Duhovna riznica 06.07.2026 | 14:00

OVE STVARI NIKAD NE SMETE POŽURIVATI! Starac Nektarije Vitalis objasnio kad čekanje nije izgubljeno vreme!

Slika Autora
Autor: M. M.
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
OVE STVARI NIKAD NE SMETE POŽURIVATI! Starac Nektarije Vitalis objasnio kad čekanje nije izgubljeno vreme!
Prtintscreen/Youtube

Sveti oci često su govorili da je nestrpljenje jedan od najvećih neprijatelja duhovnog života.

U vremenu u kojem se od čoveka očekuje da sve postigne odmah, da brzo donosi odluke, ostvari uspeh i pronađe odgovore na sva životna pitanja, sve je manje mesta za strpljenje.

Savremeni način života nameće osećaj da je čekanje izgubljeno vreme, pa mnogi postaju nespokojni kada se njihove želje i molitve ne ispune onoliko brzo koliko su očekivali.

Međutim, pravoslavna vera uči sasvim drugačije - da "sve ima svoje vreme" i da Gospod svet uređuje prema svojoj volji, a ne prema ljudskoj žurbi.

U Svetom pismu i životima svetih nebrojeno puta se pokazuje da su najveći Božji darovi dolazili onda kada je za njih došlo pravo vreme. Strpljenje nije znak slabosti, već poverenja u Boga. Ono podrazumeva da čovek, uprkos iskušenjima, ne gubi nadu, već nastavlja da se moli, čini dobro i veruje da Gospod vidi ono što čovek ne može da sagleda.

Sveti oci često su govorili da je nestrpljenje jedan od najvećih neprijatelja duhovnog života.

Kada čovek požuruje događaje, lako ga obuzimaju nemir, sumnja i očajanje. Nasuprot tome, onaj ko svoju nadu polaže u Boga uči da prihvati da postoje stvari koje se ne mogu promeniti silom, niti ubrzati ljudskom voljom.

Pravoslavna tradicija podseća da Bog nikada ne kasni, iako se čoveku ponekad čini da odgovora nema. Ono što izgleda kao dugo čekanje često postaje vreme u kojem Gospod priprema čoveka za ono što dolazi. Kroz iskušenja, trpljenje i molitvu vernik sazreva, uči smirenju i sve više razume da nije gospodar vremena, već da je vreme dar Božji.

Upravo o toj istini govorio je i starac Nektarije Vitalis, čije reči podsećaju da se Božje delo odvija tiho, bez ljudske užurbanosti i panike:

"Vredi nekoliko stvari da se sačeka. Morate čekati. Bog radi. Ima samo svoje ritmove. Bog radi strpljivo. I priroda čini isto. Cvet će procvetati kada dođe vreme. Sve se menja, ali vrlo različitim tempom od onog na koji je naše ludo društvo naviklo. Ova trka, ova panika, talas koji nas čini tako užurbanim, ostavlja Boga netaknutim. Bog ne ulazi u ove lude ritmove. On se kreće u ritmu svoje ljubavi i strpljenja."