OVIM LJUDIMA UVEK MORATE DA POMOGNETE: Starac Stefan Karuljski otkriva da se time stiče neverovatna zaštita
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Molitva nije rezervisana samo za teška vremena.
Molitva u pravoslavlju predstavlja živ i neposredan razgovor čoveka sa Bogom, susret srca sa onim koji ga je stvorio i koji ga najbolje poznaje. To nije samo izgovaranje reči, već unutrašnji vapaj duše, povratak izvoru ljubavi, mira i smisla.
Pravoslavna tradicija uči da molitva nije dužnost koju povremeno ispunjavamo, nego dah duhovnog života – kao što telo ne može bez vazduha, tako ni duša ne može bez molitve.
Ipak, u stvarnosti se često događa da se čovek seti Boga tek kada ga zadese nevolje. Kada zaboli, kada nastupi briga, kada se život zamrači, mnogi se tada iskreno obraćaju Bogu, mole, plaču, traže podršku i utehu.
Ali čim se problemi razreše, mnogi i zaborave na Boga, na molitvu, pa i na zahvalnost.
U miru i blagostanju često se čovek ušuška u osećaj samodovoljnosti i pomisli da više ne mora da se moli. Kao da je molitva samo za teška vremena, a ne i za trenutke radosti, zdravlja i uspeha.
Crkveni oci upozoravaju da je to velika duhovna greška, jer se istinska bliskost sa Bogom gradi svakodnevno – i u nevolji i u radosti.
Na ovu ljudsku slabost posebno je ukazivao Sveti Jovan Zlatousti:
"Nije sramota moliti kada te obuzmu problemi. Sramota je prestati kada se oni reše. Kako u nevolji kažeš: Bože pomozi! Tako u radosti reci: Bože hvala ti! Nema ničeg ravnog molitvi, nema ničeg jačeg od vere."
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
Pravoslavna duhovnost ističe da molitva pročišćava um, smiruje srce i daje duši snagu da izdrži životne teškoće.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Crkva poziva vernike da budu pažljivi u rečima, blagi u sudovima i istrajni u molitvi, jer se samo kroz smirenje i ljubav čuva zajedništvo među ljudima.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Božija dobrota i oproštaj ne znače da čovek neće snositi posledice svojih postupaka.
Pravoslavno učenje podseća da odnos prema Bogu ne treba da zavisi samo od toga da li nam u životu sve ide onako kako želimo ili ne.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.