PEKSIMETI ZA 15 MINUTA: Starinski doručak koji je ponovo hit na domaćim trpezama
Jednostavno testo, prženo u ulju, vekovima je bilo neizostavni deo pravoslavnih domova. Evo recepta kako da ga napravite baš kao naše bake i majke.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
Nedelja ima poseban miris kada se porodica vrati sa liturgije i okupi oko stola, dok bake dele naforu, umotanu u platneni ubrus, koju su donele iz crkve za one ukućane koji nisu mogli na bogosluženje. U tim trenucima, kada se još ne žuri i kada se razgovori prepliću sa zvukom escajga, najlepše prija topao, domaći doručak – jednostavan, a radostan, naročito za decu.
Ovaj recept dolazi iz stare bakine sveske, iz vremena kada su se mala kuhinjska čuda stvarala od onoga što se zatekne u frižideru. Zato ima mnogo varijacija, ali uvek zadržava isto: ukus doma, toplinu zajedništva i osećaj da se nedeljno jutro nastavlja baš onako kako treba.
6 velikih jaja

Zagrejte rernu na 180 stepeni Celzijusa. Zatim podmažite kalup za mafine ili ga obložite papirnim korpicama kako biste lakše očistili posle pečenja.
Sitno iseckajte luk, zelenu čili-papričicu (ako je koristite), šargarepu i svo dodatno povrće koje želite. U velikoj posudi razbijte šest jaja i dobro ih umutite dok ne postanu penasta i dok se lepo ne sjedine. U smesu od jaja umešajte sitno seckano povrće, šećerac i seckane listove korijandera. Na kraju začinite solju i biberom po ukusu.
Dodajte rendanu mocarelu kako biste dobili bogatu, sirastu smesu. Smesu od jaja i povrća rasporedite u pripremljeni kalup za mafine, vodeći računa da svaki otvor bude napunjen do otprilike tri četvrtine. Ne brinite ako deluje da su puni – lepo će narasti tokom pečenja.
Stavite mafine u rernu i pecite 20 do 25 minuta, ili dok ne očvrsnu i ne dobiju zlatnosmeđu boju odozgo.
Možete dodati malu činiju kečapa ili umaka na bazi jogurta kako biste pojačali ukus. Ovaj dodatak često znatno poveća uživanje u jelu. Povrće možete prilagođavati sezoni ili ukusu vaše porodice – odlični dodaci su spanać, tikvice ili crvena paprika. Ovi mafini mogu da stoje u frižideru do tri dana.
Jednostavno testo, prženo u ulju, vekovima je bilo neizostavni deo pravoslavnih domova. Evo recepta kako da ga napravite baš kao naše bake i majke.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
Kremasta teleća džigerica sa pasiranim paradajzom i aromatičnim začinima savršena je za zimske obroke, idealna za sve koji žele domaći ukus bez komplikacija.
Mekane, mirisne i jednostavne, ove domaće piroške vraćaju za sto celu porodicu i podsećaju kako izgleda nedelja bez žurbe.
Brza, jednostavna i aromatična, ova pogača s belim lukom i puterom pravi domaću atmosferu u svakom trenutku.
Jednostavna pogača za doručak ili svaku priliku kada želite ukusno i toplo jelo koje podseća na detinjstvo.
Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje mekano i sočno jelo s kiselim mlekom, koje su domaćice pripremale kad je trebalo brzo, toplo i zasitno rešenje za mrsne dane ili Belu nedelju.
Ono što obično ostane na kraju praznika u ovom receptu postaje brz, ukusan i praktičan obrok, baš onako kako su nekada znale naše bake - bez bacanja i bez komplikacija.
Bez bacanja, bez raskoši i bez suvišnih reči – male pitice nastajale iz poštovanja prema hrani i blagoslovu trpeze, a nestajale brže od „prave“ pite, dok je dom još mirisao na testo i sir.
Recept iz Velikog posnog kuvara autorke Nade Marković otkriva kako se od najjednostavnijih sastojaka može napraviti brzo, ukusno i iznenađujuće fino jelo koje će obogatiti svaku trpezu u vreme posta.
Miris detinjstva i jednostavnih sastojaka koji su u domaćinstvima nekada stvarali najlepše slatke trenutke, bez mnogo truda.
Starinska, praktična zamena koja je vremenom dobila svoje stalno mesto na porodičnoj trpezi.
Miris jagoda, putera i oraha vraća se u domaćinstva uz jednostavnu pripremu koja je nekada bila rezervisana za dane kada trpeza nije bila posna.
U različitim krajevima srpskih zemalja i danas se za zadušni dan mesi pogača, čija priprema čuva običaj star vekovima i prenosi se kao deo porodičnog predanja.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.