OVAKO SE MENJA SVET! Sveti Sofronije o pitanju koje muči sve ljude
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Mnogi ljudi, u trenucima slabosti, bola ili nade, okreću se Bogu s molitvama punim želja. Mole za zdravlje, uspeh, ljubav, mir u porodici, izlaz iz nevolje. Ipak, često se događa da ono što traže – ne dobiju.
Tada se u srcu javi razočaranje, pa čak i sumnja: da li nas Bog čuje, da li vidi naše suze i čuje naše vapaje.
Čovek bi želeo da sve dođe odmah, da se svaka njegova molitva ispuni po njegovoj meri i vremenu. Ali, Božji plan je dublji od našeg razumevanja. Mi vidimo samo delić, dok Bog vidi celinu.
Dok mi tražimo ono što mislimo da je dobro, on zna šta je zaista dobro za nas. Božja volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno, i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Koliko puta smo u životu shvatili, tek kasnije, da ono što nismo dobili bilo je zapravo milost. Da bi nas ono što smo žarko želeli možda odvelo stranputicom, udaljilo od mira, ili povredilo druge. Bog ne uskraćuje iz nemara, već iz ljubavi. Njegovo "ne" često krije dublje "da", koje tek treba da sazri.
Jer Bog daje u svoje vreme, i daje onako kako će nas najviše izgraditi. Naše molitve nisu izgubljene – svaka ima smisao, ali odgovor ponekad ne dolazi u obliku koji očekujemo. I baš tada, kada se čini da nam je uskraćeno, u nama se rađa vera koja ne zavisi od darova, već od poverenja u onoga koji zna sve.
Kako je lepo rekao prota Rodion Putjanin:
"Ako ti Bog ne da ono što želiš i išteš, budi uveren da On priprema i zasigurno će ti dati nešto lepše i korisnije za tebe."
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
U besedi za 23. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koliko je lako izgubiti duhovnu budnost – i koliko je spasonosno u trenutku zamoliti Boga: “Spasi me od prašine.“
Otac Dejan upozorava da mnogi vernici prave grešku očekujući neki natprirodi znak, zbog čega neretko odlažu donošenje važnih odluka.
Sveti oci često su govorili da je nestrpljenje jedan od najvećih neprijatelja duhovnog života.
Smisao će se otkriti onda kada Gospod blagoslovi da ga vidimo, tvrdi otac Andrej.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Otac Andrej podseća da duhovna trezvenost počinje tek kada čovek prestane da ulepšava sliku o sebi i svoje slabosti poveri Božjoj pomoći.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.
Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
U duhovnom smislu, preterana usmerenost na telesno zadovoljstvo zarobljava dušu i odvraća čoveka od Boga i viših, duhovnih ciljeva.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.