Posle krštenja 2021. godine, počeo je da deli svoje iskustvo sa drugima. Jedan prijatelj, Stiven Gao iz Čikaga, počeo je da se usrdno moli Isusovom molitvom i ubrzo se pridružio Marku u vođenju internet zajednica.
Jedne večeri uoči Božića 2019. godine, Mark Šan došao je u jednu crkvu na periferiji Bostona radi večernje službe koju su služili otac Spiridon, koji je sagradio hram, i monah German.
Svetlost koja se kroz prozor izlivala iz oltarskog prostora nežno je milovala njegove oči. Tog dana, priseća se, "video sam nešto što nije od ovoga sveta. Možda slično Mojsiju kada je video kupinu koja gori u pustinji. Od tog trenutka znao sam da sam zakoračio u drugačiju realnost hrišćanske duhovnosti.“
Ovo iskustvo bi se lako moglo protumačiti kao rezultat denominacijske promene. Međutim, za Marka – iskusnog člana protestantske denominacije pod imenom "Kineska domaća crkva", teologa i naučnika sa dve doktorske disertacije (i trećom u pripremi) - ta promena je bila daleko radikalnija. On naglašava da se tu nije samo radilo o preobražaju, već o zaokruživanju celine. "Nisam promenio tradiciju", kaže on. "Samo sam se popeo na viši nivo."
Svoje duhovno putovanje je započeo u kineskom Sinđangu
Mark je započeo svoje duhovno putovanje u kineskom Sinđangu, gde se tokom studija upoznao sa Hrišćanstvom zahvaljujući svom omiljenom američkom profesoru. Njegova akademska karijera trpela je zbog njegovog konzervativnog teološkog stava.
Godine 2010. bio je podvrgnut izvesnoj vrsti ideološkog "prevaspitavanja" u jednoj školi u Sjedinjenim Državama, što je uporedio sa političkim "seansama ispiranja mozga" koje je doživeo u Kini. Godine 2018. disertacija mu je odbijena na jednom britanskom univerzitetu zbog navodne "hrišćanske pristrasnosti".
Potreba za "opipljivim Božijim prisustvom"
Vremenom, ta prvobitna čežnja ustupila je mesto dubljem interesovanju - potrebom za onim što on naziva "opipljivim Božijim prisustvom", natprirodnom stvarnošću koja mu je nedostajala u dotadašnjem iskustvu vere.
Nakon dolaska u Sjedinjene Države radi teoloških studija, on privodi kraju svoju treću doktorsku disertaciju, pošto su prethodne dve bile osujećene, kako on navodi, usled akademske diskriminacije.
"U protestantizmu sam osećao da moj duhovni život stagnira", kaže on. "Čak i u okvirima teoloških sistema, osećao sam se sve nemoćnije." U toku 2016. godine, u atmosferi sve većeg obeshrabrenja, jedna novinska vest o stavu Rusije povodom istopolnih brakova privukla je njegovu pažnju.
Poseta jednoj ruskoj pravoslavnoj crkvi
Podsetila ga je na jedno staro predavanje kome je prisustvovao u Bostonu 2010. godine, o pravoslavnoj crkvi i njenoj drevnoj liturgiji. Odlučio je da poseti jednu rusku pravoslavnu crkvu nedaleko od svog doma. Prva poseta ga je razočarala. "Ništa se nije dogodilo." Ali tri godine kasnije, uoči Božića, ponovo je ušao u hram - i ovoga puta, nešto se promenilo.
Andrei Iaroslavtsev/Shutterstock
Pravoslavno bogosluženje, smatra Mark, suštinski je vezano za susret. "To nije racionalno iskustvo," kaže on. "Već telesno, mentalno, duhovno. Stojiš, ćutiš, posmatraš svetlost i ikone oko sebe, slušaš pojanje i moliš se Isusovom molitvom.
Ta molitva: "Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me grešnoga" - postala je žila kucavica njegove nove duhovne prakse.
U isihazmu je prepoznao revolucionarni teološki izraz
Pod uticajem pouka oca Spiridona i kineskog naučnika Džan Bajčuna, uz dodatnu nadahnutost delima Svetog Grigorija Palame, klasičnim spisom Lestvica božanskog uspinjanja, kao i filosofskim delom Sinergijska antropologija Sergeja Horužija, Mark je usvojio drevnu tradiciju poznatu kao isihazam - mističku praksu zasnovanu na razlikovanju Božanske suštine i energije.
