Foto: Alkhimov Maxim / WikipediaCrkva u Pjong Jangu
Priča o ovom hramu počinje 2002. godine, kada je Kim Džong Il, otac aktuelnog vođe Kim Džong Una, posetio istočnu Rusiju.
Mnogi ljudi smatraju da u Severnoj Koreji, kao komunističkoj državi, nema crkava i da je religija potpuno potisnuta. Kada pomisle na ovu istočnoazijsku zemlju, često im na pamet padne budizam, koji je prisutan u regiji. Ipak, istina je da u glavnom gradu Severne Koreje, Pjongjangu, postoji pravoslavna svetinja pod imenom Hram Životodavnog Trojstva, koji se izdvaja ne samo po svojoj arhitekturi, već i po prisutnosti severnokorejskih pravoslavnih sveštenika.
Priča o ovom hramu počinje 2002. godine, kada je Kim Džong Il, otac aktuelnog vođe Kim Džong Una, posetio istočnu Rusiju. Tokom ove posete, 22. avgusta, imao je priliku da poseti pravoslavnu crkvu u Habarovsku. Tamo ga je očarala predivna arhitektura i bogatstvo ornamentike pravoslavlja. Ova poseta ostavila je snažan utisak na njega, te je izrazio želju da sličan hram bude izgrađen i u njegovoj domovini.
Printscreen
Pravoslavna crkva u Pjong Jangu
Tokom razgovora sa ruskim diplomatama, Kim Džong Il je, na pitanje: "Ima li vernika u Severnoj Koreji?" odgovorio: "Naći ćemo ih." Kako bi to ostvario, osnovao je Korejski pravoslavni komitet, koji je uspostavio kontakt s Ruskom pravoslavnom crkvom.
Kao deo ovog procesa, komitet je poslao četvoricu studenata na školovanje u Rusku pravoslavnu duhovnu akademiju. Ovi mladići, koji su prethodno bili pripadnici severnokorejske službe bezbednosti, tokom svog boravka u akademiji krstili su se kao pravoslavni hrišćani. Jedan od njih, Feodor Kim, podelio je svoja iskustva o teškoćama s kojima su se suočavali prilikom prilagođavanja pravoslavnoj veri.
Credit: Vladimir Velengurin / Sputnik / Profimedia
Pravoslavna crkva u Pjong Jangu
Nakon završetka studija, svi su raspoređeni u Vladivostok, gde su imali priliku da steknu praktično iskustvo i dodatno se upoznaju s verom. Otvorena ceremonija za pravoslavni hram u Pjongjangu održana je 24. juna 2003. godine, dok je sam hram posvećen 13. avgusta 2006. godine. Ovom događaju prisustvovali su ruski verski i politički lideri.
Danas, Hram Životodavnog Trojstva služi kao mesto okupljanja za nekolicinu vernika u Severnoj Koreji, koji redovno dolaze na službe. Ruski predsednik Vladimir Putin takođe je posetio hram tokom svoje posete Pjongjangu. Tokom svog boravka zapalio je sveću i razgovarao s nadbiskupom Teofanom, koji je tom prilikom obavio kratku službu.
Inače, u Severnoj Koreji postoje samo četiri službene crkve i sve se nalaze u Pjongjangu. Osim Ruske pravoslavne crkve, tu su i rimokatolička crkva i dve protestantske crkve.
Nove izjave poglavara Carigradske patrijaršije dodatno produbljuju podele u pravoslavnom svetu, iako pozivaju na jedinstvo uprkos ruskom otporu priznanju ukrajinske autokefalije.
Iguman Manastira Podmaine kaže da tetoviranje zapravo potiče iz potrebe da telo uzme učešće u večnim božanskim energijama, ali da to ljudi manifestuju na pogrešan način.
Hram Spasa naroda u centru Bukurešta iz dana u dan dostiže nove visine, privlačeći milione vernika i turista, dok umetnici završavaju unutrašnje mozaike i pripremaju impozantno zvono.
Mnoge ljude uznemiravaju neželjene i teške pomisli, ali ruski svetitelj objašnjava da greh ne nastaje samim iskušenjem, već onda kada čovek svesno prihvati ono što mu se javlja u umu i srcu.
Poznat po asketskom životu i neobičnim darovima, ovaj ugodnik Božji ostavio je snažno svedočanstvo vere kroz molitvu, pomoć siromašnima i duhovnu blizinu sa ljudima i posle upokojenja.
Nakon prijema u Patrijaršijskom dvoru i posete Pećkoj patrijaršiji, zajednički obilazak svetinja nastavljen je u jednoj od najznačajnijih srednjovekovnih zadužbina na Kosovu i Metohiji.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mark Linč kritikovao je američku spoljnopolitičku pasivnost, najavljujući zakonodavne i ekonomske mere prema Turskoj dok ne dođe do promene statusa Aja Sofije.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Pripremljen po recepturi hilandarskih monaha, krompir pokazuje kako se od vode, paradajza i krompira dobija toplo, zasitno jelo koje nosi ukus monaške jednostavnosti i postne svakodnevice.