Potpuno je nemoguće da oni koji žive vrlinski nemaju mnogo neprijatelja, isticao je svetitelj.
U pravoslavnom učenju kleveta se smatra teškim grehom jer ne samo da povređuje čast i dostojanstvo drugog čoveka, već razara i onoga ko je izgovara. Lažna reč i zlonamerna priča truju odnose među ljudima, unose razdor, mržnju i nepoverenje, a često nanose rane koje se godinama ne mogu isceliti.
Pravoslavlje upozorava da kleveta udaljava čoveka od Boga, jer se njome svesno gazi zapovest ljubavi prema bližnjem.
Zato se vernici pozivaju na uzdržanost u govoru, čuvanje jezika i pokajanje, jer je reč, prema crkvenom učenju, sila koja može ili da gradi, ili da uništava.
Koliko su klevete opasno i da slučajno nisu kvalifikovane kao greh, govorio je još Sveti Jovan Zlatousti.
- Klevete ranjavaju neuporedivo gore od samih životnih nevolja! U nevoljama je mnogo toga što olakšava žalost: na primer, ljudi obodruju, teše, hvale ili slave (onoga koji trpi nevolju). Međutim, u slučaju trpljenja klevete takve utehe nema.
Shutterstock
Klevetanje je veliki greh
Podnositi klevete, govorio je on, ne smatra se za veliki podvig, iako klevete ranjavaju podvižnika više od samih nevolja.
- Nije malo onih ljudi koji su čak digli ruku na sebe, jer više nisu bili u stanju da podnose rđave javne glasine o sebi. Pravedni Jov, taj duhovni dijamant tvrđi od kamena, sve je srazmerno lako podneo, i to što je izgubio sve svoje imanje, i što je trpeo nepodnosive muke, i što je odjednom izgubio svu decu, i što mu se čitavo telo pokrilo ranama i crvima, i što je, pri svemu tome, bio prinuđen da sluša ženine prekore. Međutim, kada su prijatelji počeli da ga osuđuju, da ga vređaju i da ga kleveću, govoreći da on sve te muke trpi zbog svojih grehova, da je kažnjen zbog svojih poroka, tada se čak i taj hrabri i veliki podvižnik pokolebao i zapao u duhovnu smutnju - isticao je on.
Printscreen
Sveti Jovan Zlatousti
Ako nisi dao nikakvog povoda za klevetu, ne samo da si slobodan od svake optužbe, već sebe možeš smatrati najsrećnijim čovekom, napominjao je Sveti Jovan.
- Neka sija tvoj život i ne obraćaj nikakvu pažnju na one koji te kleveću. Potpuno je nemoguće da oni koji žive vrlinski nemaju mnogo neprijatelja. Ali, vrlinski čovek od njih neće pretrpeti nikakvu štetu, već će se kroz trpljenje kleveta samo još više proslaviti. Neka nam samo jedno bude na umu, da živimo vrlinski! - zaključio je Sveti Jovan.
Pravoslavno učenje naglašava da Bog dopušta iskušenja radi duhovne koristi čoveka, jer se upravo u trenucima bola i nemoći najjasnije pokazuje stanje ljudske vere.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
U Patrijaršiji SPC potpisan je Memorandum o osnivanju Univerziteta koji će spojiti teološke studije sa medicinom, pravom, umetnošću i tehničkim naukama, dok je patrijarh srpski poručio da obrazovanje mora da oblikuje i čoveka, a ne samo stručnjaka.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U pravoslavnom učenju, vrednost čoveka ne meri se spoljnim uspehom, već unutrašnjom borbom i spremnošću da ostane veran istini, čak i kada to znači trpljenje.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.