OVIM LJUDIMA UVEK MORATE DA POMOGNETE: Starac Stefan Karuljski otkriva da se time stiče neverovatna zaštita
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Molitva nije rezervisana samo za teška vremena.
Molitva u pravoslavlju predstavlja živ i neposredan razgovor čoveka sa Bogom, susret srca sa onim koji ga je stvorio i koji ga najbolje poznaje. To nije samo izgovaranje reči, već unutrašnji vapaj duše, povratak izvoru ljubavi, mira i smisla.
Pravoslavna tradicija uči da molitva nije dužnost koju povremeno ispunjavamo, nego dah duhovnog života – kao što telo ne može bez vazduha, tako ni duša ne može bez molitve.
Ipak, u stvarnosti se često događa da se čovek seti Boga tek kada ga zadese nevolje. Kada zaboli, kada nastupi briga, kada se život zamrači, mnogi se tada iskreno obraćaju Bogu, mole, plaču, traže podršku i utehu.
Ali čim se problemi razreše, mnogi i zaborave na Boga, na molitvu, pa i na zahvalnost.
U miru i blagostanju često se čovek ušuška u osećaj samodovoljnosti i pomisli da više ne mora da se moli. Kao da je molitva samo za teška vremena, a ne i za trenutke radosti, zdravlja i uspeha.
Crkveni oci upozoravaju da je to velika duhovna greška, jer se istinska bliskost sa Bogom gradi svakodnevno – i u nevolji i u radosti.
Na ovu ljudsku slabost posebno je ukazivao Sveti Jovan Zlatousti:
"Nije sramota moliti kada te obuzmu problemi. Sramota je prestati kada se oni reše. Kako u nevolji kažeš: Bože pomozi! Tako u radosti reci: Bože hvala ti! Nema ničeg ravnog molitvi, nema ničeg jačeg od vere."
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
Pravoslavna duhovnost ističe da molitva pročišćava um, smiruje srce i daje duši snagu da izdrži životne teškoće.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Pravoslavna tradicija uči da je svaki dar koji čovek ima, bilo da je reč o novcu, znanju ili vremenu, dat sa razlogom.
Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe.
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Čovek koji se slučajno zatekao pored deponije reagovao je u presudnom trenutku i na taj način spasao dete, dok nadležni pokušavaju da razjasne okolnosti koje su dovele do ovog uznemirujućeg događaja.
Oslanjajući se na logiku da je prvi stvoren čovek ujedno morao biti i prvi koji je umro, ljudi su uvereni da je Adam prvi i umro.
Svetogorski duhovnik objasnio je da, kada se reči pretvore u teret, treba posegnuti za jednostavnost koja razbija strah i vraća mir u molitvu.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Svetogorski duhovnik objasnio je da, kada se reči pretvore u teret, treba posegnuti za jednostavnost koja razbija strah i vraća mir u molitvu.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.
Jednostavna riba iz atonskih kuhinja otkriva kako se od nekoliko osnovnih namirnica pravi jelo koje spaja post, tradiciju i miris Mediterana