OVAKO SE MENJA SVET! Sveti Sofronije o pitanju koje muči sve ljude
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Mnogi ljudi, u trenucima slabosti, bola ili nade, okreću se Bogu s molitvama punim želja. Mole za zdravlje, uspeh, ljubav, mir u porodici, izlaz iz nevolje. Ipak, često se događa da ono što traže – ne dobiju.
Tada se u srcu javi razočaranje, pa čak i sumnja: da li nas Bog čuje, da li vidi naše suze i čuje naše vapaje.
Čovek bi želeo da sve dođe odmah, da se svaka njegova molitva ispuni po njegovoj meri i vremenu. Ali, Božji plan je dublji od našeg razumevanja. Mi vidimo samo delić, dok Bog vidi celinu.
Dok mi tražimo ono što mislimo da je dobro, on zna šta je zaista dobro za nas. Božja volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno, i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Koliko puta smo u životu shvatili, tek kasnije, da ono što nismo dobili bilo je zapravo milost. Da bi nas ono što smo žarko želeli možda odvelo stranputicom, udaljilo od mira, ili povredilo druge. Bog ne uskraćuje iz nemara, već iz ljubavi. Njegovo "ne" često krije dublje "da", koje tek treba da sazri.
Jer Bog daje u svoje vreme, i daje onako kako će nas najviše izgraditi. Naše molitve nisu izgubljene – svaka ima smisao, ali odgovor ponekad ne dolazi u obliku koji očekujemo. I baš tada, kada se čini da nam je uskraćeno, u nama se rađa vera koja ne zavisi od darova, već od poverenja u onoga koji zna sve.
Kako je lepo rekao prota Rodion Putjanin:
"Ako ti Bog ne da ono što želiš i išteš, budi uveren da On priprema i zasigurno će ti dati nešto lepše i korisnije za tebe."
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
U besedi za 23. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koliko je lako izgubiti duhovnu budnost – i koliko je spasonosno u trenutku zamoliti Boga: “Spasi me od prašine.“
Gospod i pre nego što ga zamolimo sve čuje i sve zna, opominjao je starac Ilija.
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
Sveti oci učili su da svaka greška može da postane pouka ukoliko čovek iz nje izvuče duhovnu korist.
Vernici ne bi trebalo svetiteljima da se obraćaju kao nekome ko ispunjava prolazne želje, već kao nebeskim zastupnicima pred Gospodom.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objasnio je da se promena ponašanja najmlađih ne traži samo u njihovim postupcima, već i u preispitivanju odraslih, jer iskreno pokajanje roditelja može doneti blagoslov celoj kući.
Postavljanje skulpture vile Fločke na ušću Bojane izazvalo je reakciju oca Siniše, koji je ukazao na njenu simboliku iz ugla pravoslavnog hrišćanstva.
Tursko tužilaštvo tvrdi da su opštinski funkcioneri od pravoslavne crkvene fondacije, koja je po zakonu bila oslobođena plaćanja opštinskih taksi, tražili i uzeli gotovo tri miliona turskih lira za izdavanje dozvola.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.