Credit: Amore al Arte / Alamy / Alamy / Profimedia
Da ne bi verski zastranili, sveti oci su nam ga napisali, kratko ali precizno kako nas uticaji raznih sekti ne bi skrenuli sa puta spasenja.
Postoji mnoštvo raznih sekti i neprijatelja pravoslavlja koji neprestano nasrću na pravoslavne vernike i pokušavaju da na razne lukave načine unesu zabunu i pogrešno učenje.
Danas u svetu postoji toliko sekti da ih za godinu dana ne bi mogli samo nabrojati a kamoli izučiti sva njihova lažna učenja.
Da ne bi verski zastranili, sveti oci su nam ostavili "Simvol vere", kratko ali precizno iskazano pravoslavno ispovedanje vere. Zato je dobro naučiti "Simvol vere" napamet i kada se god molimo Bogu pročitati i "Simvol vere" tj. pravilno iskazati ( ispovediti ) našu veru.
Profimedia
Na Prvom i Drugom vaseljenskom saboru, u Nikeji, 325. godine, i Carigradu, 381.godine, Sveti Oci su boreći se protiv jeresi i lažnih učenja u hrišćanstvu, sastavili sažeto, pravilno, ispovedanje vere, zvano "Simvol vere".
"Verujem u jednoga Boga, oca, svedržitelja, tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog.
I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, sina Božjeg, jedinorodnog, od oca rođenog pre svih vekova; svetlost od svetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog, ne stvorenog, jednosuštnog ocu, kroz koga je sve postalo;
Koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa, i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve i postao čovek;
I koji je raspet za nas u vreme Pontija Pilata, i stradao i bio pogreben;
I koji je vaskrsao u treći dan, po Pismu;
I koji se vazneo na nebesa i sedi sa desne strane oca;
I koji će opet doći sa slavom, da sudi živima i mrtvima, njegovom carstvu neće biti kraja.
I u Duha Svetoga, Gospoda, životvornoga, koji od Oca ishodi, koji se sa ocem i sinom zajedno poštuje i zajedno slavi, koji je govorio kroz proroke.
U jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu.
Ispovedam jedno krštenje za oproštenje grehova.
Čekam vaskrsenje mrtvih.
I život budućeg veka.
Amin".
Prvi i drugi vaseljenski sabor
wikipedia
Prvi vaseljenski sabor
Prvi vaseljenski sabor je bio održan u Nikeji 25.08. 325. godine u vreme Svetog cara Konstantina Velikog. Ovaj Sabor je bio sazvan zbog učenja Arija, sveštenika iz Aleksandrije.
On je, naime, rasprostirao učenje, kako Hristos nije večni sin Božji, ravan po bitnosti Bogu ocu. Na ovom Saboru učestvovalo je 318 svetih otaca. Sabor je osudio učenje Arijevo i Arija predao anatemi, pošto nije htio da se pokaje. Još je Sabor konačno utvrdio Nikejski "Simvol vere", koji je docnije dopunjen na Drugom vaseljenskom saboru kao Nikejsko-carigradski "Simvol vere".
Drugi sabor
Sabor bi sazvan da još jednom i konačno osudi Arijansku i s njom Duhoboračku jeres, a i jeres Apolinarijevu. Bezbožni Arije pogrešno učaše o sinu Božjem, i zato bi osuđen na Prvom Vaseljenskom Saboru (325. g. u Nikeji), a neke njegove pristalice stadoše pogrešno učiti o Duhu Svetome. Takav je bio Makedonije, episkop Carigradski, i drugi s njim jeretici, zvani Duhoborci ("Pnevmatomahi"). Duhoborci učahu kako je tobož Duh Sveti tvar Božja a ne Ipostas (Lice) Božanska, ravna Ipostasi Oca i Sina i s Ovima jednobitna i jednosuštna. Takvu hulu na Duha Svetog Sveti Sabor sabran u Carigradu jednoglasno osudi i podvrže anatemi Makedonija i njegove pristalice. Sabor takođe osudi i jeres Apolinarijevu, koja je govorila kao da Sin Božji, Gospod naš Isus Hristos, postavši radi nas čovek, nije na sebe uzeo potpunu prirodu čovečju, nego samo telo bez uma i razuma. Sveti Sabor je potvrdio i dopunio sveti Nikejski "Simvol Vere" dodavši tamo opširnije učenje o Duhu Svetom. Sabor je doneo i sedam svetih kanona o uređenju i upravljanju Crkve Hristove. Na Saboru je bilo 150 Svetih Otaca, najviše njih iz Male Azije.
Molitva je za dušu nasušna potreba, isto kao što je vazduh nasušna potreba za naša pluća. I kao što bez vazduha telo ne može da živi, tako ni duša ne može bez molitve.
U svojoj pouci za 28. petak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik ističe ključne posledice zanemarivanja Božijeg u odnosu na zemaljske vrednosti, ukazujući na opasnost od duhovne erozije i sekularizacije društva.
Ova svetiteljka posvetila je svoj život pomaganju stradalnicima, prkoseći nepravdi, gladi i progonima. Njeno mučeništvo i dela milosrđa ostaju večna inspiracija za sve generacije koje traže snagu u veri i žrtvi.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
Sveti mučenik Patrikije episkop bruski, sa tri prezvitera Akakijem, Menandrom i Polienom, postradao je za veru u vreme Julijana Odstupnika u Brusi azijskoj.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
Na petak šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom delu "Misli za svaki dan u godini" donosi poruku koja otkriva suštinu istinskog poznanja Boga — bez Sina nema puta ka Ocu, a vera bez Hrista je samo pusta predstava.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
U eri kada se sve glasnije govori o očuvanju svetootačke vere, sve češće se pominje ime patrijarha koji je početkom 20. veka zagovarao dijalog s rimokatolicima i anglikancima, ostavivši iza sebe nasleđe koje se ne slavi, već preispituje.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Na veliki hrišćanski praznik hram Vaznesenja Gospodnjeg u Drenovcu proslavio je jubilej dostojan večnosti – vek i po duhovnog svetla, molitve i Božje blizine, kojim je obeležen i blagosloven trenutak dirljive besede episkopa Jeroteja o večnom savezu Boga i čoveka.
Slatko od jagoda nije samo poslastica — to je toplina bakinog glasa, miris detinjstva i poruka da ste dobrodošli. Donosimo vam tradicionalni recept sa svim tajnama koje domaćice prenose generacijama: kako da sirup „vuče“, a jagode ostanu cele.