Uz ovo jelo jednostavna trpeza postaje mala svečanost u danima kada crkveni tipik dozvoljava mrsnu hranu.
Danima kada crkveni tipik dopušta mrsnu trpezu, a praznični mir se preseli i u kuhinju, naše bake su umele da spoje skromnost i radost u jednom jelu. Rolnice od krompira i piletine, pažljivo uvijene i obmotane slaninom, nisu nastajale iz potrebe da se impresionira, već iz želje da se porodica okupi oko stola posle liturgije, u zahvalnosti i tihoj svečanosti. U njima je bilo svega poznatog i bliskog: krompir koji zasiti, piletina koja se deli na jednake komade, sir koji povezuje ukuse i slanina koja daje toplinu i punoću danu koji nije postan. Takva jela nisu se pravila često, ali su se pamtila dugo - po mirisu koji ispuni kuću, po strpljenju s kojim se spremaju i po osećaju da je obed nastavak blagoslova započetog u hramu.
3 jaja
5 krompira
3 do 4 grančice svežeg peršuna
2 glavice luka
1 crvena paprika
so po ukusu
crni biber po ukusu
30 ml (oko 2 supene kašike) biljnog ulja
1 pileći file
100 g (otprilike 1 šolja) brašna
100 g (oko 1 šolja) rendanog žutog sira
100 g tanko narezane slanine
2 čena belog luka
sweet marshmallow/Shutterstock
Rolnice od krompira i piletine, savršen obrok za svečane prilike
Priprema
Priprema krompira:
Najpre oljuštite krompir i narendajte ga na krupnu stranu rende. Stavite ga u veću posudu, prelijte vodom i ostavite nekoliko minuta. Zatim ga dobro ocedite kako biste uklonili višak tečnosti i sprečili da smesa bude previše vlažna.
Pravljenje podloge:
U posebnoj činiji umutite jaja uz malo soli. Dodajte oceđeni narendani krompir i dobro sjedinite. Sitno naseckajte peršun i umešajte ga u smesu. Nakon toga očistite crni luk, isecite ga na sitne kockice i dodajte. Isto uradite i sa crvenom paprikom. Sve zajedno začinite solju i biberom, pa na kraju dodajte brašno i mešajte dok ne dobijete ujednačenu smesu.
Pečenje podloge:
Pleh obložite papirom za pečenje i ravnomerno rasporedite smesu od krompira. Stavite u rernu zagrejanu na 180 °C i pecite oko 25 minuta, odnosno dok površina ne dobije blagu zlatnu boju i smesa se ne stegne.
Priprema fila:
Dok se podloga peče, sitno naseckajte jednu glavicu luka. Na tiganju zagrejte malo ulja i propržite luk dok ne postane staklast. Zatim dodajte sitno seckanu piletinu, crvenu papriku i beli luk. Dinstajte dok meso ne omekša i ne bude potpuno termički obrađeno.
Formiranje rolnica:
Pečenu podlogu od krompira ostavite kratko da se prohladi, a zatim je isecite na šest jednakih delova. Na svaki komad stavite deo pripremljenog fila od piletine, pažljivo urolajte i potom obmotajte jednom kriškom slanine. Ponovite postupak dok ne iskoristite sav materijal.
Pečenje:
Rolnice poređajte u pleh obložen papirom za pečenje. Preostali sir narendajte i pospite preko rolnica. Vratite ih u rernu zagrejanu na 180 °C i pecite još oko 15 minuta, dok se sir ne otopi i ne dobije blago zapečenu koricu. Poslužite dok su još tople i uživajte u bogatom ukusu.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
Bez gotovih kora i bez žurbe, od kvasnog testa i sira, ovo jelo se peklo kad se htelo nešto jednostavno, sito i pošteno – baš onako kako se nekad kuvalo.
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.
Bez bacanja, bez raskoši i bez suvišnih reči – male pitice nastajale iz poštovanja prema hrani i blagoslovu trpeze, a nestajale brže od „prave“ pite, dok je dom još mirisao na testo i sir.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Nekada su ga bake pravile kada u kući nije bilo mnogo namirnica, a danas se ovaj stari đuveč od punjenog krompira vraća na trpezu kao zasitan ručak koji spaja jednostavne sastojke, domaći ukus i duh pravoslavne porodične kuhinje.
Od jednostavnih namirnica nastaje brzo i zasitno jelo koje ne traži iskustvo, a idealno je za porodični obrok kada treba nešto toplo, pouzdano i lako za pripremu.
Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje mekano i sočno jelo s kiselim mlekom, koje su domaćice pripremale kad je trebalo brzo, toplo i zasitno rešenje za mrsne dane ili Belu nedelju.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Iz knjige „Pravoslavni posni kuvar“ Nade Marković donosimo recept za drugačiji posni obrok na ulju, u kojem se prokelj obavijen hrskavim testom pretvara u ukusno jelo jednostavne pripreme.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.