Potpuno je nemoguće da oni koji žive vrlinski nemaju mnogo neprijatelja, isticao je svetitelj.
U pravoslavnom učenju kleveta se smatra teškim grehom jer ne samo da povređuje čast i dostojanstvo drugog čoveka, već razara i onoga ko je izgovara. Lažna reč i zlonamerna priča truju odnose među ljudima, unose razdor, mržnju i nepoverenje, a često nanose rane koje se godinama ne mogu isceliti.
Pravoslavlje upozorava da kleveta udaljava čoveka od Boga, jer se njome svesno gazi zapovest ljubavi prema bližnjem.
Zato se vernici pozivaju na uzdržanost u govoru, čuvanje jezika i pokajanje, jer je reč, prema crkvenom učenju, sila koja može ili da gradi, ili da uništava.
Koliko su klevete opasno i da slučajno nisu kvalifikovane kao greh, govorio je još Sveti Jovan Zlatousti.
- Klevete ranjavaju neuporedivo gore od samih životnih nevolja! U nevoljama je mnogo toga što olakšava žalost: na primer, ljudi obodruju, teše, hvale ili slave (onoga koji trpi nevolju). Međutim, u slučaju trpljenja klevete takve utehe nema.
Shutterstock
Klevetanje je veliki greh
Podnositi klevete, govorio je on, ne smatra se za veliki podvig, iako klevete ranjavaju podvižnika više od samih nevolja.
- Nije malo onih ljudi koji su čak digli ruku na sebe, jer više nisu bili u stanju da podnose rđave javne glasine o sebi. Pravedni Jov, taj duhovni dijamant tvrđi od kamena, sve je srazmerno lako podneo, i to što je izgubio sve svoje imanje, i što je trpeo nepodnosive muke, i što je odjednom izgubio svu decu, i što mu se čitavo telo pokrilo ranama i crvima, i što je, pri svemu tome, bio prinuđen da sluša ženine prekore. Međutim, kada su prijatelji počeli da ga osuđuju, da ga vređaju i da ga kleveću, govoreći da on sve te muke trpi zbog svojih grehova, da je kažnjen zbog svojih poroka, tada se čak i taj hrabri i veliki podvižnik pokolebao i zapao u duhovnu smutnju - isticao je on.
Printscreen
Sveti Jovan Zlatousti
Ako nisi dao nikakvog povoda za klevetu, ne samo da si slobodan od svake optužbe, već sebe možeš smatrati najsrećnijim čovekom, napominjao je Sveti Jovan.
- Neka sija tvoj život i ne obraćaj nikakvu pažnju na one koji te kleveću. Potpuno je nemoguće da oni koji žive vrlinski nemaju mnogo neprijatelja. Ali, vrlinski čovek od njih neće pretrpeti nikakvu štetu, već će se kroz trpljenje kleveta samo još više proslaviti. Neka nam samo jedno bude na umu, da živimo vrlinski! - zaključio je Sveti Jovan.
Pravoslavno učenje naglašava da Bog dopušta iskušenja radi duhovne koristi čoveka, jer se upravo u trenucima bola i nemoći najjasnije pokazuje stanje ljudske vere.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Strasti koje dolaze kroz govor nanose veliku štetu duhovnom životu. Mudrost svetih otaca nudi pouke kako bismo izbegli ove opasnosti i sačuvali mir srca.
Jake reči upotrebljava kralj Solomon, ne kaže da to nije ugodno Bogu, da Gospod na to ne gleda blagonaklono, da je protivno volji njegovoj, nego upotrebljava veoma izraz "odvratno", priča otac Miroslav o ogovaranju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.