URADITE OVO ZA SVOJE BLIŽNJE KAKO BI IH GOSPOD ODMAH PRIVIO U ZAGRLJAJ! Starac Gavrilo kaže da ćete tada neverovatnu stvar uraditi i za sebe!
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
Sveti oci često su govorili da je nestrpljenje jedan od najvećih neprijatelja duhovnog života.
U vremenu u kojem se od čoveka očekuje da sve postigne odmah, da brzo donosi odluke, ostvari uspeh i pronađe odgovore na sva životna pitanja, sve je manje mesta za strpljenje.
Savremeni način života nameće osećaj da je čekanje izgubljeno vreme, pa mnogi postaju nespokojni kada se njihove želje i molitve ne ispune onoliko brzo koliko su očekivali.
Međutim, pravoslavna vera uči sasvim drugačije - da "sve ima svoje vreme" i da Gospod svet uređuje prema svojoj volji, a ne prema ljudskoj žurbi.
U Svetom pismu i životima svetih nebrojeno puta se pokazuje da su najveći Božji darovi dolazili onda kada je za njih došlo pravo vreme. Strpljenje nije znak slabosti, već poverenja u Boga. Ono podrazumeva da čovek, uprkos iskušenjima, ne gubi nadu, već nastavlja da se moli, čini dobro i veruje da Gospod vidi ono što čovek ne može da sagleda.
Sveti oci često su govorili da je nestrpljenje jedan od najvećih neprijatelja duhovnog života.
Kada čovek požuruje događaje, lako ga obuzimaju nemir, sumnja i očajanje. Nasuprot tome, onaj ko svoju nadu polaže u Boga uči da prihvati da postoje stvari koje se ne mogu promeniti silom, niti ubrzati ljudskom voljom.
Pravoslavna tradicija podseća da Bog nikada ne kasni, iako se čoveku ponekad čini da odgovora nema. Ono što izgleda kao dugo čekanje često postaje vreme u kojem Gospod priprema čoveka za ono što dolazi. Kroz iskušenja, trpljenje i molitvu vernik sazreva, uči smirenju i sve više razume da nije gospodar vremena, već da je vreme dar Božji.
Upravo o toj istini govorio je i starac Nektarije Vitalis, čije reči podsećaju da se Božje delo odvija tiho, bez ljudske užurbanosti i panike:
"Vredi nekoliko stvari da se sačeka. Morate čekati. Bog radi. Ima samo svoje ritmove. Bog radi strpljivo. I priroda čini isto. Cvet će procvetati kada dođe vreme. Sve se menja, ali vrlo različitim tempom od onog na koji je naše ludo društvo naviklo. Ova trka, ova panika, talas koji nas čini tako užurbanim, ostavlja Boga netaknutim. Bog ne ulazi u ove lude ritmove. On se kreće u ritmu svoje ljubavi i strpljenja."
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Gospod i pre nego što ga zamolimo sve čuje i sve zna, opominjao je starac Ilija.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Svetitelj ukazuje da uslišenje molitve zavisi od unutrašnjeg stanja čoveka, pre svega od trpljenja i ljubavi prema bližnjima, jer upravo oni otvaraju ili zatvaraju put Božijem odgovoru.
Vernici ne bi trebalo svetiteljima da se obraćaju kao nekome ko ispunjava prolazne želje, već kao nebeskim zastupnicima pred Gospodom.
U trenucima kada problemi deluju nepomirljivo, pouka svetogorskog starca pokazuje da se izlaz ne nalazi u sili, već u smirenju i unutrašnjoj postojanosti koja menja ishod.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Vreme je dar koji čovek dobija od Boga, a način na koji ga koristi govori mnogo o njegovom životu.
Susret jereja Leonida Bratkova sa sedamdesetogodišnjom Anom otvorio je pitanje da li je krštenje samo utočište pred smrću ili poziv na promenu i oproštaj.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Zrna soje, luk, praziluk i začini daju ovom posnom jelu bogat ukus, a priprema bez ulja čini ga odličnim izborom za dane strogog posta.
Nije najveća nesreća umoriti se od života, već jednoga dana shvatiti da smo bili toliko zauzeti živeći, da život nismo ni primetili, upozorava iguman.