SAMO U OVOM SLUČAJU BOG NE PRIHVATA POKAJANJE! Starac Stefan kaže da tu ne može ni anđeo čuvar da pomogne!
Pokajanje je jedno od najvažnijih duhovnih dela, jer bez njega nema ni istinskog mira, ni duhovnog napretka, ni večnog života.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
U pravoslavnoj veri ispovest zauzima posebno i nezamenjivo mesto u životu svakog hrišćanina. Ona nije puka formalnost niti običan razgovor sa sveštenikom, već sveta tajna kroz koju se čovek miri sa Bogom, oslobađa tereta greha i započinje put unutrašnjeg preobražaja.
Ispovest je susret čovekove savesti sa istinom, ali i sa Božijom milošću, koja se daruje onima koji iskreno kaju i žele promenu života.
Suština ispovesti nije u nabrajanju grešaka, već u dubokom i iskrenom pokajanju. Pravoslavno učenje naglašava da greh ne ranjava samo čoveka koji ga čini, već i njegov odnos sa Bogom i bližnjima.
Zato je ispovest lek za dušu, duhovna terapija koja vraća unutrašnji mir i snagu. Kroz priznanje grehova, čovek se oslobađa unutrašnjeg nemira, straha i krivice, koji često godinama pritiskaju savest.
Veliki značaj u ovom procesu ima duhovnik, koji nije sudija, već svedok pokajanja i posrednik Božije blagodati. Pred njim se greh iznosi otvoreno i bez ulepšavanja, jer samo ono što je priznato može biti isceljeno. Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova za ispovest, već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
Upravo stid je jedna od najvećih prepreka iskrenoj ispovesti. Mnogi vernici, vođeni ljudskim strahom ili željom da se pred duhovnikom prikažu boljima nego što jesu, prećute deo svojih grehova.
Sveti oci Crkve su često ukazivali na opasnost skrivanja grehova na ispovesti, jer takav čin ne donosi oproštaj, već dodatno opterećenje duše. Ispovest traži potpunu iskrenost i spremnost da se čovek suoči sa sopstvenom slabošću. Tek tada ona postaje izvor duhovne snage i početak novog života u veri.
O važnosti iskrene ispovesti posebno je govorio Sveti Jovan Zlatoust, jedan od najvećih učitelja Crkve, koji je jasno i bez ublažavanja upozoravao na posledice skrivanja grehova pred duhovnikom.
- Ko sakrije od duhovnika grehe na ispovesti, on će čuti od duhovnika: "Opraštam i razrešavam", ali Duh Sveti kao srcevidac, onaj koji vidi naša srca, neće oprostiti i neće razrešiti. Ne treba da se u grehovima svojim stidimo ljudi, nego se uplašiti, kako treba, Boga, koji i sada vidi naša dela, a u budućem veku kazniće one koji se ne pokaju. Ko se sada plaši stida samo od ljudi, a ne stidi se da učini nešto nepristojno pred Bogom svevidećim, pri tome, ne želi da se pokaje i ispravi, on će u budućem danu suda ne pred jednim ili dvoje ljudi, nego pred celom vaseljenom biti postiđen - govorio je Sveti Jovan Zlatoust.
Pokajanje je jedno od najvažnijih duhovnih dela, jer bez njega nema ni istinskog mira, ni duhovnog napretka, ni večnog života. U Svetom pismu i učenju svetih otaca, pokajanje je opisano kao neprestani podvig. Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji već da podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima. Molitva nije rezervisana samo za teška vremena.

SAMO U OVOM SLUČAJU BOG NE PRIHVATA POKAJANJE! Starac Stefan kaže da tu ne može ni anđeo čuvar da pomogne!
SAMO JEDNA STVAR U ŽIVOTU NEMA SVOJ KRAJ! Opomena starca Teodosija Svetogorca koju morate pročitati!
"I ĐAVO VERUJE U BOGA, GLEDA U NJEGA I DRHTI!" Iguman Georgije o pogubnim posledicama "vere bez dela"
OVO JE NAJVEĆA SRAMOTA KOJU JEDAN VERNIK MOŽE DA URADI! Sveti Jovan Zlatousti otkriva kako pojedini ljudi unižavaju Boga
Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno.
Potpuno je nemoguće da oni koji žive vrlinski nemaju mnogo neprijatelja, isticao je svetitelj.
Pokajanje nije samo žal zbog učinjenog, već odluka da se život menja, da se greh ostavlja i da se krene putem vrline.
Crkva pijanstvo nedvosmisleno osuđuje, svrstavajući ga među grehe koji pomračuju um i udaljavaju čoveka od Boga.
Iako Crkva uči da smrt nije konačni kraj čovekovog postojanja, već prelazak iz prolaznog života u večnost, ljudi se lako ne mire sa gubitkom voljenih.
Pravoslavno učenje upozorava da tamo gde nestaju smirenje i ljubav tamo se otvara prostor za demonsko delovanje.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu mesopusne sedmice pokazuje da ljubav i poslušnost prema Bogu određuju naš put više nego lična volja.
Jedan od najvećih savremenih duhovnika podseća da pravoslavna vera ne počiva na slučajnosti i znakovima, već na odgovornom življenju Jevanđelja, bez izgovora.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Ignjatija Bogonosca po starom i Svetog Vlasija po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Gospe Lurdske, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Irkinja Merion Kerol dobila je zvaničnu potvrdu u marijanskom svetilištu Nok, otvarajući pitanja na koja savremena medicina nema odgovor.