpskog i ruskog. Danas, međutim, ono se sve češće suočava s pritiscima koji prevazilaze klasične političke i verske sukobe. Prema rečima verskog analitičara Slobodana Stojičevića, u toku je hibridni rat protiv pravoslavlja — sofisticirana i dugoročno planirana strategija koja obuhvata političke, informacione i duhovne napade, s ciljem potiskivanja tradicionalnih vrednosti i slabljenja uticaja pravoslavnih crkava, pre svega Srpske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve.

Strategija koja ima duboke korene

– Taj problem nije običan, ima duboku istoriju, osmišljen je... To je vojna operacija i nije slučajnost. Ovo što se danas dešava s pravoslavljem deo je jedne ogromne operacije – naglašava Stojičević, prenosi portal rt.rs.

On objašnjava da je hibridni rat zasnovan na principima koji se prilagođavaju svakoj državi posebno, ali da je suština ista: sistematsko potkopavanje autoriteta Crkve i njene uloge u društvu. Prvi vidljivi primeri takve prakse mogli su da se vide u Crnoj Gori i Estoniji, gde je agresivni partikularizam iskorišćen kako bi se oslabio jedinstveni glas pravoslavlja.

– Nazvao sam ga hibridni rat protiv pravoslavlja. Konkretno sam pisao o hibridnom ratu protiv Srpske pravoslavne crkve, ali to je samo deo i princip je isti, samo se on modifikuje u odnosu na svaku državu posebno – dodaje Stojičević.

Printscreen Informer
Verski analitičar Slobodana Stojičevića

 

Podrivanje duhovnog autoriteta

Srpska pravoslavna crkva je kroz istoriju bila i ostala glas naroda i često poslednji bastion državnosti. Upravo zato, objašnjava analitičar, ona je danas meta složenih i perfidnih napada.

– Zbog toga se često dešava da neke domaće, a pre svih liberalne i prozapadne televizije, pozivaju srpske teologe koji su spremni da napadaju Srpsku pravoslavnu crkvu – kaže Stojičević.

Jedan od ključnih trenutaka bio je 2004. godina, kada je, uz podršku Evropske unije, Teološki fakultet vraćen u sastav univerziteta. – Profesori koji su pre toga bili slabo plaćeni na Bogoslovskom fakultetu i to radili iz ljubavi i vere, dobili su bolje plate i otvarala su im se bolja mesta. To je jedna veoma perfidna i dugoročna igra Evropske unije, koja je procenila da na taj način može da uđe u Srpsku pravoslavnu crkvu – ističe Stojičević.

Najveći zaokret, po njegovim rečima, dogodio se 2017. godine, kada su profesori Teološkog fakulteta sebe počeli da definišu kao naučnike, otvarajući vrata sekularnim interpretacijama i prihvatanju teorija koje su u dubokom raskoraku s hrišćanskim učenjem.

Informativni rat kao najagresivnije oružje

Najopasniji front hibridnog rata, kako Stojičević upozorava, jeste informaciona sfera.

– Sada, na primer, imamo Savez pravoslavnih novinara – ukrajinsku organizaciju koja je otvorila svoje filijale u Nemačkoj, Srbiji, Bugarskoj, Grčkoj, Albaniji... A niko ne zna ko ih finansira, kome se potčinjavaju, kojem pravoslavlju... To je upad na kanonsku teritoriju – naglašava on.

Ova organizacija, kako kaže, ima snažniji informativni aparat nego većina priznatih pravoslavnih institucija, pa čak i SPC. – Ljudi će se za godinu dana informisati iz Ukrajine o Srbiji. Jedino kako SPC može da se brani jeste da bude proaktivna – da uoči tendenciju i da na nju reaguje – podvlači Stojičević.

Printscreen Informer
Verski analitičar Slobodana Stojičevića

 

Politička pozadina: uticaj NATO-a i Evropske unije

U ovom hibridnom ratu ključnu ulogu, prema Stojičeviću, igraju NATO i Evropska unija. Carigradska patrijaršija je, pod njihovim uticajem, priznala raskolničku crkvu u Ukrajini — što je označilo novu fazu geopolitičkog pritiska na pravoslavlje.

– U novembru 2019. godine, kada je pripreman zakon o konfiskaciji crkava, otvoren je krizni štab NATO-a. To je prvi krizni štab NATO pakta u jednoj državi članici – podseća Stojičević.

Koreni ovih procesa, dodaje, sežu još u 1952. godinu i prijem Grčke i Turske u NATO, kada je Crkva stavljena na državni budžet, čime je otvorena mogućnost za političke manipulacije.

Evropski parlament je 2022. doneo deklaraciju u kojoj je Ruska crkva označena kao konzervativna i nereformisana, a SPC je svrstana u kategoriju institucija koje šire maligni uticaj ruskog sveta.

– Grčka crkva najviše zavisi od evropskih finansija, zbog čega ne čudi što kao poslušnik radi sve ono što od nje traže. Kada je došlo vreme na Ukrajinu, bilo je vrlo lako dogovoriti sa patrijarhom Vartolomejem da se da tomos ukrajinskim raskolnicima – zaključuje Stojičević.

Duhovna odbrana kao jedini odgovor

Hibridni rat protiv pravoslavlja nije vidljiv kao tradicionalni sukobi, ali njegove posledice mogu biti dalekosežne. Napadi kroz medije, akademske institucije i međunarodne organizacije imaju za cilj postepeno razaranje duhovnog tkiva naroda.

Odgovor na takav rat, prema Stojičeviću, mora biti duhovna budnost i proaktivnost same Crkve, kao i jačanje informacione prisutnosti i svesti među vernicima.

– Pravoslavlje je kroz istoriju preživelo mnoge udare. I ovaj rat, ma koliko perfidan bio, može se pobediti — ako znamo da prepoznamo njegove metode i na njih odgovorimo snagom vere i istine – poručuje verski analitičar Stojičević.