U njoj je prepoznao revolucionarni teološki izraz sa preobražajnim mogućnostima. "Moj um, moje srce, moj duh, pa čak i telo - sve je bilo preobraženo. Doživeo sam to kao totalnu promenu na bolje" - kaže on.
Osvrćući se na vreme provedeno na Svetoj Gori (koju je posetio u januaru 2025.), Mark naglašava koliko je sam fizički ambijent - crkve, ikone, arhitektura - oblikovao njegovo iskustvo molitve i osećaj Božijeg prisustva.
Shutterstock/SpotLuda
Kada su ga upitali da li ga ovakvo poimanje sakralnog prostora podseća na tradicionalne kineske koncepte poput fengšuija, zastao je na trenutak i zamislio se.
Fengšui nastoji da manipuliše energijom radi ljudske dobiti
„Postoji velika razlika. Fengšui nastoji da manipuliše energijom radi ljudske dobiti - što je, iz hrišćanske duhovne perspektive, demonski pristup. Sakralni prostor u hrišćanstvu ne služi za upravljanje duhovnim silama, već za potpuno prepuštanje realnosti Božijeg prisustva koje se projavljuje kroz njegovu Crkvu. Arhitektonski stil, ikonopis, bogosluženje sve to ne hrani ego, već preobražava srce", odgovorio je.
Za Marka, pravoslavno poimanje prostora nema veze sa sujeverjem, već sa teologijom ovaploćenja: Bog susreće čoveka ne samo u duhu, već i u prostoru i vremenu - kroz mesta, istorijske događaje, predmete, božansku energiju, mudrost i lepotu, kao deo njegovog domostroja spasenja.
Mark je utkao isihazam u svoj svakodnevni život
Van crkve, Mark je utkao isihazam u svoj svakodnevni život. "Molim se Isusovom molitvom dok vozim, hodam ili stojim pred ikonom koju sam postavio kod kuće - sa kandilom, ikonama i Biblijom. To je način da budem u stalnom kontaktu sa Bogom".
Pred spavanje i po buđenju, takođe se moli u tišini, osnažujući se onim što naziva "dnevnom dozom unutrašnjeg preobraženja", objašnjava on.
Nije to zadržao samo za sebe. Posle krštenja 2021. godine, počeo je da deli svoje iskustvo sa drugima. Jedan prijatelj, Stiven Gao iz Čikaga, počeo je da se usrdno moli Isusovom molitvom i ubrzo se pridružio Marku u vođenju internet zajednica.
Počelo je kao zrno gorušičino. A sada ima više od deset kineskih vernika koji su na ovom putu, ili ga barem istražuju.“
Neki su u početku bili neodlučni. "Rekao sam im - samo probajte. Kada to sami dožive i osete, onda i razumeju. Mnogi su mi se zahvalili, rekavši da sam podelio veliko duhovno blago sa njima", kaže on.
Markova kritika savremenog kineskog hrišćanstva je oštra
Markova kritika savremenog kineskog hrišćanstva je oštra. Iako potvrđuje značaj protestantske obnove koja je započela 1979. godine, on veruje da toj obnovi nedostaje ono što on naziva "središnjim natprirodnim nivoom". Prema njegovom mišljenju, vekovni uticaj taoizma i budizma ostavio je dubok trag na kinesku duhovnost, čineći je preterano ispunjenom emocijama i sujeverjem. "Bez očišćenja od gnostičkih navika uma i duha, ne možemo u potpunosti doživeti duhovno oslobođenje koje nam nudi Jevanđelje."
Shutterstock/Terelyuk
Jevanđelje
Isihazam vidi kao ključni nedostajući element. "On nas ponovo povezuje sa Božanskom energijom i silom,To je kao da se uključite u duhovnu utičnicu i internet - ne da biste samo verovali, već da biste i iskusili. Problem nije toliko u formi, već u suštini i istini na kojoj se bazira" - objašnjava on.
