URADITE OVO ZA SVOJE BLIŽNJE KAKO BI IH GOSPOD ODMAH PRIVIO U ZAGRLJAJ! Starac Gavrilo kaže da ćete tada neverovatnu stvar uraditi i za sebe!
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
Sveti oci često su govorili da je nestrpljenje jedan od najvećih neprijatelja duhovnog života.
U vremenu u kojem se od čoveka očekuje da sve postigne odmah, da brzo donosi odluke, ostvari uspeh i pronađe odgovore na sva životna pitanja, sve je manje mesta za strpljenje.
Savremeni način života nameće osećaj da je čekanje izgubljeno vreme, pa mnogi postaju nespokojni kada se njihove želje i molitve ne ispune onoliko brzo koliko su očekivali.
Međutim, pravoslavna vera uči sasvim drugačije - da "sve ima svoje vreme" i da Gospod svet uređuje prema svojoj volji, a ne prema ljudskoj žurbi.
U Svetom pismu i životima svetih nebrojeno puta se pokazuje da su najveći Božji darovi dolazili onda kada je za njih došlo pravo vreme. Strpljenje nije znak slabosti, već poverenja u Boga. Ono podrazumeva da čovek, uprkos iskušenjima, ne gubi nadu, već nastavlja da se moli, čini dobro i veruje da Gospod vidi ono što čovek ne može da sagleda.
Sveti oci često su govorili da je nestrpljenje jedan od najvećih neprijatelja duhovnog života.
Kada čovek požuruje događaje, lako ga obuzimaju nemir, sumnja i očajanje. Nasuprot tome, onaj ko svoju nadu polaže u Boga uči da prihvati da postoje stvari koje se ne mogu promeniti silom, niti ubrzati ljudskom voljom.
Pravoslavna tradicija podseća da Bog nikada ne kasni, iako se čoveku ponekad čini da odgovora nema. Ono što izgleda kao dugo čekanje često postaje vreme u kojem Gospod priprema čoveka za ono što dolazi. Kroz iskušenja, trpljenje i molitvu vernik sazreva, uči smirenju i sve više razume da nije gospodar vremena, već da je vreme dar Božji.
Upravo o toj istini govorio je i starac Nektarije Vitalis, čije reči podsećaju da se Božje delo odvija tiho, bez ljudske užurbanosti i panike:
"Vredi nekoliko stvari da se sačeka. Morate čekati. Bog radi. Ima samo svoje ritmove. Bog radi strpljivo. I priroda čini isto. Cvet će procvetati kada dođe vreme. Sve se menja, ali vrlo različitim tempom od onog na koji je naše ludo društvo naviklo. Ova trka, ova panika, talas koji nas čini tako užurbanim, ostavlja Boga netaknutim. Bog ne ulazi u ove lude ritmove. On se kreće u ritmu svoje ljubavi i strpljenja."
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Gospod i pre nego što ga zamolimo sve čuje i sve zna, opominjao je starac Ilija.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Božija dobrota i oproštaj ne znače da čovek neće snositi posledice svojih postupaka.
Pred Bogom ne moramo da prikrivamo svoje slabosti niti da tražimo savršene reči kojima bismo opisali ono što osećamo.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Svetac podseća šta treba da sačuvamo u srcu kada od Gospoda tražimo utehu, pomoć i odgovor.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.