Foto: Alkhimov Maxim / WikipediaCrkva u Pjong Jangu
Priča o ovom hramu počinje 2002. godine, kada je Kim Džong Il, otac aktuelnog vođe Kim Džong Una, posetio istočnu Rusiju.
Mnogi ljudi smatraju da u Severnoj Koreji, kao komunističkoj državi, nema crkava i da je religija potpuno potisnuta. Kada pomisle na ovu istočnoazijsku zemlju, često im na pamet padne budizam, koji je prisutan u regiji. Ipak, istina je da u glavnom gradu Severne Koreje, Pjongjangu, postoji pravoslavna svetinja pod imenom Hram Životodavnog Trojstva, koji se izdvaja ne samo po svojoj arhitekturi, već i po prisutnosti severnokorejskih pravoslavnih sveštenika.
Priča o ovom hramu počinje 2002. godine, kada je Kim Džong Il, otac aktuelnog vođe Kim Džong Una, posetio istočnu Rusiju. Tokom ove posete, 22. avgusta, imao je priliku da poseti pravoslavnu crkvu u Habarovsku. Tamo ga je očarala predivna arhitektura i bogatstvo ornamentike pravoslavlja. Ova poseta ostavila je snažan utisak na njega, te je izrazio želju da sličan hram bude izgrađen i u njegovoj domovini.
Printscreen
Pravoslavna crkva u Pjong Jangu
Tokom razgovora sa ruskim diplomatama, Kim Džong Il je, na pitanje: "Ima li vernika u Severnoj Koreji?" odgovorio: "Naći ćemo ih." Kako bi to ostvario, osnovao je Korejski pravoslavni komitet, koji je uspostavio kontakt s Ruskom pravoslavnom crkvom.
Kao deo ovog procesa, komitet je poslao četvoricu studenata na školovanje u Rusku pravoslavnu duhovnu akademiju. Ovi mladići, koji su prethodno bili pripadnici severnokorejske službe bezbednosti, tokom svog boravka u akademiji krstili su se kao pravoslavni hrišćani. Jedan od njih, Feodor Kim, podelio je svoja iskustva o teškoćama s kojima su se suočavali prilikom prilagođavanja pravoslavnoj veri.
Credit: Vladimir Velengurin / Sputnik / Profimedia
Pravoslavna crkva u Pjong Jangu
Nakon završetka studija, svi su raspoređeni u Vladivostok, gde su imali priliku da steknu praktično iskustvo i dodatno se upoznaju s verom. Otvorena ceremonija za pravoslavni hram u Pjongjangu održana je 24. juna 2003. godine, dok je sam hram posvećen 13. avgusta 2006. godine. Ovom događaju prisustvovali su ruski verski i politički lideri.
Danas, Hram Životodavnog Trojstva služi kao mesto okupljanja za nekolicinu vernika u Severnoj Koreji, koji redovno dolaze na službe. Ruski predsednik Vladimir Putin takođe je posetio hram tokom svoje posete Pjongjangu. Tokom svog boravka zapalio je sveću i razgovarao s nadbiskupom Teofanom, koji je tom prilikom obavio kratku službu.
Inače, u Severnoj Koreji postoje samo četiri službene crkve i sve se nalaze u Pjongjangu. Osim Ruske pravoslavne crkve, tu su i rimokatolička crkva i dve protestantske crkve.
Nove izjave poglavara Carigradske patrijaršije dodatno produbljuju podele u pravoslavnom svetu, iako pozivaju na jedinstvo uprkos ruskom otporu priznanju ukrajinske autokefalije.
Iguman Manastira Podmaine kaže da tetoviranje zapravo potiče iz potrebe da telo uzme učešće u večnim božanskim energijama, ali da to ljudi manifestuju na pogrešan način.
Hram Spasa naroda u centru Bukurešta iz dana u dan dostiže nove visine, privlačeći milione vernika i turista, dok umetnici završavaju unutrašnje mozaike i pripremaju impozantno zvono.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Posle krštenja 2021. godine, počeo je da deli svoje iskustvo sa drugima. Jedan prijatelj, Stiven Gao iz Čikaga, počeo je da se usrdno moli Isusovom molitvom i ubrzo se pridružio Marku u vođenju internet zajednica.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.