Credit: Amore al Arte / Alamy / Alamy / Profimedia
Da ne bi verski zastranili, sveti oci su nam ga napisali, kratko ali precizno kako nas uticaji raznih sekti ne bi skrenuli sa puta spasenja.
Postoji mnoštvo raznih sekti i neprijatelja pravoslavlja koji neprestano nasrću na pravoslavne vernike i pokušavaju da na razne lukave načine unesu zabunu i pogrešno učenje.
Danas u svetu postoji toliko sekti da ih za godinu dana ne bi mogli samo nabrojati a kamoli izučiti sva njihova lažna učenja.
Da ne bi verski zastranili, sveti oci su nam ostavili "Simvol vere", kratko ali precizno iskazano pravoslavno ispovedanje vere. Zato je dobro naučiti "Simvol vere" napamet i kada se god molimo Bogu pročitati i "Simvol vere" tj. pravilno iskazati ( ispovediti ) našu veru.
Profimedia
Na Prvom i Drugom vaseljenskom saboru, u Nikeji, 325. godine, i Carigradu, 381.godine, Sveti Oci su boreći se protiv jeresi i lažnih učenja u hrišćanstvu, sastavili sažeto, pravilno, ispovedanje vere, zvano "Simvol vere".
"Verujem u jednoga Boga, oca, svedržitelja, tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog.
I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, sina Božjeg, jedinorodnog, od oca rođenog pre svih vekova; svetlost od svetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog, ne stvorenog, jednosuštnog ocu, kroz koga je sve postalo;
Koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa, i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve i postao čovek;
I koji je raspet za nas u vreme Pontija Pilata, i stradao i bio pogreben;
I koji je vaskrsao u treći dan, po Pismu;
I koji se vazneo na nebesa i sedi sa desne strane oca;
I koji će opet doći sa slavom, da sudi živima i mrtvima, njegovom carstvu neće biti kraja.
I u Duha Svetoga, Gospoda, životvornoga, koji od Oca ishodi, koji se sa ocem i sinom zajedno poštuje i zajedno slavi, koji je govorio kroz proroke.
U jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu.
Ispovedam jedno krštenje za oproštenje grehova.
Čekam vaskrsenje mrtvih.
I život budućeg veka.
Amin".
Prvi i drugi vaseljenski sabor
wikipedia
Prvi vaseljenski sabor
Prvi vaseljenski sabor je bio održan u Nikeji 25.08. 325. godine u vreme Svetog cara Konstantina Velikog. Ovaj Sabor je bio sazvan zbog učenja Arija, sveštenika iz Aleksandrije.
On je, naime, rasprostirao učenje, kako Hristos nije večni sin Božji, ravan po bitnosti Bogu ocu. Na ovom Saboru učestvovalo je 318 svetih otaca. Sabor je osudio učenje Arijevo i Arija predao anatemi, pošto nije htio da se pokaje. Još je Sabor konačno utvrdio Nikejski "Simvol vere", koji je docnije dopunjen na Drugom vaseljenskom saboru kao Nikejsko-carigradski "Simvol vere".
Drugi sabor
Sabor bi sazvan da još jednom i konačno osudi Arijansku i s njom Duhoboračku jeres, a i jeres Apolinarijevu. Bezbožni Arije pogrešno učaše o sinu Božjem, i zato bi osuđen na Prvom Vaseljenskom Saboru (325. g. u Nikeji), a neke njegove pristalice stadoše pogrešno učiti o Duhu Svetome. Takav je bio Makedonije, episkop Carigradski, i drugi s njim jeretici, zvani Duhoborci ("Pnevmatomahi"). Duhoborci učahu kako je tobož Duh Sveti tvar Božja a ne Ipostas (Lice) Božanska, ravna Ipostasi Oca i Sina i s Ovima jednobitna i jednosuštna. Takvu hulu na Duha Svetog Sveti Sabor sabran u Carigradu jednoglasno osudi i podvrže anatemi Makedonija i njegove pristalice. Sabor takođe osudi i jeres Apolinarijevu, koja je govorila kao da Sin Božji, Gospod naš Isus Hristos, postavši radi nas čovek, nije na sebe uzeo potpunu prirodu čovečju, nego samo telo bez uma i razuma. Sveti Sabor je potvrdio i dopunio sveti Nikejski "Simvol Vere" dodavši tamo opširnije učenje o Duhu Svetom. Sabor je doneo i sedam svetih kanona o uređenju i upravljanju Crkve Hristove. Na Saboru je bilo 150 Svetih Otaca, najviše njih iz Male Azije.
Molitva je za dušu nasušna potreba, isto kao što je vazduh nasušna potreba za naša pluća. I kao što bez vazduha telo ne može da živi, tako ni duša ne može bez molitve.
U svojoj pouci za 28. petak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik ističe ključne posledice zanemarivanja Božijeg u odnosu na zemaljske vrednosti, ukazujući na opasnost od duhovne erozije i sekularizacije društva.
Ova svetiteljka posvetila je svoj život pomaganju stradalnicima, prkoseći nepravdi, gladi i progonima. Njeno mučeništvo i dela milosrđa ostaju večna inspiracija za sve generacije koje traže snagu u veri i žrtvi.
Čorba od sočiva sa neobičnim dodatkom koji menja sve – bez ijedne kapi ulja, a bogata ukusom i duhovnim smirenjem, ovo jelo se prenosi s kolena na koleno među podvižnicima.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini" svetac je ostavio duboko promišljanje o događajima Velikog utorka, koji i danas odzvanjaju snagom istine i pozivaju na obraćenje — ne rečima, već životom.
Nepoznati muškarac provalio je u crkvenu prodavnicu u Starom Mirijevu i odneo novac namenjen pomoći za decu sa Kosova i Metohije. Kamere su zabeležile njegov ulazak, a materijalna šteta je velika.
Nepoznati muškarac provalio je u crkvenu prodavnicu u Starom Mirijevu i odneo novac namenjen pomoći za decu sa Kosova i Metohije. Kamere su zabeležile njegov ulazak, a materijalna šteta je velika.
I ove godine pred Vaskrs društvene mreže i mediji preplavljeni su oprečnim savetima, a mnogi vernici prave istu grešku - vaskršnja jaja farbaju baš na dan kada to nije primereno. Protinica Višnja Kostić objašnjava šta nalažu tradicija i crkveni poredak.