SAMO U OVOM SLUČAJU BOG NE PRIHVATA POKAJANJE! Starac Stefan kaže da tu ne može ni anđeo čuvar da pomogne!
Pokajanje je jedno od najvažnijih duhovnih dela, jer bez njega nema ni istinskog mira, ni duhovnog napretka, ni večnog života.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
U pravoslavnoj veri ispovest zauzima posebno i nezamenjivo mesto u životu svakog hrišćanina. Ona nije puka formalnost niti običan razgovor sa sveštenikom, već sveta tajna kroz koju se čovek miri sa Bogom, oslobađa tereta greha i započinje put unutrašnjeg preobražaja.
Ispovest je susret čovekove savesti sa istinom, ali i sa Božijom milošću, koja se daruje onima koji iskreno kaju i žele promenu života.
Suština ispovesti nije u nabrajanju grešaka, već u dubokom i iskrenom pokajanju. Pravoslavno učenje naglašava da greh ne ranjava samo čoveka koji ga čini, već i njegov odnos sa Bogom i bližnjima.
Zato je ispovest lek za dušu, duhovna terapija koja vraća unutrašnji mir i snagu. Kroz priznanje grehova, čovek se oslobađa unutrašnjeg nemira, straha i krivice, koji često godinama pritiskaju savest.
Veliki značaj u ovom procesu ima duhovnik, koji nije sudija, već svedok pokajanja i posrednik Božije blagodati. Pred njim se greh iznosi otvoreno i bez ulepšavanja, jer samo ono što je priznato može biti isceljeno. Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova za ispovest, već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
Upravo stid je jedna od najvećih prepreka iskrenoj ispovesti. Mnogi vernici, vođeni ljudskim strahom ili željom da se pred duhovnikom prikažu boljima nego što jesu, prećute deo svojih grehova.
Sveti oci Crkve su često ukazivali na opasnost skrivanja grehova na ispovesti, jer takav čin ne donosi oproštaj, već dodatno opterećenje duše. Ispovest traži potpunu iskrenost i spremnost da se čovek suoči sa sopstvenom slabošću. Tek tada ona postaje izvor duhovne snage i početak novog života u veri.
O važnosti iskrene ispovesti posebno je govorio Sveti Jovan Zlatoust, jedan od najvećih učitelja Crkve, koji je jasno i bez ublažavanja upozoravao na posledice skrivanja grehova pred duhovnikom.
- Ko sakrije od duhovnika grehe na ispovesti, on će čuti od duhovnika: "Opraštam i razrešavam", ali Duh Sveti kao srcevidac, onaj koji vidi naša srca, neće oprostiti i neće razrešiti. Ne treba da se u grehovima svojim stidimo ljudi, nego se uplašiti, kako treba, Boga, koji i sada vidi naša dela, a u budućem veku kazniće one koji se ne pokaju. Ko se sada plaši stida samo od ljudi, a ne stidi se da učini nešto nepristojno pred Bogom svevidećim, pri tome, ne želi da se pokaje i ispravi, on će u budućem danu suda ne pred jednim ili dvoje ljudi, nego pred celom vaseljenom biti postiđen - govorio je Sveti Jovan Zlatoust.
Pokajanje je jedno od najvažnijih duhovnih dela, jer bez njega nema ni istinskog mira, ni duhovnog napretka, ni večnog života. U Svetom pismu i učenju svetih otaca, pokajanje je opisano kao neprestani podvig. Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji već da podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima. Molitva nije rezervisana samo za teška vremena.

SAMO U OVOM SLUČAJU BOG NE PRIHVATA POKAJANJE! Starac Stefan kaže da tu ne može ni anđeo čuvar da pomogne!
SAMO JEDNA STVAR U ŽIVOTU NEMA SVOJ KRAJ! Opomena starca Teodosija Svetogorca koju morate pročitati!
"I ĐAVO VERUJE U BOGA, GLEDA U NJEGA I DRHTI!" Iguman Georgije o pogubnim posledicama "vere bez dela"
OVO JE NAJVEĆA SRAMOTA KOJU JEDAN VERNIK MOŽE DA URADI! Sveti Jovan Zlatousti otkriva kako pojedini ljudi unižavaju Boga
Pravoslavna tradicija uči da je svaki dar koji čovek ima, bilo da je reč o novcu, znanju ili vremenu, dat sa razlogom.
Značaj ispovesti naročito dolazi do izražaja u vreme velikih praznika, kada se vernici pripremaju da dostojno prime Svetu tajnu pričešća.
Isus Hristos je svojim stradanjem na krstu uzeo na sebe grehe sveta, podnevši žrtvu radi spasenja ljudi.
Upravnik Misionarskog odeljenja AEM objašnjava zašto Sveta tajna ispovesti nije formalnost pred pričešće, već lečenje duše - da da čovek preispita sebe i zašto je iskrena priprema ključna za istinsku promenu života
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.
U besedi za utorak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristovoj ljubavi koja ne prolazi kroz filter ljudskog razuma i pokazuje šta se u čoveku zapravo opire onome što bi ga moglo preobraziti.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.