On veruje da pravoslavlje vraća taj izgubljeni poredak. "Pozvani smo ne da jurimo za osećanjima ili misterijama - već da se osvećujemo kroz Istinsku svetlost Hristovu i dejstvo Svetoga Duha."
Pravoslavna tradicija je sačuvala duhovna blaga kroz hiljade godina
Mark ne vidi sebe kao nekakav "duhovni autoritet", već kao nekog čija je uloga da se bavi otkrićima. Nada se da će pisati više o svojim zaključcima, kako u akademskom, tako i u duhovno-poučnom formatu. "Nema potrebe da počinjemo od nule. Pravoslavna tradicija je sačuvala duhovna blaga kroz hiljade godina. Moja odgovornost je da pomognem Kineskoj crkvi da se seti onoga što je davno zaboravljeno."
Danas Mark vodi Bostonski institut za kineske akademske studije i svoj Jutjub kanal, gde predstavlja rusku pravoslavnu duhovnost sve većem broju pratilaca. Sa Stivenom Gaom radi i na osnivanju pravoslavne zajednice za kineske vernike.
Planira da objavi i svoju drugu knjigu
Planira da objavi i svoju drugu knjigu pod nazivom Prigrliti Istinsku Svetlost u Hristu, koju vidi kao nastavak priče svog duhovnog preobražaja - najpre od tradicionalne kineske religije ka protestantskom hrišćanstvu ("Bio sam izgubljen, ali sam se pronašao"), a onda od protestantizma ka pravoslavlju ("Bio sam slep, a sada mogu da vidim").
Za njega, pravoslavlje nije pitanje promene hrišćanske denominacije, već ponovnog otkrivanja onoga što je nekada bio centralni deo ranohrišćanske vere - tj. istine koja, po njegovom uverenju, i dalje blista istim sjajem, javlja "kompasinfo".
BONUS VIDEO: Voda od tamjana pomogla je mnogima: Da je napravite kod kuće trebaju vam samo dva sastojka
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako usmeren na greh i sopstvene slabosti, ali pod Božjom svetlošću, gnev ne razara, već čisti dušu i otvara prostor za rast dobrote i pravednosti
Ajet 40 iz Sure Ghafir jasno poručuje da nijedno zlo ne ostaje nekažnjeno, dok vera i dobra dela muškaraca i žena otvaraju vrata Dženeta u obilju bez granica.
Dok mnoge obuzima strah i nesigurnost, svetitelj iz Gruzije ostavlja pouku koja budi nadu: prava snaga nije u onome što dolazi spolja, već u veri koja gori u srcu i ne može biti ugašena.
Na dan kada katolička crkva proslavlja ovu svetiteljku iz 19. veka, mala Beatriz fotografisana je dok spava pored crvene ruže i drži krst – trenutak koji je osvojio hiljade srca i podsetio svet na moć vere, nežnosti i detinjstva.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Njegov duhovni preporod počinje u britanskoj prestonici Londonu, gde je, kao mlad student, otkrio pravoslavlje. Međutim, ono što mu je promenilo život nije bila samo religija već i duboka duhovna povezanost koju je osetio kada je prvi put kročio na tlo Svete gore.
Odgovarajući na rastuće interesovanje kineskih državljana za pravoslavno hrišćanstvo, Arhiepiskopija beogradsko-karlovačka obezbedila je duhovnu podršku i zajedništvo kroz novu misionarsku inicijativu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako usmeren na greh i sopstvene slabosti, ali pod Božjom svetlošću, gnev ne razara, već čisti dušu i otvara prostor za rast dobrote i pravednosti
Dok mnoge obuzima strah i nesigurnost, svetitelj iz Gruzije ostavlja pouku koja budi nadu: prava snaga nije u onome što dolazi spolja, već u veri koja gori u srcu i ne može biti ugašena.
Dok se širom zemlje širi trend razgovora s "duhovima", iguman Manastira Ribnica snažnim rečima podseća da je jedina istinska veza s upokojenima u molitvi, a ne u obmanama koje otvaraju vrata zlu.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Od prazničnih trpeza u pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim domovima do modernih kuhinja – otkrijte kako se priprema ova poslastica od belanaca, meda i oraha koja je nekada bila simbol svečanosti i slatkog užitka.