U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
U pravoslavnim domovima, naročito nedeljom i o praznicima kada se porodica okuplja posle liturgije, trpeza dobija dublji smisao – postaje mesto zajedništva, zahvalnosti i ljubavi. Na takvim trpezama često su se nalazila jela po starinskim receptima, prenošenim s kolena na koleno, koja su čuvala duh doma i blagoslov predaka.
Jedno od takvih jela je i domaća srpska čorba, kakvu su sa pažnjom i verom pripremale naše bake – hranljiva, mirisna i puna topline, savršena za praznične dane kada porodica zajedno slavi i zahvaljuje Bogu na darovima života.
Sastojci za domaću srpsku čorbu:
500 g mesa (teleće, junetina ili piletina)
1 velika glavica crnog luka
2–3 srednje velike šargarepe
1–2 srednje velika krompira
1–2 veće paprike
2 čena belog luka
2 kašičice aleve paprike
1 kašičica bibera
3 lista lovora
So po ukusu
1 kašika masti ili ulja
3 kašike paradajz-pirea
2 litre vode
shutterstock/Arkadiusz Fajer
Srpska čorba
Priprema domaće čorbe po starinskom receptu:
Najpre sitno iseckajte crni luk i propržite ga na masti ili ulju dok ne omekša. Meso isecite na kockice i dodajte ga u šerpu. Pržite na srednjoj vatri dok ne dobije blagu zlatnu boju sa svih strana.
Zatim dodajte alevu papriku, biber i sitno seckan beli luk. Sve kratko propržite, pa umešajte šargarepu i krompir isečene na kocke, kao i papriku nasečenu na trake. Promešajte, pa dodajte paradajz-pire i kuvajte još nekoliko minuta.
Nalijte vodu, ubacite lovorov list i sačekajte da čorba provri. Kada proključa, smanjite vatru i kuvajte dok meso i povrće ne omekšaju – u proseku 45 do 60 minuta, u zavisnosti od vrste mesa. Na kraju posolite po ukusu i poslužite dok je još topla.
Ako koristite piletinu, vodite računa da se ne raskuva, dok junetini ili teletini treba nešto više vremena da omekšaju.
Otkrijte kako se priprema ova starinska pita – mirisna, slojevita i bogata, onako kako se nekada spremala posle liturgije, za okupljanje oko trpeze koja je bila svetinja doma.
Stari srpski recept za umak od belog luka vraća toplinu detinjstva i mirise posta na trpezu. Pravi se brzo, od jednostavnih sastojaka, a uz jedno malo prilagođavanje – postaje i posno čudo koje oplemenjuje svaki zalogaj.
Kad bi prehlada oborila ukućane, domaćice su posezale za ovim receptom — jednostavna, ali moćna pileća supa s kukuruznim brašnom i kajmakom obnavljala je snagu, grejala telo i vraćala osmeh na lice.
Zaboravljen recept sačuvan tek u ponekoj rukom pisanoj požuteloj beležnici. otkriva kako se od nekoliko sastojaka, uz malo strpljenja i mnogo ljubavi, sprema ručak koji vraća mir u dušu – baš onako kako su ga nekada pripremale naše bake u vreme posta.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Arhimandrit Srpske pravoslavne crkve Vasilije Kostić objašnjava zašto porodični ručak nije samo obrok, već temelj vaspitanja – i kako se u toj tihoj svakodnevici gradi ili ruši autoritet oca, toplina majke i snaga deteta.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.