Shutterstock/Lysenko Andrii/yoemlStarac Stefan Karuljski
Bogu su drage jednostavne stvari: da se molimo za sve i da volimo sve ljude. Voleti znači dati prostor drugome, a ne nametati se. Svet je prepun krstova i molitvi „po dužnosti“.
Jedni, pre nego što legnu da spavaju, prekrste se. Drugi izgovore „Oče naš“. Treći ne kažu ništa. A Crkva nam je ostavila večernju molitvu, kratku službu u kojoj se, između ostalog, čita i Simvol vere, „Verujem u jednoga Boga“.
Zašto je Crkva upravo tu molitvu postavila na kraj dana? Zato da bismo ispovedili svoju veru u Hrista upravo u poslednjem trenutku dana, pre nego što utonemo u san. Jer – ko može znati da li će se probuditi ujutru? Upravo zato izgovaramo „Verujem“ – da ne bismo bili zatečeni kao neverujući, u slučaju da nam san bude poslednji.
Molitva pred spavanje nije samo navika koju su „dobra deca“ ponela iz detinjstva. Ona nosi duboko i poučno značenje za sve nas. Stari su govorili: „San je brat blizanac smrti“. I to nije ništa morbidno – to je istina. Zato, ne odmahujući rukom pred ovom realnošću, pristupimo molitvi s verom, piše grčki pravoslavni sajt "Vimaorthodoxias".
Jednoga dana, svakome od nas će doći kraj. To je jedina izvesnost u životu. Zato, kada se ujutru probudiš – reci: „Slava Bogu!“ i zavoli ceo svet.
Tada ćeš živeti svaki dan kao da ti je poslednji. Bez mržnje, bez zlobe. I nećeš se moliti samo iz navike, ni mehanički, ni iz straha. Mnogi čine znak krsta pre spavanja iz straha da im se nešto loše ne dogodi – kao da je Bog neki lik iz horor filma koji će nas kazniti ako slučajno preskočimo molitvu.
Ali Bog nije takav. Ono što činimo – treba da činimo s verom. I ako se molimo, ne moramo to da radimo pred svima. Hristos kaže: „Uđi u svoju sobu i pomoli se u tajnosti.“ Ako želimo da naučimo druge šta je molitva, to ne treba da činimo na silu. Ne pomaže ocu koji tera tinejdžera da svako veče moraju zajedno da čitaju . Vera se ne nameće. Ona se svedoči.
Bogu su drage jednostavne stvari: da se molimo za sve i da volimo sve ljude. Voleti znači dati prostor drugome, a ne nametati se. Svet je prepun krstova i molitvi „po dužnosti“. Ali Bog voli tihe postupke – one koje niko ne vidi, bez aplauza, bez pohvala, čak ni unutar sopstvene kuće.
U najdubljoj tišini Velikog petka, iz redova blaga koje je Sveti vladika Nikolaj ostavio srpskom narodu, izvire molitveni biser za koji prepodobni Justin Ćelijski kaže da je deo večnog Srpskig Jevanđelja – reči koje danas zvuče snažnije nego ikada.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
Grčki monah Livios Kuriakis otkriva duboku istinu o molitvi kao mostu između čoveka i Boga, pozivajući nas na svakodnevnu zahvalnost za darove života i unutrašnju obnovu.
Dok vernici u suzama i miru koji se pojavljuju na svetim ikonama vide utehu i poziv na pokajanje, pravoslavna Crkva pristupa ovim pojavama sa mudrošću i oprezom — bez hemijskih analiza, ali s dubokom pažnjom i duhovnim rasuđivanjem.
Iako je gradska slava Nikšića formalno ukinuta, lokalno rukovodstvo i sveštenstvo poručuju da će 12. maj i ove godine biti obeležen litijom, svečanostima i rezanjem slavskog kolača.
U moru recepata koje domaćice pažljivo biraju za krsnu slavu, slane kuglice od sira, oraha i nara donose osvežavajuću novinu – lako se prave, divno izgledaju i ostavljaju snažan utisak na goste.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
U trenucima najveće patnje, porodica Brasko pretvara tugu u svetlost – kapela posvećena njihovoj ćerci postaje simbol nepokolebljive vere i ljubavi koja neće biti zaboravljena.
Molitva nije samo izgovaranje reči, već neprekidni dijalog sa Bogom. Sveti Teofan Zatvornik otkriva kako da je doživimo srcem, pronađemo unutrašnji mir i ostvarimo dublju povezanost sa Gospodom
Dok vernici u suzama i miru koji se pojavljuju na svetim ikonama vide utehu i poziv na pokajanje, pravoslavna Crkva pristupa ovim pojavama sa mudrošću i oprezom — bez hemijskih analiza, ali s dubokom pažnjom i duhovnim rasuđivanjem.
"Evo ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. Ne nosite kesu ni torbu ni obuću, i nikoga ne pozdravljajte na putu.. U koju god kuću uđete najpre kažite: „Mir domu ovome!".
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Na svakoj punoj sesiji konklave održavaju se po dve glasanja prepodne i dve poslepodne, a nakon drugog glasanja u svakom paru iz dimnjaka se uzdiže dim: crni, ukoliko izbor još nije postignut, ili beli, ako su kardinali postigli saglasnost.