Bez bacanja, bez raskoši i bez suvišnih reči – male pitice nastajale iz poštovanja prema hrani i blagoslovu trpeze, a nestajale brže od „prave“ pite, dok je dom još mirisao na testo i sir.
Stari ljudi su govorili da je greh baciti hranu, jer svaki zalogaj nosi trud, blagoslov i nečiju molitvu. U kućama naših baka to pravilo nije bilo izreka, već način života: ništa se nije bacalo, sve je imalo svoju svrhu i svoje mesto na trpezi.
Tako je bilo i sa korama za pitu, bilo da su kupljene ili domaće, tanko razvijane rukama naviklim na testo, uvek bi ostalo nekoliko parčića sa strane. Danima kada Crkva ne propisuje post, upravo od tih ostataka bake su pravile male pitice. Skromne po sastojcima, ali bogate ukusom, nestajale su sa stola još dok je velika pita strpljivo čekala da se prohladi.
Te pitice, nastale iz poštovanja prema darovima i domaćinskoj pameti, i danas podsećaju da se u jednostavnosti često krije najveća toplina. Ne samo u ukusu, već i u sećanju na vreme kada se hrana nije podrazumevala, već se cenila.
Sastojci (za 12 pitica)
• ostaci kora za pitu (otprilike 6–8 kora)
• 300 g blitve ili spanaća
• 200 g sitnog sira
• 100 ml jogurta
• 1 jaje
• malo ulja za premazivanje
MSPhotographic/Shutterstock
Pitice od ostataka kora obično prve nestanu sa stola
Priprema
Uključite rernu na 180 stepeni, kako bi se dobro zagrejala dok pripremate pitice.
Blitvu ili spanać sitno iseckajte, blago posolite i rukama lagano izgnječite da pusti vodu. Dodajte sir, jaje, jogurt i malo ulja, pa sve dobro izmešajte dok ne dobijete sočan i ujednačen fil.
Kore nemojte slagati savršeno - iskidajte ih grubo, bez reda. Uzimajte po jedan komad kore, premažite ga tankim slojem ulja, stavite kašiku fila i spustite u kalup za mafine, blago zgužvano. Upravo taj način daje piticama rustičan izgled i prijatnu hrskavost.
Kada popunite sve kalupe, odozgo ih lagano premažite uljem ili jogurtom. Pecite u unapred zagrejanoj rerni 25–30 minuta, dok pitice ne porumene i ne zamirišu, baš onako kako su to nekada znale da prepoznaju naše bake — bez sata, ali sa sigurnošću iskustva.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.
Ovaj jednostavan recept čuva duh porodičnih doručaka i večera, dok mirisi domaćih sastojaka podsećaju na vreme kada su jela bila više od hrane - simbol zajedništva i topline doma.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Otkrijte kako se priprema ova starinska pita – mirisna, slojevita i bogata, onako kako se nekada spremala posle liturgije, za okupljanje oko trpeze koja je bila svetinja doma.
U vreme kada se hrana nije bacala, domaćice su znale da i od suvog hleba naprave čudo – evo jednostavnog i ukusnog doručka koji će vas vratiti u toplinu porodične trpeze.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.