DIRLJIVE SCENE KOJE SE U SRBIJI RETKO VIĐAJU: Vernici iz svih krajeva hrle u Kraljevo, kolone čekaju u tišini da se poklone moštima majke Svetog Save (FOTO)
Od Studenice do Žiče, a potom do Hrama Svetog Save, Prepodobna Anastasija Srpska okupila je narod koji sada pred njenim kivotom zastaje u molitvi.
Od ranih sati vernici iz različitih krajeva Srbije pristižu u Kraljevo. Ispred Hrama Svetog Save formira se dugačak red ljudi koji žele da se poklone i celivaju mošti Prepodobne Anastasije Srpske, majke Svetog Save, kralja Stefana Prvovenčanog i velikog kneza Vukana. Mirno, bez žurbe i u molitvenoj tišini, čekaju da priđu svetinji koja je prvi put posle više od osam vekova napustila Manastir Studenicu.
Kolone vernika polako se pomeraju prema hramu. Neko u rukama drži brojanicu, neko sveću, dok drugi tiho izgovaraju molitve. Kada dođu na red, prekrste se i sa dubokim poštovanjem prilaze srebrnom kivotu u kojem počivaju mošti majke Svetog Save.
Na licima ljudi vide se ozbiljnost i sabranost. Mnogi su došli sa porodicama, dok su drugi na poklonjenje krenuli iz udaljenih mesta. Putovali su da bi stali pred svetinju koja je vekovima počivala u Studenici, a sada je, po blagoslovu Crkve, prvi put izneta iz manastira i približena vernom narodu.
Prizor pred hramom posebno je upečatljiv zbog mira koji prati čekanje. Veliki broj ljudi, a gotovo bez žamora. Vernici razgovaraju tiho, mole se ili jednostavno stoje u redu, čekajući da dođu pred kivot i poklone se Prepodobnoj Anastasiji.
Ovaj događaj ima posebno mesto u istoriji Studenice i srpskog naroda. Mošti Prepodobne Anastasije Srpske prvi put su, posle više od 800 godina, iznete iz svog vekovnog prebivališta. Iz Studenice su 2. oktobra krenule prema Žiči, odakle su sutradan prenete u Kraljevo.
Sa velikom duhovnom radošću i uz slavoslovlje i blagodarenje, svete mošti Prepodobne Anastasije Srpske svečano su 2. oktobra dočekane u Manastiru Žiči. Velika svetinja stigla je iz Studenice da svojim blagoslovom osveti svetu obitelj žičku i grad Kraljevo.
Mošti su ispred Doma Spasovog u Žiči dočekali mitropolit niški i administrator Eparhije žičke Arsenije, sa arhijerejima šumadijskim Jovanom, kruševačkim Davidom, timočkim Ilarionom, budimljansko-nikšićkim Metodijem, valjevskim Isihijem i šabačkim Jerotejem.
Posle svečanog dočeka usledilo je večernje bogosluženje, a potom i sveti čin monašenja. Tokom službe mitropolit Arsenije je u čin male shime postrigao iskušenice Milicu i Mariju, davši im imena Jefremija i Anastasija.
Sutradan, 3. oktobra, u Manastiru Žiči liturgiju je služio mitropolit kruševački David, uz sasluženje mitropolita niškog i administratora žičkog Arsenija, timočkog Ilariona i budimljansko-nikšićkog Metodija, kao i episkopa valjevskog Isihija i šabačkog Jeroteja.
U evharistijskom sabranju učestvovali su i iguman studenički jeromonah Vitalije, arhimandrit Kozma, iguman Bukova, protojerej-stavrofor Ljubinko Kostić, arhijerejski zamenik, arhimandrit Jakov, služašči pri Manastiru Žiči, protosinđel Serafim, iguman Manastira Merkšinac, jeromonah Pantelejmon iz Eparhije niške, protojerej Radoja Sando, arhijerejski namesnik žički, protojerej Ivan Radovanović, v. d. sekretara Eparhijskog upravnog odbora, protojerej Miroljub Popadić, starešina Hrama Svete Trojice u Kraljevu, protojerej Miloš Stanisavljević, paroh žički, arhiđakon Ilija iz Eparhije timočke, đakon Stefan Pekić, sekretar mitropolita niškog, kao i đakoni Marko Cvetković iz Eparhije kruševačke i Miloš Jakovljević iz Eparhije valjevske.
Foto: SPC
Svetinja stigla među vernike u Kraljevu
Istog dana u popodnevnim časovima mošti Prepodobne Anastasije Srpske krenule su iz Žiče prema Kraljevu. Ispred Hrama Svete Trojice svetinju su dočekali brojni Kraljevčani, predvođeni mitropolitom niškim i administratorom žičkim Arsenijem i sveštenstvom arhijerejskog namesništva žičkog.
Od Hrama Svete Trojice potom je krenula litija centralnim gradskim ulicama. Kivot sa moštima pratili su brojni vernici, koji su se pridružili molitvenoj povorci na putu prema Hramu Svetog Save.
U hramu je večernju službu služio iguman studenički Vitalije. Svetinja iz Studenice tako je stigla među vernike Kraljeva, koji su potom počeli da pristižu na poklonjenje. Posle službe usledilo je predavanje protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije, koji je pre tri decenije izradio srebrni kivot u kojem danas počivaju mošti Prepodobne Anastasije Srpske.
Vernici u tišini čekaju pred kivotom
Od tada vernici neprestano pristižu u Hram Svetog Save. Red se polako pomera, ljudi čekaju svoj trenutak i, kada priđu, zastaju pred kivotom. Neko se prekrsti i celiva svetinju, neko ostane nekoliko trenutaka u tihoj molitvi, dok drugi sa sobom vode decu i zajedno prilaze moštima. Među vernicima su stariji ljudi, porodice sa decom, ali i oni koji su u Kraljevo došli iz drugih gradova upravo zbog ove svetinje.
Posebno je dirljivo videti koliko je mirno ovo čekanje. Iako se pred hramom smenjuje veliki broj ljudi, sve protiče bez žurbe. Čuje se tek poneka tiha reč, šapat molitve ili pozdrav među onima koji su zajedno došli na poklonjenje. A onda, kada priđu kivotu, vernici zastanu. Prekrste se i sa poštovanjem se poklone svetinji.
Za one koji su ovih dana u Kraljevu, ovaj prizor ostaje dugo u sećanju: duga kolona ljudi polako se kreće prema hramu i svetinji koja je vekovima počivala u Studenici. Posle više od osam vekova, mošti Prepodobne Anastasije Srpske ponovo su pred očima vernog naroda, ovog puta u Kraljevu, gde joj se poklanjaju oni koji su došli iz različitih krajeva da joj u molitvi prinesu svoje poštovanje.
Kivot će u Hramu Svetog Save ostati do 6. oktobra. Tog dana, posle svete arhijerejske liturgije i ispraćajnog molebana, mošti Prepodobne Anastasije Srpske biće svečano ispraćene iz Kraljeva i vraćene u Manastir Studenicu
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Jedni su podizali i obnavljali svetinje, drugi se odricali visokih položaja i birali samoću, a jedan je zbog vere završio na vešalima, ostavljajući iza sebe priče koje i danas pamti Crkva.
Predlog izmena omogućava verskim zajednicama da osnivaju ustanove od vrtića do visokog obrazovanja, a posebnu pažnju privlači projekat Srpskog pravoslavnog univerziteta Sveti Sava.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.