Bez bacanja, bez raskoši i bez suvišnih reči – male pitice nastajale iz poštovanja prema hrani i blagoslovu trpeze, a nestajale brže od „prave“ pite, dok je dom još mirisao na testo i sir.
Stari ljudi su govorili da je greh baciti hranu, jer svaki zalogaj nosi trud, blagoslov i nečiju molitvu. U kućama naših baka to pravilo nije bilo izreka, već način života: ništa se nije bacalo, sve je imalo svoju svrhu i svoje mesto na trpezi.
Tako je bilo i sa korama za pitu, bilo da su kupljene ili domaće, tanko razvijane rukama naviklim na testo, uvek bi ostalo nekoliko parčića sa strane. Danima kada Crkva ne propisuje post, upravo od tih ostataka bake su pravile male pitice. Skromne po sastojcima, ali bogate ukusom, nestajale su sa stola još dok je velika pita strpljivo čekala da se prohladi.
Te pitice, nastale iz poštovanja prema darovima i domaćinskoj pameti, i danas podsećaju da se u jednostavnosti često krije najveća toplina. Ne samo u ukusu, već i u sećanju na vreme kada se hrana nije podrazumevala, već se cenila.
Sastojci (za 12 pitica)
• ostaci kora za pitu (otprilike 6–8 kora)
• 300 g blitve ili spanaća
• 200 g sitnog sira
• 100 ml jogurta
• 1 jaje
• malo ulja za premazivanje
MSPhotographic/Shutterstock
Pitice od ostataka kora obično prve nestanu sa stola
Priprema
Uključite rernu na 180 stepeni, kako bi se dobro zagrejala dok pripremate pitice.
Blitvu ili spanać sitno iseckajte, blago posolite i rukama lagano izgnječite da pusti vodu. Dodajte sir, jaje, jogurt i malo ulja, pa sve dobro izmešajte dok ne dobijete sočan i ujednačen fil.
Kore nemojte slagati savršeno - iskidajte ih grubo, bez reda. Uzimajte po jedan komad kore, premažite ga tankim slojem ulja, stavite kašiku fila i spustite u kalup za mafine, blago zgužvano. Upravo taj način daje piticama rustičan izgled i prijatnu hrskavost.
Kada popunite sve kalupe, odozgo ih lagano premažite uljem ili jogurtom. Pecite u unapred zagrejanoj rerni 25–30 minuta, dok pitice ne porumene i ne zamirišu, baš onako kako su to nekada znale da prepoznaju naše bake — bez sata, ali sa sigurnošću iskustva.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.
Ovaj jednostavan recept čuva duh porodičnih doručaka i večera, dok mirisi domaćih sastojaka podsećaju na vreme kada su jela bila više od hrane - simbol zajedništva i topline doma.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Zapis iz „Srbskog kuvara“ otkriva jednostavan način pripreme hleba na kiselu vodu, čuvan u domaćinstvima i manastirima gde se testo mesi strpljenjem, a deli rukama uz osećaj zajedništva i blagoslova.
Mnogi vernici ne znaju da morski plodovi bez kičme, poput lignji, nisu zabranjeni u danima posta na ulju – isprobajte tradicionalni recept koji spaja post i gozbu.
Monahinja manastira Rukumija u knjizi „Ko posti, dušu gosti“ deli tajnu skromnog, ali izuzetno ukusnog paprikaša, koji svaki zalogaj pretvara u trenutak pažnje, topline i harmonije tokom dana posta.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
U crkvi Svete Petke, pred mnoštvom vernika, mitropolit šumadijski govorio o veri kao ličnom susretu sa Bogom i upozorio da bez istine nema ni mira ni izlaza iz očaja.
Zapis iz „Srbskog kuvara“ otkriva jednostavan način pripreme hleba na kiselu vodu, čuvan u domaćinstvima i manastirima gde se testo mesi strpljenjem, a deli rukama uz osećaj zajedništva i blagoslova.